Gaziantep, šesti najveći grad Turske, polagano se spremao na počinak. Na poluprazne ulice spustila se topla rujanska noć, restorani su zatvarali svoja vrata, ispraćajući site goste s vrećicama punim baklava, a gradska se tvrđava, obasjana svjetlima, nadvila nad grad. U njezinu podnožju, na uredno podšišanom travnjaku kraj parkirališta, smjestila se grupica muškaraca. Sjedili su u krugu, pušili cigarete i opušteno, tiho razgovarali.
Mislili smo da su iz Gaziantepa, no prevarili smo se. Baš kao i prije kad smo ispitivali prolaznike za smjer, tražeći izlaz iz labirinta tamošnjih jednosmjernih ulica. Sve tri osobe koje smo zaustavili nisu nam znale pomoći.
- Nisam odavde, izbjeglica sam - glasio je uvijek isti odgovor koji su ponavljali poput neke mantre.
Privremeni dom
Napr...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....