Već dva desetljeća spekulira se o tome je li Kurt Cobain, kako su to nakon očevida i službeno zaključili detektivi Policijske uprave Seattlea, izvršio samoubojstvo ili je smrt ikone grunge-rocka posljedica sumnjivih okolnosti, odnosno nerasvijetljenog ubojstva.
Novo svjetlo na (samo)ubojstvo Cobaina baca i film “Soaked in Bleach” Benjamina Statlera koji je uz pomoć privatnog istražitelja Toma Granta kojeg je početkom travnja 1994. unajmila sama Courtney Love da pronađe njezina supruga, tada odbjeglog iz jedne klinike za odvikavanje u Los Angelesu. Ista tema u fokusu je i dokumentarnog filma “Kurt & Courtney” Nicka Broomfielda iz 1998. godine u kojem je također sudjelovao privatni detektiv Tom Grant.
Za taj film Courtney Love nije željela izdati dozvolu za upotrebu Nirvanine glazbe, na što je imala pravo kao nasljednica Cobainove ostavštine, a kao što je pokušala spriječiti prikazivanje tog filma na Sundance film fesivalu, tako je i u slučaju “Soaked in Bleach” poduzela prilično toga da film Benjamina Statlera ne završi u kinodistribuciji. Postavlja se pitanje zašto, no kad čovjek pogleda film, jasna mu je reakcija Courtney Love.
Propusti policije
Naime, filmski početnik Benjamin Statler, uz veliku pomoć iskusnog privatnog detektiva Toma Granta, pokušao je filmom “Soaked in Bleach” ukazati na sve moguće propuste Seattle Police Departmenta, za čije detektive smatra da su naprečac i bez solidno provedene istrage, pa i autopsije, zaključili da se Cobain ubio, odnosno raskrinkati “makinacije” same Courtney koja je u nizu situacija bila posve kontradiktorna. Tom Grant smatra da ga je Courtney u tih nekoliko dana potrage za Cobainom, početkom travnja 1994., vukla za nos, kao i godinama poslije kad je o svom trošku nastavio istragu Cobainova samoubojstva. Grantova istraga, podebljana satima i satima snimljenih razgovora između Granta i raznih ljudi iz najbližeg Cobainova kruga, tako je poslužila kao temelj za film kojim se želi ukazati da je slavni grunge-rocker ubijen, a ne žrtva samoubojstva.
Kronološki, početkom travnja Cobain bježi iz Exodus Recovery Centera u Los Angelesu, sjeda na avion za Seattle u kojem se igrom slučaja susreće s Duffom iz Gunsa. Premda nije podnosio Gunse, navodno su pristojno razgovarali tijekom leta, obojica dobro raspoloženi. Sljedeća dva-tri dana Kurta sporadično viđaju po Seattleu i okolici, a 3. travnja Courntey unajmjljuje Granta da potraži Cobaina jer se boji da bi si mogao nešto učiniti s obzirom na to da je nabavio pušku. Grant se baca na posao marom psa tragača, zajedno s bliskim Cobainovim prijateljem Dylanom Carlsonom, koji je istu pušku posudio Cobainu za “samoobranu”, no bez uspjeha.
Grant je s Carlsonom 7. travnja, dan uoči pronalaska Cobainova tijela u “stakleniku”, bio i u Cobainovoj kući, ali nije našao nikoga. Doduše, Grant nije provjerio “staklenik”, uzdajući se u Carlsona i njegovu izjavu da su vrata bila zaključana i da nije ništa bilo sumnjivo. Dan poslije, 8. travnja, Cobainovo tijelo u “stakleniku” zatječe električar Gary Smith koji je u kuću Cobainovih došao postaviti alarm. Policija stiže na poprište i zaključuje da je posrijedi samoubojstvo jer je Cobain ležao mrtav s puškom u ruci i oproštajnim pismom pokraj tijela.
Grant se s takvim zaključkom, izvedenim nakon tako brze istrage - nudio je svoju pomoć lokalnom policijskom detektivu na samom očevidu, ali je bio odbijen - nikako nije mogao složiti i tako već godinama, što je dovelo i do nastanka filma “Soaked in Bleach” u kojem Statler “na proste faktore” rastavlja Cobainovo stanje uma uoči samoubojstva, odustajanje Nirvane od festivala Lollapalooza i navodni raspad benda, oproštajnu poruku, poprište samoubojstva, policijsku istragu, toksikološki nalaz i tako redom. Za Granta i Statlera, ali i za niz sugovornika poput predsjednika Američkog društva forenzičara dr. Cyrila H. Wechta ili umirovljenog šefa PU Seattlea Norma Stampera dileme da posrijedi nije samoubojstvo gotovo nema. Njih dvojica postavljaju niz logičnih pitanja, sugerirajući da je posrijedi ili pomno inscenirano ubojstvo koje bi trebalo izgledati kao samoubojstvo ili dovodeći u sumnju zaključke PU Seatllea iz 1994. godine.
