Dječaci su često svraćali na obalu rijeke. Sva trojica su dane provodili u šumi, a kući su se musavi i blatni vraćali samo da bi nešto pojeli. Bili su zimski praznici 1950. godine na obali Mississippija, u gradiću kraj Minnesote.
Jedan od dječaka, u dobi od 14 godina, tijekom ručka na kuhinjskom je podu primijetio novine i počeo ih listati. Muška lica, ljutita i neobrijana, samodopadno su zurila u njega s deset crnobijelih fotografija na naslovnici. Deset najopasnijih bjegunaca u Americi, pisalo je iznad njih.
Jedno je lice odmah prepoznao. Tri su prijatelja, naime, još prije tri mjeseca na obali rijeke u jednoj pećini upoznali neobičnog skitnicu. Rekao im je da se zove Ray. Kad bi bio dobre volje, dao bi im slaktiše i prepričavao im svoja putovanja. Dječak je skupio hrabrost, nazvao policiju i šokirao ih. Skitnica Ray ubrzo je uhićen.
Otkriveno 94 posto
Tako je William Raymond Nesbit, poludjeli bandit, ubojica i jedan od najopasnijih bjegunaca, uhvaćen u roku od 48 sati otkad je dospio na prvu listu najopasnijih bjegunaca koju od tada već 60 godina redovito objavljuje američka savezna policija FBI.
Nesbit je bio dio četveročlane bande koja je u Iowi opljačkala draguljarnicu. Tri muškarca i jedna žena posvađali su se nakon pljačke, a Nesbit je s kompanjonom propucao i čekićem pretukao jedinu ženu u bandi i njezina ljubavnika. Ostavili su ih u skladištu koje su digli u zrak golemom količinom dinamita. Udarni val eksplozije porazbijao je sva stakla u krugu sedam kilometara. No, djevojka je čudom preživjela, a Nesbit je nestao na obali Mississippija. Sve dok ga nisu pronašli dječaci.
Do danas se na FBI-evoj listi najopasnijih bjegunaca, možda i najpoznatijoj listi kriminalaca na svijetu, našlo gotovo pet stotina ljudi. Uhićena, ubijena ili pronađena su 463, što je oko 94 posto. Trećina je uhvaćena nakon dojave građana, polovica odmah u prvoj godini u kojoj su dospjeli na listu. Samo 21 bjegunac se predao vlastitom voljom.
Kada je Robert Donovan, washingtonski novinar i zgubidan, prije točno 60 godina ušetao u FBI, nitko ga nije shvatio ozbiljno. Bilo je to doba kad su savezni agenti još njegovali imidž G-mana: uredno podšišanih i obrijanih mladića koji su u sivim balonerima ganjali mafijaše i pljačkaše banaka sa strojnicama u rukama.
- Dajte mi popis desetorice najopakijih tipova za kojima tragate. Mi ćemo to objaviti, zajedno s njihovim fotografijama - rekao je novinar smrtno ozbiljno. Popis je i dobio.
Prepoznavanje uz kavu
Tako je 7. veljače 1949. na naslovnici Washington Daily Newsa prvi put objavljena lista “Deset najtraženijih ljudi u Americi”, što je izazvalo golem publicitet u zemlji.
Legenda kaže da je sam J. Edgar Hoover, slavni direktor FBI-a, ideju odmah ukrao i 1950. osnovao posebni odjel koji će se baviti potragom za tim bjeguncima.
Od prvih 20 objavljenih fotografija, odmah je uhićeno devet kriminalaca. Nesbit je bio prvi, a Thomas Holden drugi.
Thomas Holden bio je tipični proizvod divljih američkih bandi sa Srednjeg zapada. Dvadesetih su takve bande poput divljih čopora lutale od banke do banke i ubijale bez razloga. Tražili su ga zbog pljačke poštanskog vlaka. Bio je impulzivan i okrutan.
I njegovo je ime ušlo na prvu listu. Sa slavnim Johnom Dillingerom , državnim neprijateljem broj 1, organizirao je bijeg iz kaznionice Leavenworth u Kanzasu 1930. Ubrzo je uhićen, a na slobodu je izašao tri godine prije objave prve liste. Živio je povučeno sa ženom Lilian i dvoje sinova punih 18 mjeseci. A onda je uzeo revolver i nakon jedne pijanke smaknuo nju i njezina dva brata. Na listi je bio od ožujka 1950. U Oregonu ga je prepoznao građanin koji je kriminalce s liste proučavao čitajući novine uz kavu. I Holden je uhvaćen.
