Ministarstvo financija priprema zakon o porezu na imovinu koji bi nadoknadio manjak u proračunu lokalnih jedinica, potvrdio je ministar Šuker. Taj zakon bi se u javnosti mogao predstaviti kao harač lokalnih jedinica, piše Večernji list.
U svim europskim zemljama postoji porez na imovinu i kreće se oko jedan do tri posto.
Još uvijek nije odlučeno na koji će se način u Hrvatskoj obračunavati porez na nekretnine, no Jutarnji je prije dva mjeseca pisao o mogućim scenarijima koji se mogu dogoditi.
Pročitajte članak iz Magazina:
Tko u ovoj zemlji ima plaću, plaća u prosjeku 25 posto poreza. Tko je poduzetnik, plaća 20 posto. Tko iznajmljuje nekretnine, plati rijetko nekoliko postotaka, najčešće ništa. Tko špekulira s nekretninama, ne plati niti lipu. Kakva je poruka? Rad i pošteni biznis najmanje se isplate. Mućkajte sa zemljištima, kupujte, preprodajte... nećemo vam ništa. Dobro, hrvatski porezni sustav poznaje pojam kapitalne dobiti na razliku u cijeni nekretnine, ako se prodaje u roku od tri godine, ali špekulanti mogu čekati te tri godine ili preprodaju ranije, a vlasničku promjenu unesu nakon te tri godine. Ionako ih u međuvremenu ne pogađa nikakav porez na nekretnine.
Monopolisti na tržištu
Rezultat je preskupa cijena rada, nekonkurentna stopa poreza na dobit, ogromna potražnja za nekretninama i zemljištima te monopolistički položaj vlasnika zemljišta. A posljedice su nekonkurentno gospodarstvo, mali izvoz, visoki dug i imidž zemlje u kojoj se ne isplati proizvoditi, kaže dr. Josip Tica sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.
No, zato samo u kućama za odmor 'sjedimo' na više od 20 milijardi eura, što je otprilike polovica hrvatskog vanjskog duga. Tih je kuća oko 200 tisuća, a neka je prosječna površina 70 kvadrata, to je 14 milijuna kvadrata. Neka je prosječna cijena 1500 eura po kvadratu, to je tih 20 milijardi eura! Da je porez na te nekretnine 0,5 posto, eto 100 milijuna eura godišnjeg prihoda, a da je 1 posto, eto 1,5 milijardi kuna proračunu, otprilike onoliko koliko će dobiti od poreza na dohodak.
Nadalje, Zagreb ima više od 300 tisuća stanova. Da se svaki iznajmi za 200 eura, eto rentijerskog dohotka od 750 milijuna eura ili 5,5 milijardi kuna! Da se na taj rentijerski dobitak plati 15 posto poreza, eto još gotovo milijardu kuna.
A riječ je samo o stanovima u metropoli i kućama za odmor, onih za stanovanje u drugim dijelovima zemlje, poslovnih prostora i raznih vrsta zemljišta nismo se još niti dotaknuli.
Porez na nekretnine bolna je tema za više od 90 posto domaćinstava u Hrvatskoj, jer smo prema broju kvadrata koje posjedujemo među najbogatijim nacijama u Europi. No, porez na nekretnine najveći bi udarac bio za onu manjinu koja vlasništvom na zemljištima ucjenjuje i građevinare i kupce stanova, jer cijene zemljišta, primjerice u Zagrebu, ne padaju niti približno istom brzinom kao cijene stanova, a po sadašnjim se cijenama, kažu ekonomisti, ne isplati graditi.
Taj bi porez bio udarac i za brojne dobro stojeće koji su svoje bogatstvo pretočili u stanove: krajem godine u Zagrebu redovito poraste prodaja stanova jer ih kupuju svi poduzetnici i tzv. slobodne profesije kako ne bi morali platiti porez na dobit ili na dohodak. Javna je tajna da istaknuti pripadnici unosnih profesija, poput odvjetnika, javnih bilježnika, liječnika... imaju prava nekretninska carstva, u koja su neoporezivo pospremili svoje milijune. Usput ih iznajmljuju i tako zarađuju tisuće eura mjesečno. Mnogi ljudi s pristojnom plaćom u ovoj zemlji plaćaju više poreza nego oni koji zarade milijune i žive u vilama.
