REPORTAŽA IZ VARŠAVE

POLJSKA U SUKOBU SAMA SA SOBOM I S EUROPOM Događa li se ondje udar na demokraciju ili nešto najbolje od pada komunizma?

Neki Poljaci tvrde kako osjećaju strah pred smjerom u kojem ide njihova država i govore o ‘udaru na demokraciju’, drugi misle da je ‘ono što se događa u zemlji nešto najbolje u 26 godina republike’. Od pada komunizma
 REUTERS

Na ovaj je Božić idila okupljanja oko blagdanskog stola u većini poljskih domova bila, kažu, prilično narušena. Nakon što su se na Badnjak međusobno podijelili “opłatekom” (neposvećena hostija koja se radi posebno za Božić) i čestitali jedni drugima, Poljaci su sjeli za posnu trpezu i počeli žestoke diskusije, u nekim slučajevima prave svađe, o - politici.

Ovakvo izvješće o proslavi Božića u svojoj obitelji dalo je više publicista odmah nakon blagdana, a nije nimalo pretjerano ustvrditi da je tako bilo i u većini drugih poljskih domova. Poljska je podijeljena, javnim prostorom pljušte međusobne uvrede suprotstavljenih strana. Neki Poljaci tvrde kako osjećaju strah pred smjerom u kojem ide njihova država i govore o “udaru na demokraciju”, drugi pak misle da je ono što se trenutačno događa u zemlji nešto najbolje u 26 godina političke povijesti poljske III. republike, utemeljene nakon pada komunizma.

U središtu ovih podjela jest jedan političar. Jarosław Kaczyński, šef konzervativne stranke Pravo i pravda (Prawo i Sprawiedliwość - PiS) koja je na parlamentarnim izborima u listopadu postigla nešto što nije uspjelo niti jednoj drugoj poljskoj stranci prije nje - osvojiti samostalno apsolutnu većinu u parlamentu. Čovjek kojeg su neki već proglašavali političkim mrtvacem, a tvrdili su i da ga je pogibija brata Lecha u Smolensku 2010. potpuno psihički slomila, vratio se u velikom stilu.

Vladar iz sjene

Građanska platforma (Platforma Obywatelska - PO), stranka desnog centra koja je Poljskom vladala osam godina, doslovno je pometena sa scene, baš kao i nekoliko mjeseci prije toga njezin kandidat na predsjedničkim izborima, predsjednik Bronisław Komorowski. On je potpuno ležerno, uljuljkan rezultatima anketa, ušao u predsjedničke izbore, siguran da mu ništa ne može ugroziti drugi mandat. A onda ga je već u prvom krugu prestigao, a u drugom krugu definitivno porazio Andrzej Duda, nova mlada zvijezda PiS-a. To je bilo u svibnju, a pet mjeseci kasnije isto takvo poniženje PO je doživio na parlamentarnim izborima. Porazila ga je lista predvođena Beatom Szydło, današnjom premijerkom. Kaczyński je tako postao nesumnjivo najmoćniji čovjek u Poljskoj iako ne sudjeluje izravno u vlasti. Ali, jasno je da iz sjene sudjeluje u donošenju najvažnijih odluka. To vam neće pokušati osporiti niti najgorljivije pristaše PiS-a.

Što nas vodi do situacije koju imamo danas - potpune političke dominacije PiS-a, stranke koja nikad nije krila da želi duboke političke, društvene, pa i kulturološke promjene u Poljskoj. “Demokratski konsenzus”, ma što ta fraza značila, sigurno nikad nije bio visoko na listi prioriteta Kaczyńskog i njegovih.

- Imamo posla s potpunim kaosom - tvrdi naš sugovornik Paweł Śpiewak, sociolog i povjesničar s kojim smo razgovarali ovih dana u Varšavi. Pitamo Śpiewaka, koji je nekad bio parlamentarni zastupnik, a danas je ravnatelj Židovskog instituta za povijest, dijeli li zabrinutost onih u Poljskoj, ali i inozemstvu, koji tvrde kako je poljska demokracija u opasnosti.

- Demokracija kao načelo vladavine većine ne. Ali, liberalna demokracija kao sustav koji podrazumijeva kontrolne mehanizme te vladavine poput ustavnog suda, trodiobe vlasti, središnje nacionalne banke, mediji… ona da. Kako je Alexis de Tocqueville rekao - nema pretjerane razlike između diktature pojedinca i diktature većine - kaže nam Śpiewak.

Poljski intelektualac ne spominje slučajno ustavni sud. Trenutačno u Poljskoj vlada prava ustavna kriza, s trojicom ustavnih sudaca koje je imenovao prethodni saziv parlamenta u kojem je većinu imao PO, a koje PiS ne želi prihvatiti, tvrdeći da je njihovo imenovanje protuustavno. PO je u zadnjim tjednima rada svog parlamenta imenovao petoricu sudaca prije isteka njihova mandata. Ustavni je sud dao pravorijek kako su dva suca imenovana protuzakonito, ali je odobrio prisegu za preostala tri. PiS, međutim, ne želi priznati niti jednog od njih, a u međuvremenu je u parlamentu usvojio zakonske reforme Ustavnog suda. Po njima, za donošenje odluka sada je potrebna dvotrećinska većina sudaca i kvorum od 13 njih na zasjedanju.

Sredstva pritiska

Ovaj zakon, kao i onaj koji je PiS-u omogućio smjene u javnim medijima donesen nedugo nakon toga, povodi su za ovotjednu odluku Europske komisije da pokrene proceduru u postupku vladavine prava, mehanizma zamišljenog u Bruxellesu kao mogućeg sredstva pritiska na vlade koje usvajaju zakone “koji nisu u skladu s demokratskim standardima”.

Odluka Komisije kulminacija je zahlađenja odnosa na relaciji Bruxelles - Varšava, odnosa koji su tijekom vladavine PO-a bili besprijekorni. Vrijeme je to kada je Poljska opisivana kao primjer priče o “europskom uspjehu”, a tadašnji premijer Donald Tusk danas obnaša dužnost predsjednika Europskog vijeća.

Nakon dolaska PiS-a na vlast, međutim, situacija se promijenila. Zbog spora oko ustavnog suda i smjene u medijima na ulice poljskih gradova izašli su građani, utemeljen je i tzv. Odbor za obranu demokracije, a sve je bilo pojačano izjavama europskih dužnosnika poput one predsjednika Europskog parlamenta Martina Schulza koji je izjavio kako se poljska vlast “putinizira”.

Tijekom našeg boravka u Varšavi u prvom su planu ipak bile rasprave o promjenama u Zakonu o javnim medijima. Vladine amandmane koje neki opisuju kao ugrožavanje slobode govora, drugi doživljavaju kao neophodan potez “uvođenja reda” u kompromitirane javne medije koji su bili preblizu krugovima oko PO-a što se pokazalo, tvrdi se, i u načinu na koji su pratili kampanje na predsjedničkim i parlamentarnim izborima.

Jedan slučaj koji to dobro ilustrira jest onaj s novinarom Tomaszom Lisem koji je u jeku predsjedničke izborne kampanje u svojoj emisiji na drugom kanalu javne televizije TVP2 citirao jedan kompromitirajući status koji je navodno na društvenim mrežama napisala Kinga Duda, kći kandidata Andrzeja Dude. Pokazalo se da je profil s kojeg je uzet citat iskorišten za napad na Dudu - lažan. Lis se ispričao, ali se iz toga teškog gafa tada izvukao bez posljedica (u međuvremenu mu ipak nije produljen ugovor za njegovu emisiju koja je bila vanjska produkcija). Kao i odgovorni na TVP-u.

Većini analitičara u Poljskoj jasno je, dakle, kako vladajući PiS želi promijeniti nesklone mu kadrove u javnim medijima, kao što je to svojedobno radio i PO. Problem je, naravno, u tome što to radi na ekspresan način kao i sve ostalo od kada je preuzeo vlast.

Istodobno, svi se slažu da javnim medijima treba vratiti kredibilitet i ponovno ih usmjeriti na njihovu glavnu zadaću - misiju služenja općem dobru i razvoju demokracije i kulture. Misiju koja je zadnjih osam godina bila potpuno ugrožena jer je, primjerice, javna televizija počela svojim programom podsjećati na komercijalne i privatne televizijske postaje, zanemarujući onu funkciju zbog koje je porezni obveznici financiraju.

Dva scenarija

Filip Memches, novinar dnevnog lista Rzeczpospolita, smatra da bi upravo na tu reformu trebalo staviti glavni politički naglasak u svemu što se događa oko javnih medija.

- Postoje dva scenarija. Prvi jest onaj optimistični po kojem ovi amandmani predstavljaju neku vrstu ‘čišćenja terena’ pred donošenje novog cjelovitog zakona koji će reformirati javne medije i pretvoriti ih u ono što trebaju biti - kulturne institucije neovisne o komercijalnim uvjetima tržišta. Drugi scenarij jest da će PiS napraviti smjene i ništa se neće promijeniti - kaže nam Memches, koji smatra da su javni mediji dobrim dijelom doista bili pristrani i politički servilni tijekom vladavine PO-a.

Dodaje da imenovanja novih ljudi pokazuju kako bi onaj optimistični scenarij ipak mogao prevladati. Ne želi komentirati imenovanje Jaceka Kurskog, člana PiS-a na mjesto šefa TVP-a, ali smatra kako među novim imenovanjima ima neovisnih i kompetentnih intelektualaca. Spominje Macieja Chmiela, glazbenog novinara i menadžera (bio je menadžer Dezertera, jednog od najvažnijih poljskih punk bendova) koji je postao novi glavni urednik TVP2, ili mladog Mateusza Matyszkowicza, glavnog urednika časopisa Fronda oko kojeg se okuplja nova generacija konzervativnih intelektualaca, tzv. hipster desnica, koji je novi urednik kulturnog kanala TVPKultura.

Śpiewak, međutim, ne dijeli taj optimizam.

- Kakva je to logika: ‘Vi ste nas kritizirali, sada ćemo vas smijeniti’? Pa to je jezik diktature, tako se ne smije raditi - poručuje.

Naši sugovornici, međutim, nisu spremni podržati tezu o ugroženosti “slobode govora”. Śpiewak govori o “zabrinjavajućim signalima”, a Memches da mu smeta licemjerje onih koji sada rade žrtve od sebe.

- Oni koji sada pričaju o slobodi govora svojedobno su mirno šutjeli kad je PO izbacivao ljude iz javnih medija. Dakle, kada je PO prakticirao intelektualno nasilje nad ljudima, onda je to bila ‘borba s barbarima’, a sada je to ‘napad na demokraciju’. To su dvostruka mjerila koja ne mogu prihvatiti - kaže novinar dnevnog lista s uređivačkom politikom zauzimanja srednje pozicije u odnosu na dvije glavne političke struje u Poljskoj.

Jacek Karnowski, glavni urednik tjednika W Sieci, bio je jedan od onih kojemu je PO svojedobno dao otkaz, i to na mjesto urednika središnje informativne emisije kanala TVP1. Njega i njegov tjednik doživljava se kao bliske PiS-u, dok Karnowski sebe opisuje kao “angažiranog” novinara. Kako kaže, nije problem u novinarima koji su angažirani, pa bili i lijevi, nego u onima koji lažu.

- Javni mediji u ovoj zemlji toliko su iskompromitirani da nema nikakvog smisla braniti ih u ovoj situaciji. Da se razumijemo, nisam potpuno siguran da će PiS donijeti nekakve promjene nabolje, ali tijekom vladavine PO-a ti su mediji bili pretvoreni u promidžbene stožere vladajućih - kaže nam Karnowski.

Kada ga pitamo o prosvjednicima koji izlaze na ulice i bune se protiv poteza PiS-a, Karnowski odmahuje rukom.

- Prosvjeduju oni pripadnici srednje klase koji žive od svih tih ugovora s državom i koji se osjećaju ugroženi zbog promjena koje dolaze. Riječ je o ljudima koji pripadaju toj oligarhijskoj mreži koja je u ovoj zemlji stvorila svojevrsne feudalne posjede unutar države. Zajedno s medijima koji su živjeli od državnih donacija i oglasa tvrtki u državnom vlasništvu - tvrdi glavni urednik W Sieci, dodajući kako je priča o Poljskoj kao paradigmi “uspješne članice EU” imala svoje naličje, što pokazuje i poražavajući rezultat PO-a.

- Kao prvo, oni su počeli pokazivati takvu količinu arogancije da je to bilo neizdrživo. Drugo, sada je jasno kako priča o gospodarskom uspjehu Poljske ne izgleda tako ružičasto kako se predstavljalo. Gospodarski rast je bio tu, ali on je imao utjecaja isključivo na velike gradove, dok su siromašniji regioni ostali siromašni. Čitav je jedan naraštaj radio i radi na nepovoljnim ugovorima o radu, ‘smećarskim ugovorima’, kako ih zovu. Tijekom vladavine PO-a iz zemlje je otišlo dva milijuna mladih ljudi. Sve je to stvorilo jedan ‘podzemni’ pokret nezadovoljstva koji je sada eksplodirao - pojašnjava novinar.

Ali, što zapravo želi taj Jarosław Kaczyński? Koja je bit promjena koje zaziva, toliko dubokih da govori o potrebi formiranja “IV. republike”? Evo što o tome kaže Memches:

- PiS je došao na vlast s uvjerenjem da tu nije riječ tek o običnoj promjeni vlasti u parlamentarnoj demokraciji. Oni žele revoluciju. Žele promijeniti sustav koji smatraju lošom posljedicom Okruglog stola (sporazum između Solidarnosti i poljske Komunističke partije iz 1989., nakon kojeg su uslijedili djelomični slobodni izbori, op. a.) koji doživljavaju kao političko zlo, rezultat kompromisa. Tu je, kako smatraju, izgrađen jedan sustav ovisnosti nove države o postkomunističkim centrima moći - političkim, gospodarskim i onima povezanim s tajnim službama, te je i stvorena nova oligarhija. Država tu pada na koljena pred tom oligarhijom, međunarodnim korporacijama i međunarodnim institucijama. I sada Kaczynski želi toj državi vratiti snagu, nakon što je PO pristajao na tu situaciju.

Jacek Karnowski nudi jednu teoriju koja, kaže, jest stanovito pojednostavljenje cijele situacije, ali ima elemenata istine u njoj.

- Po njoj, tu je naprosto riječ o borbi trećeg pokoljenja pripadnika Armije Krajowe (poljski nekomunistički podzemni pokret otpora tijekom Drugoga svjetskog rata) protiv trećeg pokoljenja UB-a (Urzędy Bezpieczeństwa Publicznego - komunističke službe sigurnosti). I u ovom trenutku AK-ovci pobjeđuju - kaže on.

To bi, dakle, značilo da je još jedan mit o Poljskoj, kao zemlji koja je uspješno i djelotvorno provela lustraciju - srušen.

Bivši komunisti

Međutim, ne misle svi tako. Pawel Śpiewak, čovjek koji je također kao i Kaczyński bio aktivni član antikomunističkog pokreta okupljenog oko Solidarnosti, smatra da je PiS-ova motivacija običan “ideološki projekt”, a izjave Kaczyńskog poput one kako postoje “Poljaci bolje i lošije sorte” - primitivne.

- Jarek Kaczyński ponavlja iste stvari još tamo od 1990., priče o nekakvim sporazumima između postkomunista i političkih stranaka izašlih iz Okruglog stola. U svim postkomunističkim zemljama dobar dio inteligencije, i to sasvim pošteni i kvalitetni ljudi, bio je u partiji i radio u državnim institucijama. I što sada? Trebamo ih sve pobiti? Pa sam Kaczynski u svojim redovima ima bivše komuniste. Ta njegova retorika mene podsjeća na onu nekadašnje partije - ljut je Śpiewak.

Kaže da je puno njegovih prijatelja sudjelovalo na prosvjedima protiv PiS-a. I to su intelektualci koji nemaju dobro mišljenje o PO-u niti su glasali za njega, nego su naprosto “zabrinuti ovim ozračjem”. I nije začuđen odlukom Europske komisije.

- Mi Poljaci moramo shvatiti da postoji nešto što se zove europska solidarnost i da ona nije jednosmjerna ulica. Ne može se uzimati novac od Bruxellesa, a s druge strane odbijati primiti izbjeglice. Postoji nešto što se zove europski kodeks političkog ponašanja i jezika i želimo li biti dio Europe, moramo ga prihvatiti, kao i sve druge države - kaže Śpiewak.

Karnowski, međutim, upozorenja iz Bruxellesa i negativne napise u medijima (posebice one u njemačkim) doživljava tek kao dio političke borbe.

- Cijela ta priča pokrenuta je iz Poljske od strane protivnika PiS-a, to je neka vrsta obrane ugrožene političke konstelacije. PO je bila stranka koja je djelovala potpuno u skladu s interesima Bruxellesa i Berlina, i to ne s onim što je radila, nego više s onim što nije radila. Naprosto je pristajala na sve što joj se nametalo i nije koristila politički potencijal koji Poljska ima. Sada europsko-njemački establišment želi vratiti to narušeno stanje - tvrdi novinar.

Nakon odluke Komisije, poljski analitičari skloniji PiS-u ističu kako ona neće donijeti nikakve konkretne sankcije, jer bi za njih bio potreban potpuni konsenzus članica. A Mađarska i premijer Viktor Orban već su najavili da takvu odluku neće podržati.

Primjećuju još neke zanimljive stvari: napisi zapadnih medija o novonastaloj ustavnoj krizi zanemaruju činjenicu da je PO taj koji ju je izazvao svojim protuustavnim imenovanjem sudaca u listopadu. Tada, međutim, nitko nije u Bruxellesu govorio o “ugroženoj demokraciji”. Kao ni o “medijskim slobodama” kada je PO-ova vlada u lipnju 2014. poslala u redakciju tjednika Wprost policiju zbog objave tajno snimljenih razgovora vladinih dužnosnika.

Važni potezi

Čini se da većina Poljaka, pa i oni koji ne vole previše Kaczyńskog, pritisak iz Bruxellesa doživljavaju kao miješanje u unutarnje poslove.

I dok traju rasprave u Poljskoj i svijetu u cijeloj toj gužvi, kaže Memches, potpuno neopaženo prolazi činjenica da PiS povlači neke jako važne i kvalitetne poteze. Primjerice, povlačenje kontroverznog zakona o obveznom polasku u školu za šestogodišnjake. PO je taj zakon donio unatoč kampanji civilnog društva protiv njega i upozorenja kako škole nisu spremne za provedbu.

Drugi pozitivan potez, kako kaže Memches, jest onaj sa zakonom +500, po kojem će obitelj za svako novorođeno dijete, počevši od drugog, dobivati 500 zlota (oko 1000 kuna) mjesečno. To je jedno od najvažnijih predizbornih obećanja koje PiS misli uskoro ispuniti.

U cijeloj strci potpuno nezapaženo u europskim medijima, ali sasvim sigurno ne i u financijskim i političkim krugovima, prošao je i zakon koji je uveo oporezivanje banaka i osiguravajućih društava. Oni će od veljače plaćati 0,44 posto svoje godišnje aktive državi. PiS također planira uvesti oporezivanje velikih trgovačkih lanaca, baš kao što je to napravila mađarska vlada Viktora Orbana prošle godine.

Takve su mjere na tragu onoga o čemu u svojim razgovorima govori poljski vicepremijer i ministar razvoja Mateusz Morawiecki.

- Govorili smo sebi da se tržište samo regulira, da su porezi uvijek loši. Da je država uvijek naš protivnik... I da kapital nema nacionalnost - naveo je ministar teze koje smatra prevladanima i rekao kako situacija u kojoj svake godine iz poljske države izlazi oko 90 milijardi zlota u obliku dividendi i kamata otežava razvoj. Morawiecki je, zanimljivo, nestranačka osoba u vladi koja je na mjesto vicepremijera došla s funkcije šefa jedne od najmoćnijih poljskih banaka - Bank Zachodni WBK. Sada zagovara politiku razvoja poljskog poduzetništva s poljskim kapitalom.

Pritisci iz Bruxellesa

PiS, čini se, svojim programom ide u smjeru državnog intervencionizma, dakle - “ulijevo”. Ali, Filip Memches upozorava da su klasične podjele na “lijevo” i “desno” prevladane te da su oštre tržišne reforme koje je 1990. uveo tadašnji ministar financija Leszek Balcerowicz već odavno prestale biti “sveta krava” u Poljskoj.

- Prethodna podjela ‘ljevica’ protiv ‘desnice’ više ne vrijedi, sada imamo podjelu na libertarijance i komunitarce. Jedan od glavnih problema koji muči današnja društva jest potreba za solidarnošću, posebice s onim najslabijima. I solidarnost ne mora imati nikakve veze s kolektivizmom, kako to neki tvrde - zaključuje Memches.

Ali, hoće li PiS moći djelovati u ovim uvjetima pritiska iz Bruxellesa i kako će se postaviti prema njima?

- Ova situacija definitivno svjedoči kako u Poljskoj postoje opinion makeri koji žele PiS-u otežati djelovanje i da imaju utjecaj u europskim krugovima moći. Ali, i sam PiS mora shvatiti da ne smije te napetosti dodatno jačati. Sukob s Europom ne vodi nikamo - kaže Memches.

Izgleda da su to, već i prije ove odluke Komisije, shvatili u vladi Beate Szydło. Premijerka će idući tjedan nazočiti sjednici Europskog parlamenta gdje će se raspravljati o situaciji u Poljskoj, a najavljen je i njezin skorašnji posjet Berlinu gdje će se susresti s kancelarkom Angelom Merkel.

Kako bilo, Poljsku i njezine građane sigurno čeka dinamično razdoblje u kojem će politika, željeli oni to ili ne, biti dio njihova svakodnevnog života. Ima Poljaka kojima to smeta, ali puno je njih i koji su s tim jako zadovoljni.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. kolovoz 2022 02:13