Ta su dva slučaja popisu dala ogroman publicitet. Ubrzo su gotovo sve novine u zemlji redovito objavljivale popis čim bi se promijenio. Svaka je benzinska postaja, restoran ili drogerija zapadno od Washingtona listu s fotografijama držala na svom zidu. Kriminalci su možda uspješno bježali policiji, ali od očiju javnosti nisu mogli pobjeći. Gonili su ih kao pse. Sami bi kriminalci nakon uhićenja govorili da im je drago da su uhićeni jer im je dosta bježanja (Everett Krueger) ili da su znali da nemaju šanse čim im je ime dospjelo na listu (Alex Whitmore 1966.)
Gradske bitange
- Očekivao sam vas jučer - rekao je agentima Thurman Greene, uhićen 1991. godine.
Lista se mijenjala kroz povijest, kao i svjetska kriminalna scena. Danas se “Most wanted list” objavljuje na web stranicama svih svjetskih policijskih organizacija, na Facebooku, Twitteru i na YouTubeu. Prije mjesec dana na velikom plazma panou na njujorškom Times Squareu, praktički centru svijeta, zavrtjele su se slike deset najtraženijih ljudi. Kroz povijest su kriminalci smatrali prestižem ako bi dospjeli na listu, mnogi su se i natjecali da bi to uspjeli. Većina od 463 uhvaćenih su se ili sami predali, ili su ubijeni ili su pronađeni. Tek su rijetki s liste skinuti jer im je zločin zastario.
Pedesetih godina prošlog stoljeća listom su dominirali pljačkaši banaka, provalnici i kradljivci automobila. Svi odreda su bili gradske bitange koje su lomile ženska srca i raspaljivale dječju maštu, ali popis se ubrzo uozbiljio.
Turbulentnih šezdesetih, kada je Amerika vodila osporavani rat u Vijetnamu, na listi su bili revolucionari i borci protiv vlasti. Tema je bila politika. Već desetljeće poslije s tjeralica su se kočoperile mafijaške njuške, okrutni kriminalci i teroristi iz cijelog svijeta koji su predstavljali opasnost za Ameriku.
Seksualni predatori na listu su ušli osamdesetih, a devedesetih u velikom stilu narkolordovi iz Meksika i Kolumbije. Danas se lista sastoji od menadžera, šefova korporacija i ostalih kriminalaca bijelih ovratnika. Upotpunjuju je članovi uličnih bandi i pedofili.
Dva su kriterija prema kojima bjegunci ulaze u društvo desetorice odabranih. Prvo, moraju biti iznimno opasni za društvo zbog okrutnih zločina, a drugo, na listu dolaze samo oni za koje FBI smatra da bi ih javnost mogla prepoznati ili vidjeti negdje na cesti ili restoranu.
Dosad se s liste odlazilo samo u lijesu ili policijskim lisicama.
Cilj je jasan: što više ljudi zna tvoje lice, teže se skrivati. Kada za kriminalcima tragaju deseci tisuća ljudi, lakše ih je naći.
Pogleda ih tri milijuna ljudi
FBI se ubrzo iz kotrljajućih pedesetih sa sirovih pljačkaša banaka preorijentirao na kontrašpijunažu, cyberkriminal i globalni terorizam, a mjesečno čak tri milijuna ljudi pogleda fotografije bjegunaca.
Tako je lista, kao uostalom i svijet, napredovala miljama daleko od primjerice slučaja Isiae Beausoleila iz 1949. Na temelju dojave jedne žene, Isiae je, inače ubojica, uhvaćen u javnom WC-u parka u Chicagu jer se neobično ponašao. Policija je došla u WC i pronašla sluđenu ženu u satenskom kućnom ogrtaču, svilenoj bluzi i zelenoj suknji kako lakira nokte. Kad su je uhitili, ispostavilo se da je riječ o Beausoleilu. Neki kažu da je svijet, kao i kriminal, tada bio puno jednostavniji za razumijevanje.