Koga pogađa porez
Porez na nekretnine bi, naravno, pogodio i brojne prosječne građane, ali znatno manje nego bogataše. U konačnici, pravedna će vlast porez na nekretnine uvesti tako da prosječnog čovjeka uopće ne pogodi, jer će mu istodobno biti smanjeni neki drugi nameti, poput poreza na dohodak i doprinosa, a komunalna se naknada ionako mora ukinuti, ona je samo nepravedni oblik poreza na nekretnine.
Strah od uvođenja
Taj će porez iz temelja promijeniti hrvatsko društvo, pa se političari zato toliko boje njegova uvođenja. Službeno je opravdanje da OIB nije u potpunosti zaživio pa se niti ne zna tko što posjeduje. Uz to se vade na nesređene gruntovnice i katastre, premda je to izvrnuta teza, jer su te knjige nesređene zato što nema poreza na nekretnine pa niti lokalna vlast niti građani nemaju motiva da srede podatke. Političarima je dobra isprika i kriza koja je već osiromašila ljude pa nije dobro vrijeme za uvođenje novog poreza.
Stvarni je razlog HDZ-ov i HSS-ov strah da s porezom na nekretnine nemaju baš nikakve šanse na izborima. Strah je toliki da Darinko Kosor, predsjednik HSLS-a i donedavni član vladajuće koalicije, kaže kako o njemu nikad nisu niti razgovarali na koalicijskom vijeću.
Međutim, ne uvedemo li porez na nekretnine, Hrvatska će biti jedina europska zemlja bez njega, što se sigurno neće sviđati Bruxellesu jer u europskom sustavu vrijednosti onaj tko ima stan, kuću, vikendicu... nije siromašan, a tko nije siromašan, mora plaćati porez.
Stoga, ma koliko se političari bojali, jednog će dana i taj porez morati uvesti. Koliki bi mogao biti i tko će ga morati plaćati? Takva odluka ovisi o ciljevima koji se žele postići. Želi li država porezom na nekretnine samo potaknuti tržište, oporezivat će višak kvadrata, dakle drugi stan, vikendicu i slično. Želi li da joj taj porez postane ozbiljan porezni prihod kojim će ravnomjernije rasporediti porezni teret sa onih koji rade na one koji imaju, oporezivat će sve. Porezne stope su također jako različite - u nekim su zemljama izražene u eurima po kvadratu, drugdje u postotku vrijednosti. Porezne olakšice i oslobođenja će pak razotkriti vrijednosni sustav države, njene ekonomske, socijalne i demografske ciljeve.
Što se ne oporezuje?
U pravilu se ne oporezuju veleposlanstva, državna imovina, škole, fakulteti, bolnice, crkve, groblja, spomenici, dobrotvorne ustanove... sve ono što je javno dobro. Od poreza se mogu osloboditi branitelji, socijalni slučajevi, umirovljenici, osobe s posebnim potrebama. Porez se može smanjiti ili odgoditi za ekonomske i socijalno prihvatljive projekte, primjerice za poticanje naseljavanja na neke lokacije, za povećanje zaposlenosti u nekim područjima i tako dalje.
Ne znamo još kakav će taj porez u Hrvatskoj biti, no znamo kakve posljedice njegove varijante mogu imati.
14 stvari koje bi se mogle dogoditi s porezom
1. MASOVNI RAZVODI - Bude li se oporezovalo samo drugi stan i kuće za odmor, dakle nekretnine u kojima vlasnik nema prebivalište, možemo očekivati masovne razvode i prijavljivanje bračnih partnera na različite adrese kako bi izbjegli plaćanje poreza. Tako će masa Zagrepčana odjednom živjeti negdje na Jadranu, a raditi i dalje u Zagrebu. Hrvatska će, statistički, postati zemlja samaca, a pusta jadranska mjesta dobit će, na papiru, tisuće novih stanovnika.
