ZAGREB - Kao da klizimo po zraku, ne osjećajući nimalo sve te grbe i rupe na vijugavoj seoskoj cesti, jurili smo 200 kilometara na sat između polja kukuruza i pšenice u 612 konja snažnom Maybachu vrijednom 4 milijuna i nešto sitno tisuća kuna. Prošao je tek 15.000 kilometara.
Zaustavili smo se nakon minute blizu dva metra visoke hrpe stajskoga gnoja. Taman je tih nekoliko kilometra bilo dovoljno da se s limuzine otpuše podeblji sloj prašine koja se diže uslijed čestih ulazaka i izlazaka kombajna i traktora na makadamski parking u dvorištu kuće.
Da. Taj Maybach nije bio brižljivo izglancan i parkiran u garaži, nego je stajao pod strehom između traktora i sijačice kukuruza, u improviziranoj ljetnoj miniradionici. Oko auta police prepune starog, pomalo zahrđalog alata, a na zidu izblijedjele fotografije golih žena iz nekih starih časopisa za odrasle.
- Ma da ga ne bih još držao u garaži i glancao. Nemam ja vremena za to. Pa nije on kupio nene, nego ja njega. J.... taj auto. Ovo je auto! - uzviknuo je Stjepan i pokazao na tri puta jeftiniji Mercedesov terenac, parkiran malo dalje. I on je njegov, ali ni njega baš ne vozi često. Najradije je u starom Golfu trojci s kojim, kaže, najčešće obavlja dnevne obaveze. Zvoni mu mobitel.
Jedan od četiri stroja
- Gdje ste? Aha. Znači oko podneva ste ovdje. Dobro - kratko je rekao nekome, okrenuo se prema nama i s osmijehom nas izvijestio: “Evo, dečki, kombajn stiže! Uskoro ćete vidjeti stroj kakav nema nitko u krugu od tisuću kilometara. Imate ekskluzivu! Ove godine su možda samo četiri takva isporučena u Europi. Mislim da postoji jedan u Mađarskoj.”
Vlasnik tog zavidnog voznog parka, koji broji još dva vrhunska Fendtova traktora, koji je prije dvije godine za četiri milijuna kuna u kešu kupio na poljoprivrednom sajmu u Gudovcu, silosa ukupnog kapaciteta 8000 tona i 480 hektara zemlje na kojoj su zasijane gotovo sve žitarice osim riže je Stjepan Pavlak (58) - jedan od tri seljaka na listi hrvatskih milijunaša.
Odnedavno je i vlasnik hotela Garić u Garešnici, u čiju je obnovu uložio 15 milijuna kuna i zaposlio 20 djelatnika. Razmišlja i o kupnji obližnjeg državnog lovišta, jer, kaže, lovni turizam bi mogao pokrenuti ovaj uspavani bjelovarski kraj.
Prema izvješću Porezne uprave objavljenom prije nekoliko dana, četiri odvjetnika i tri poljoprivrednika najbolje su plasirani pojedinci na listi rangiranoj od obrtnika i osoba slobodnih zanimanja s najvećim prijavljenim dohotkom za 2010. godinu. S registriranih 2,7 milijuna kuna dohotka, na vrhu tog popisa je zasad još nepoznati poljoprivrednik iz Osječko-baranjske županije, koji se primarno bavi uzgojem žitarica, ali i voćarstvom.
Od ostale dvojice, koji su prošle godine također ostvarili izvrsnu zaradu od poljoprivrede, jedan se bavi ratarstvom te tovom stoke i peradi. Treći najbogatiji seljak je porez prijavio u Poreznoj upravi u Bjelovaru. Jutarnji je ekskluzivno otkrio kako je taj upravo Stjepan Pavlak iz sela Hrastovac kraj Garešnice.
- Ma nemoj mi, molim te, spominjati Poreznu upravu. Koliko sam im novaca samo ostavio... - odmahnuvši rukom, odgovorio nam je Pavlak na izravno pitanje je li on jedan od te trojice. Nije nam ni jednom demantirao informaciju da je on jedan od poljoprivrednika rekordera, kako smo doznali od nekoliko anonimnih izvora iz Bjelovara. Koliku je dobit prijavio, također nam nije htio reći i na tu privatnost po zakonu ima pravo.
Važna kvaliteta zemlje
Međutim, očito mu je to bolna tema, jer na bilo kakav spomen Porezne uprave i prijavljene zarade skretao je priču na nešto drugo. Ništa čudno. Regirao je kako bi i većina građana ove države, pogotovo oni kojima porez pojede dobar dio prihoda. Još je veća gorčina u čovjeku ako je taj novac zarađen teškom mukom, kakvu svaki dan prolazi Stjepan.
Pri istraživanju obavljenom prije negoli smo proveli dan s hrvatskim seljakom milijunašem, nismo dobili informacije da je Pavlak jedan od onih koji varaju na poticajima dok im zemlja stoji pod korovom, da je pronevjerio novac neke tvrtke ili da je iskoristio neki sličan način sumnjivo brze zarade na hrvatski način.
Upravo suprotno, sva polja koja smo obišli bila su zasijana, kvaliteta žitarica već na prvi pogled zadovoljavajuća, sve zahvaljujući stalnom unapređenju tehnologije i velikoj pažnji posvećenoj kvaliteti zemlje. Za to se najviše brine jedan inženjer agronomije koji radi za Pavlaka. Uzorci zemlje se redovito šalju na kontrolu na Agronomski fakultet, do detalja se pazi s gnojenjem i pesticidima, stalno se mjeri kiselost i količina pojedinih minerala u tlu.
Pavlak, međutim, ne odaje dojam velikog gazde koji samo sjedi doma i broji novce. Stalno je bio na terenu, dogovarao poslove mobitelom, pregledaavao polja, utovarivao pšenicu bagerom, dočekivao brojne kupce koji su došli po žitarice za stoku...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA