OD SVOJE VRSTE

PIŠE MILJENKO JERGOVIĆ: BOŽO VREĆO KAO SEVDAH Umjetnik na putu, čista sloboda, heruvim među ojađenim ljudima

Sarajevo je u međuvremenu postalo grad u kojem se čuva bol protjeranih, a bol drugih se ne želi znati niti se priznaje njeno postojanje. Kao što se ne prizaje ni istina da se i iz Sarajeva odlazilo mimo svoje volje. Mladić koji tu dolazi da pjeva svojim imenom i prezimenom pripada narodu onih koji su druge protjerivali iz Foče. I nikoga u Sarajevu ne poznaje, pa besplatno nastupa po gradskim kafanama, dokle mu dotraje ušteđeni novac. Ako ga za to vrijeme ne prihvate, ako ne čuju njegovu pjesmu, i ako ne uspije svojim glasom pobijediti, zakloniti i nadvisiti sve okolnosti, on će se sa svojim snom o pjevanju sevdaha vratiti u Foču.

Prvi i posljednji u svojoj vrsti

To bi mogao biti sjajan film, iranski ili turski, mogla bi biti i duža pripovijetka u Andrićevom duhu, iz koje bi se ...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. prosinac 2025 22:49