2. MASOVNA VJENČANJA - Bude li se porez na nekretnine plaćao prema broju članova domaćinstva, primjerice tako da je za svakog člana neoporezivo 20.000 eura, trend kreće u suprotnom smjeru jer se ljudima tada više isplati živjeti zajedno kako bi platili manji porez. Takva je porezna politika jedna od karika u demografskoj politici. Jasno, nitko neće imati još jedno dijete samo zato da ne bi platio porez na stan, ali takvim odredbama država jasno pokazuje što smatra poželjnim i što je spremna subvencionirati.
3. PRESTAJEMO LAGATI Uvođenje poreza na nekretnine podrazumijeva ukidanje poreza na promet nekretnina, dakle poreza koji se plaća samo pri prodaji nekretnine. Taj je porez dosad ljude poticao na laganje jer bi u ugovorima upisivali što manji iznos kako bi platili što manje poreza. No, sad će taj motiv nestati.
4. NAPOKON REALNE CIJENE Porez na nekretnine u službene podatke napokon uvodi stvarnu cijenu nekretnina jer se prema porezu odmah može znati i kolika je vrijednost nekretnine. Kupcima će stvarne vrijednosti nekretnina napokon postati jednostavno i javno dostupne.
5. ISTINITE VLASNIČKE KNJIGE Tko je lud da plaća porez za nekoga drugog? Nikad prenesena zemljišta i kuće na stvarne vlasnike, zbrka od desetak uglavnom pokojnih vlasnika na parceli od 500 četvornih metara i slična čudesa hrvatskih zemljišnih knjiga, zbog kojih investitori bježe odavde, porezom na nekretnine napokon će postati povijest. Kad već moramo plaćati porez, itekako ćemo se potruditi da ga plaćamo samo za ono što je stvarno naše, a i morat ćemo jer bivši vlasnik zemljišta koje smo prije 15 godina kupili od njega sigurno neće željeti plaćati porez umjesto nas.
6. PRESELJENJA - Bude li se porez na nekretnine plaćao prema vrijednosti, slijedi val masovnih seoba. Svatko će htjeti živjeti tamo gdje si to može priuštiti. Samac u centru grada, u stanu od 80 četvornih metara, vrijednom 200.000 eura, uz stopu od 0,8 posto plaćao bi godišnje 1600 eura ili oko 11.700 kuna, dvije prosječne plaće. Mnogi od njih to si ne mogu priuštiti pa će seliti gdje je jeftinije i gdje je porez manji.
Kada djeca odrastu i odsele se od roditelja, ti će roditelji potražiti manji stan kako bi plaćali manji porez, a u njihov će doći neka druga obitelj s malom djecom. To znatno smanjuje i troškove infrastrukture jer se ne moraju na nekom novom području, gdje je počelo doseljavanje mladih obitelji, graditi vrtići i škole, dok su istodobno oni vrtići i škole u nekom drugom, starijem kvartu poluprazni jer su djeca odrasla i otišla. Tom kvartu sada trebaju neki drugi sadržaji koje treba sagraditi.
7. RAJ ZA PODSTANARE... Nekretnina može sama sebi zaraditi za porez, samo je treba zaposliti. Neke zemlje priznaju “prebijanje” poreza od iznajmljivanja i poreza na nekretnine, pa će se vlasnici praznih stanova potruditi da ih “zaposle”. Veća ponuda neke robe na tržištu, zna se, ruši cijenu te robe.
8. ... I POREZNIKE Da bi legalno ostvarili porezne pogodnosti, vlasnici stanova moraju, naravno, prijaviti da su im stanovi “zaposleni”. Znači, moraju platiti porez na dohodak od iznajmljivanja. Time podstanari automatski dobivaju i ugovore o najmu, što i njima koristi jer više neće biti potpuno ovisni o samovolji vlasnika.
9. JEFTINIJA ZEMLJIŠTA... Ekonomski, porez na nekretnine ključ je rješenja najvećeg problema hrvatske stanogradnje i velikih investicijskih projekata. On puno efikasnije i brže prisiljava vlasnike neiskorištenih zemljišta na prodaju jer takva zemljišta europske države nemilosrdno oporezuju, bez ikakvih olakšica. Zemljište je najvredniji resurs zato što je ograničeno i nezamjenjivo. Sada nikome, osim onih u potpunoj besparici, nije stalo do prodaje, nego radije čekaju da cijena opet naraste. No, kada bi na neiskorištene kvadrate, zbog kojih se ne može graditi neka cesta ili proširiti naselje, plaćali porez, ne bi više “reketirali” investitore ili grad s cijenama od 500, 1000 i više eura po četvornome metru.
