Nedugo nakon Standard & Poor’sa, i agencija Fitch Ratings promijenila je očekivanja za Hrvatsku iz stabilnih u negativne, uz zadržavanje iste, nepovoljne kreditne ocjene. Obrazloženje takve promjene bilo je slično - deficit i javni dug Hrvatske su neodrživo visoki, stopa rasta niska, a strukturne se reforme ne čine izglednima zbog skorih izbora. O ozbiljnosti hrvatskih gospodarskih problema govori i činjenica da je Europska komisija za Hrvatsku za ovu godinu prognozirala drugu najnižu stopu rasta, i treću najvišu stopu nezaposlenosti u EU. Mladi ne vide perspektivu i napuštaju Hrvatsku. Svake je godine zbog emigracije Hrvatska manja za grad veličine Gospića. Ovakve tvrdnje povlače traženje krivca, ali tko je kriv uopće više nije važno. Iskustva mnogih danas uspješnih zemalja pokazuju da se negativni trendovi mogu promijeniti ako se odlučno provedu strukturne reforme.
No, političari su u demokratskom društvu podvrgnuti ocjeni glasača svake četiri godine, a na udaru su kritika svakodnevno. Stoga ono što eksperti vide kao relativno jednostavan i jasan zadatak u provedbi nailazi na mnoštvo problema. Političku volju slabe pritisci interesnih skupina i naoko nužni politički kompromisi, otpor birokracije, napadi političkih neistomišljenika i nerazumijevanje građana te njihova sklonost zadržavanju statusa quo. Podrška ne dolazi ni od stručnjaka koji uglavnom prate događaje iz prikrajka i kritiziraju kada stvari već pođu po zlu, a niti mediji nisu saveznici u reformskim procesima. Mediji spremno izvlače primjere onih čiji će se životni uvjeti trenutačno pogoršati, a zanemaruju sve one koji će odmah ili u budućnosti proći bolje. Pojavljuju se i populisti koji nude brza rješenja te uvjeravaju lakovjerne kako žrtve nisu nužne. Ovu je situaciju Jean-Claude Juncker jednom opisao: “Svi znamo što treba učiniti, ali ne znamo kako da nas ponovno izaberu nakon što to učinimo”.
Međutim, u mnogim su demokratskim zemljama, bez obzira na politički test koji prolaze, političari ipak proveli strukturne reforme, a ponekad su se unatoč tome i održali na vlasti. Možda se u tim zemljama radilo o tome da su političari bili hrabriji. A možda su jednostavno pronašli bolje metode. OECD navodi kako je za uspjeh strukturnih reformi važno da one budu jasne i vjerodostojne, te da njihova provedba bude brza i konzistentna.
Ne čudi stoga da se ključnim preduvjetom reformi u demokratskim društvima smatra ekonomsko-financijska pismenost građana. Ekonomsko-financijska pismenost obuhvaća znanje i razumijevanje osnovnih financijskih koncepata, te vještine primjene tih znanja prilikom donošenja odluka koje mogu utjecati na financijsko blagostanje osobe, a ujedno omogućavaju njezino sudjelovanje u ekonomskom životu društva. Ekonomsko-financijski pismene su osobe koje mogu same za sebe donijeti dobre financijske odluke, ali koje jednako tako mogu sudjelovati u donošenju dobrih odluka za društvo u cjelini. Potonje prije svega zahtijeva shvaćanje da javne politike uzrokuju troškove i koristi od kojih mnogi nisu odmah i jasno vidljivi.
Dok se financijskoj pismenosti pridaje velik značaj te su razvijene standardne metode njezina mjerenja, ekonomsko-financijskoj pismenosti još nije posvećena primjerena pozornost, i ne postoje ustaljeni načini njezina mjerenja. Ipak, ako su u nekom društvu pojedinci osposobljeni donositi dobre individualne financijske odluke, onda će vjerojatno moći prepoznati mjere javnih politika koje pridonose dobrobiti čitavog društva.
U nas je nedavno provedeno istraživanje financijske pismenosti. Pokazalo se da financijska pismenost građani Hrvatske ne odudara od one građana drugih europskih zemalja, ali su neskloni žrtvovanju za ciljeve koji se mogu ostvariti tek u budućnosti. Ipak, građani Hrvatske nisu bitno više usmjereni na kratkoročnu dobrobit nego stanovnici drugih europskih zemalja. Čini se, dapače, da bi uz određeni trud nositelja politika u smislu jasnog informiranja, ekonomska i financijska pismenost građana mogla biti dovoljna da oni shvate da su reforme nužne i da nam, Churchillovim riječima rečeno, “treba biti gore, prije nego što postane bolje”.
Stoga je preporuka za sve koji imaju ambiciju voditi ekonomsku politiku naše zemlje: nemojte skrivati svoje ekonomske programe, i ne trudite se zaogrnuti ih velom ideologije. Ekonomska je situacija tako ozbiljna da će iste radikalne mjere morati poduzimati bilo tko tko dođe na vlast. Potporu građana za reforme dobit će, međutim, oni koji budu znali objasniti zašto se pravila igre moraju mijenjati, koji će im predočiti tijek reformi i uvjeriti ih kako su žrtve nužne da bi se stvorile pretpostavke za ekonomski prosperitet u budućnosti. Drugim riječima, preporuka političkim strankama glasi: educirajte, informirajte i reformirajte!
Rasprave & rješenja javna je tribina EPH grupe za promociju suvremene ekonomske misli te sučeljavanje vizija, teorija i stavova, kao i predlaganje solucija