Uhvaćeni zbog brbljanja i loše vožnje autom
Edward Laws - Brbljavog pljačkaša razotkrio tornado
S kompanjonom je opljačkao supermarket 1967. godine, a jednog je policajca ranio u trbuh. I sam je ranjen u bedro. Dvojac je oteo vojnika i ukrao mu automobil, ali ga nisu ubili nego pustili. Policija je mjesecima po motelima nalazila krvave plahte, a Laws je bio neobičan po tome što je iz svakog grada u kojemu se skrivao iz govornice satima nazivao prijatelje, rođake i djevojke i s njima čavrljao. FBI-evi agenti nisu mogli vjerovati kako im se posrećilo kada su prisluškujući razgovor čuli grmljavinu i oluju i zaključili da je riječ o tornadu u Kanzasu. Ubrzo su ga na temelju toga i uhitili. Kad su mu stavili lisice, Laws je rekao: “Baš sad kad mi jedini put u životu treba pištolj, ja ga ne ponesem sa sobom”.
James Earl Ray - Ubojica Martina Luthera Kinga dvaput je bio na listi
Ray je stajao u kadi u hotelu preko puta kada je upucao Marthina Luthera Kinga jednim hicem iz snajperske puške. Bio je čovjek koji je ganjao karijeru kriminalca. Osuđen je na 20 godina zbog pljačke supermarketa u St. Louisu, ali je pobjegao u kamionu koji je prevozio peciva za zatvorenike. Putovao je cijelom zemljom u arhetipski bijelom Mustangu. Nakon ubojstva dr. Kinga dospio je na listu. Uhvaćen je nakon dva mjeseca na londonskom Heathrowu dok je pokušavao pobjeći u Afriku. Dobio je 99 godina kazne, a onda je 1977. godine drugi put dospio na listu nakon što je pobjegao iz zatvora. Uhvatili su ga uz pomoć pasa nakon 54 sata. Tvrdio je da je Kingovo ubojstvo naručio izvjesni Raoul, ali istraga nije pokazala da je to istina.
Ruth Eisemann Schier - Prva žena na listi najtraženijih kriminalaca
Ruth je najpoznatija i prva žena na popisu FBI-a. S partnerom Garyjem Kirstom otela je kćer milijardera Barbaru Mackle, u dobi od 20 godina. Ona se prerušila u muškarca, njezin partner u policajca, a Barbaru su živu pokopali u lijes u šumi kod Atlante. Napravili su joj ventilacijske otvore kako bi mogla disati. Tražili su tada basnoslovnih 500.000 dolara otkupnine. Njezin otac, prodavač nekretnina na Floridi, platio je otkupninu, a novac je nađen kod Kirsta tijekom rutinske kontrole prometne policije. Osamdeset sati nakon otmice Barbara je pronađena živa i zdrava u kapsuli, a agenti FBI-a su je iskopali rukama. Otmičari su za to vrijeme pobjegli u Oklahomu, gdje su počeli normalan život. Ruth se prijavila za posao u bolnici, a kako je u prijavi morala ostaviti otiske prstiju, ubrzo je pronađena. Susjedi je se sjećaju kao mirne i sramežljive.
Ted Bundy - Smaknuo 36 žena i tek onda dospio na listu
Četiri je godine Bundy, najpoznatiji serijski ubojica na svijetu, sijao teror po SAD-u, ubijavši od 1974. do 1978. jednu ženu svaki mjesec. Na listu je došao nakon što je otkrivena njegova 36. žrtva. Žrtvama je prilazio kao ranjenik ili policajac, a kada bi djevojke namamio u automobil, brutalno bi ih pretukao i silovao. Uhićen je 1975. zbog prometnog prekršaja i priča se rasplela, no ubrzo je pobjegao iz zatvora, i to na Staru godinu. Ponovno je završio na listi i nastavio je ubijati. Ubio je i 12-godišnju djevojčicu, a tijelo bacio u svinjac u Lake Cityju. Uhićen je i osuđen na električnu stolicu.
Warren Prorok Jeffs - Silovatelja uhvatio prometni policajac
Osnovao je sektu Fundamentalističkih svetaca koja je imala deset tisuća članova. Vjenčavao je maloljetnice s odraslim muškarcima, a sebi uzimao pravo “prve noći”. Bio je silovatelj, lopov i pedofil. Uhićen je 2006. nakon što ga je zaustavio prometni policajac koji ga je prepoznao kao jednog od najtraženijih ljudi tog vremena.