10. ... I JEFTINIJI STANOVI Niža cijena zemljišta znači nižu cijenu stana. Građevinarima koji još nisu propali, propast prijeti jer se ništa ne gradi. Ljudi nemaju novca za kupnju, a cijene ne mogu znatno spustiti jer je cijena zemljišta visoka.
U ovu priču ne pripada rasprava o tome da bi investitorima u stanove bilo bolje spustiti cijene, pa makar bili na gubitku, nego ne raditi ništa i pustiti da cijela tvrtka propadne. To je neka druga tema.
11. ZAPOSLENOST Što je donijela kriza? Zbog straha da će ostati bez posla ljudi su prestali kupovati stanove. Banke su prestale masovno odobravati kredite zbog straha da ih neće moći naplatiti. Građevinari su ostali bez posla i počeli otpuštati ljude. A uz stanogradnju u Hrvatskoj je vezano dvjestotinjak tisuća radnih mjesta. Obrnuti proces - jeftinija zemljišta i jeftiniji stanovi pokreću ciklus u suprotnome smjeru. Za jeftinije stanove bit će više kupaca nego za skupe, što građevinarima i svima vezanima uz tu djelatnost donosi više posla i otvara više radnih mjesta.
12. OBRAĐENA ZEMLJA Na zemljišta se u pravilu nemilosrdno naplaćuje porez na nekretnine. Imate li polje, livadu ili nešto drugo, nekako ćete to iskoristiti ili prodati. Glupo je plaćati porez na zemljište na kojemu raste korov. No, porez na zemljišta ne znači nužno i rasprodaju Hrvatske. Nakon spajanja Istočne i Zapadne Njemačke, Istočna je imala hektare takvih neobrađenih zemljišta. Osnovana je agencija koja je okrupnjavala posjede i davala ih u najam velikim poljoprivrednim kombinatima. Renta je bila veća od poreza pa su vlasnici zemljišta, unatoč uvođenju novog poreza, još i zaradili, a zemlja je ostala u vlasnišvu obitelji, kao što je to bila i generacijama prije.
13. SPOSOBNI GRADONAČELNICI Cestu, vodovod, plinovod, vrtić, školu - sve to plaćaju jednako svi građani iz svojih poreza. No, onome uz čiju je kuću prošla ta cesta automatski je porasla vrijednost kuće, a cestu mu je platio i onaj tko živi nekoliko kilometara dalje i nije dobio ništa. Porez na nekretnine bit će lokalnim jedinicama izvor novca za financiranje infrastrukture, ali ovaj će put više platiti onaj čija je nekretnina postala vrednija zbog te infrastrukture. Da bi ubrale što više poreza, lokalne će se jedinice truditi da nekretnine na njihovu području budu što vrednije. Ulagači neće više mjesecima moliti gradonačelnika da se s njim sastanu, nego će ovaj učiniti sve da ti ulagači dođu, sagrade nešto i tako povećaju kvalitetu života i vrijednost njegova područja.
14. MANJI VANJSKI DUG Da, da, vjerovali ili ne. Osim po golemoj količini kvadrata koje posjedujemo, poznati smo i po nedovršenim kvadratima. Kuće u Hrvatskoj su goleme i neožbukane, pravi gutači energije. Porez na nekretnine plaća se na useljive, upotrebljive nekretnine, pa će lokalnoj vlasti itekako biti važno da se započete kuće što prije dovrše, što uključuje i fasadu. Ponegdje u svijetu općina čak oduzima kuću ako nije dovršena u razumnom roku, primjerice za dvije godine, ili naplaćuje kaznu zato što nije dovršena. Vlasnik nema novca? Dobro, onda neka je proda i stanuje u onome što si može priuštiti. Kakve veze s tim ima vanjski dug? Energiju dobrim dijelom uvozimo. Ekonomisti su čak izračunali da bi, kada bi svi stavili fasade i tako svoje kuće učinili štedljivima, potrošnja energije pala za milijardu dolara.