- Uđite, uđite! Što ćete popiti? Želite čaj, vodu? Što ćete? - sa širokim nas je smiješkom dočekao 63-godišnji Farouk Mohamed Ali, šireći ruke u znak gostoprimstva i pozivajući nas da uđemo u njegov dom. Sobica je mala, trenutačno služi kao dnevna soba. Na zidove su naslonjeni, prekriveni šarenom presvlakom, madraci. Pokraj njih, na pod, sjeo je Farouk s trogodišnjim unukom Mohamedom Kenđom. Nekoliko minuta kasnije pojavila se i njegova supruga Zejnab, noseći pladanj s čajem i slatkišima. - Dobro došli u naš dom - poželjeli su nam.
A njihov dom danas je jedan u moru bijelih kontejnera izbjegličkog kampa Kilis-Öncüpınar u Turskoj, na samoj granici sa Sirijom. Alep, nekoliko desetaka kilometara udaljen sirijski grad koji je danas samo jedna u nizu ratnih ruševina...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....