Sumnjive okolnosti
Prvo, Love je već tijekom potrage za tada još živim Cobainom Grantu davala proturječne informacije, što, doduše, ne treba čuditi jer je i sama bila teška narkomanka. Drugo, oproštajna poruka sadrži i nekoliko izdvojenih, srcedrapateljnih redaka na samome kraju za koje grafolozi smatraju da ih je netko dopisao nakon Cobaina. Treće, vrata “staklenika” bila su zatvorena, ali moglo ih se zaključati i izvana, a ne samo iznutra. Četvrto, čahura je nađena s lijeve strane Cobainova tijela, a ne s desne, na što upućuje položaj puške i zgloba Cobainove ruke. Četvrto i možda najvažnije, toksikološki nalaz je ukazao na to da si je Cobain prvo ubrizgao 225 miligrama heroina pa si onda pucao u glavu premda je takva količina heroina mogla doslovce i na mjestu “overdoseom” ubiti trojicu “okorjelih” narkomana.
Postavlja se ključno pitanje kako je Cobain uopće mogao povući obarač i čemu jer je od takve doze heroina ionako trebao zgasnuti u sekundi. Peto, Courtney je nakon smrti davala sve više i više kontradiktornih izjava, pa i ometala Grantovu potragu, primjerice davanjem heroina Carlsonu kad je ovaj trebao pojasniti situaciju u kući, zatečenu dan uoči Cobainova samoubojstva.
Snimke razgovora
Šesto, mutna je i uloga odvjetnice Cobainovih, također kućne prijateljice Rosemary Carroll, no čak i ako filmu nedostaje finesa, snimke Grantovih razgovora s Love i Carroll dovoljno govore za sebe. Te su žene muljale i farbale uzduž i poprijeko, kako tijekom posljednjih dana Cobainova života, tako i u godinama nakon njegove smrti.
Grant u Statlerovu filmu, podebljano izjavama drugih svjedoka, tvrdi da Cobain, ma što Courtney mislila i govorila, nije bio sklon samoubojstvu, bez obzira na dugogodišnje probleme s bolovima u želucu, ovisnošću o heroinu i slavom koju je povremeno teško podnosio. Nadalje, gledatelja se upućuje na to da je Courtney imala velike koristi baš od Cobainove smrti jer se Kurt želio razvesti od nje i, nakon slučajnog “overdosea” u Rimu kojeg Courtney u startu tumači kao pokušaj samoubojstva, izmijenio oporuku. Kako su imali i predbračni ugovor, Love bi nakon razvoda od Kurta ostale mrvice, no u slučaju smrti, prije nego što dođe do razvoda, ona bi naslijedila sve što je Kurt dotad zaradio, pa i sve buduće prihode od Nirvanine glazbe. Riječ je o milijunima i milijunima dolara.
Grant smatra da je Love manipulirala i njime i krugom njezinih i Cobainovih prijatelja koje je redovno i izdašno o svom trošku opskrbljivala heroinom te traži ponovno otvaranje slučaja, posve siguran u tezu da je Cobain ubijen, no, osim objave fotografija s poprišta Cobainova samoubojstva, takve odluke još nema, premda i neki bivši načelnici PU Seattlea kažu da je istraga provedena traljavo i na brzinu. Postavlja se pitanje zašto je Courtney dozvoljeno da pušku pretopi u željezo, a Cobainovo tijelo kremira premda prava autopsija nikada nije napravljena. Praktički, osim zapisnika s mjesta događaja i fotografija, svi relevantni dokazi na neki su način uništeni.
U skladu s time, Grant i Statler mogu iznositi dileme i teze, spekulirati i tražiti otvaranje nove istrage od PU Seattlea, odnosno ukazivati da možda iza Kurtova (samo)ubojstva stoji Courtney, ali bez dovoljno jakih dokaza protiv Cobainove raskalašene udovice. Time će navesti dio gledatelja da se u većoj ili manjoj mjeri prikloni njihovu viđenju Cobainova (samo)ubojstva. Drugi će na sve to odmahnuti rukom kao na još jednu teoriju zavjere nalik onima kakve se već desetljećima vode oko nerasvijetljenih okolnosti smrti Jimija Hendrixa, Jima Morrisona, Briana Jonesa i drugih prerano preminulih rockera koji su kasnih 60-ih i ranih 70-ih, a Lennon i poslije toga, sve dok ga nije upucao Chapman, postali “prijetnja” američkim vrijednostima, zbog čega se njima bavio i FBI.
Nota bene, Cobain također nije bio po ukusu “američke moralne većine”, ali kad je posrijedi njegova smrt, bez obzira na medije i politiku, nema mjesta spekulacijama da je neka tajna služba inscenirala njegovo samoubojstvo. Cobain se ili ubio sam, ili mu je u tome pripomogao, ili ga čak ubio pa učinio da izgleda poput samoubojstva netko od prijatelja Cobainovih, možda i po naputku same Courtney, kako sumnjaju Grant i Statler.
Traljava istraga
U što god bili spremni vjerovati - bilo da se Cobain ubio, bilo da je zbog ostavštine ubijen u režiji Courtney Love - jedno je sigurno, i to je najjača poanta ovog filma. Policijska istraga na poprištu Cobainove smrti obavljena je užasno traljavo, posebice ako se u uzme obzir tko je bio Kurt i koliko je teorija zavjere mogla pokrenuti njegova smrt, odnosno na isti čin nagnati desetke tinejdžera diljem svijeta.
Ponovno otvaranje istrage vjerojatno je najprimjereniji način da se jednom zasvagda riješi misterij nataložen oko Cobainove smrti, bez obzira na to koliko “Soaked in Bleach” bio dobar ili loš film, a o čemu su mišljenja među kritičarima i među publikom podijeljena gotovo koliko i vjerovanje u to je li se Cobain ubio sam ili je ubijen u režiji Courtney Love.