Prošlo je bilo tek nekoliko minuta od potresa u Zagrebu, koliko je čovjeku potrebno da se pribere, i fotoreporteri Cropixa već su izašli na ulice bilježeći svojom kamerom njegove posljedice. Nastavili su snimati grad u danima, tjednima, pa i mjesecima koji su slijedili.
S nepogrešivim osjećajem za reportažnu fotografiju, snimali su uplašene ljude na ulici, nesigurnost, zabrinutost, grad koji se urušava pod ciglama, njegove krhotine te, potom, grad koji se pokušava polako oporaviti od šoka. Mi koji smo potres doživjeli, pamtit ćemo ga i po ovim fotografijama. Po njima će ga, među ostalim, pamtiti i generacije koje dolaze, pokušavat će po svoj prilici i zamisliti kako nam je bilo, što smo proživljavali u tim sekundama, u 6.24 sata ujutro 22. ožujka.
Šest poglavlja
Jutarnji list i Hanza Media 10. rujna na Europskom trgu otvaraju izložbu nazvanu “Zagreb - grad koji treba našu ljubav”. Izložba će pokazati trideset i četiri fotografije Cropixovih autora koje je odabrao žiri. Fotografije su tematski podijeljene u šest poglavlja, a to su: “Šok”, “Krhotine”, “ Baština”, “Katedrala”, “Hvala vam” i “Glavu gore”. Velike isprintane fotografije naći će se u centru Zagreba na Europskom trgu na skelama koje će biti postavljene za tu prigodu. Uz skele će stajati i kran-dizalica s natpisom na kojem će biti podaci o izložbi. U pripremi je i digitalni katalog s tekstovima o izložbi, o pojedinim poglavljima te o svakoj pojedinoj fotografiji, do kojega će se moći doći i preko QR koda te preko posebne web stranice.
U katalogu je nešto više fotografija nego na izložbi, njih sedamdesetak. Novinar Jutarnjeg lista Boris Orešić snimio je dokumentarni film “Ukradeno proljeće” koji će se projicirati na izložbi. Tijekom izložbe održat će se i stručni okrugli stol na temu potresa. Glavni urednik Jutarnjeg lista Goran Ogurlić izjavio je: “Izložbom fotografija fotoreportera Cropixa želimo odati priznanje ljudima koji su cijelo vrijeme pandemije i odmah nakon potresa bili na terenu, na zagrebačkim krovovima, s ljudima, i bilježili emociju, trenutak. Taj trenutak sada će na velikom formatu moći vidjeti svi Zagrepčani i naši gosti. Snimili smo i dokumentarac, i to prvi koji će biti prikazan od trenutka potresa. Ponosan sam što smo u stanju kao medijska kuća pokazati sve najbolje na svim platformama, a sada i kroz izložbu i film. Veselimo se svakodnevnom susretu s našim čitateljima i građanima Zagreba tamo gdje smo svaki dan, na ulici, među ljudima, u srcu grada”.
Kranovi i dimnjaci
Za postav izložbe zadužena je dokazana Brigada, već dobro poznata u ovom sektoru. O tome što su postavom željeli pokazati govori Damjan Geber, arhitekt, osnivač i kreativni direktor ove nagrađivane agencije: “Ideja je bila da fotografije koje su nastale na dan potresa te u danima koji su uslijedili ne pokažemo u klasičnom galerijskom, nego u javnom prostoru u kojem su i nastale. Željeli smo na neki način ljude emotivno i vratiti u taj dan. Skele su ono što će nas pratiti godinama, pa čak i desetljećima nakon potresa. A kran-dizalica među simbolima je Zagreba u danima koji su uslijedili. Bila ih je tolika količina po gradu da su izgledale poput kakvih izvanzemaljaca koji ga napadaju”.
Geber ističe da im je želja bila postići korak dalje od uobičajenog izlaganja, odnosno “da posjetitelj izložbe nije samo pasivan promatrač”. Smatra i da je Zagrebu potreban završetak priče, koji još nije dobio: “Grad će još dugo biti ranjen, kao i ljudi koji su nastavili živjeti u svojim domovima nakon raznih trauma koje su prošli”. Fotografije koje ćemo pokazati na izložbi više su od puke dokumentarističke fotografije, one su, uistinu, umjetnički dokument jednog vremena. O tome govori i likovni kritičar Feđa Gavrilović koji, među ostalim, tumači: “Ja bih novinske fotografe bez pretencioznosti nazvao umjetnicima jer bilježeći aktualije, obično stvaraju estetski puno zanimljivije fotografije od onih primijenjenih, a nerijetko i estetski beskrajno potentnije od onih suvremenih s čistim umjetničkim pretenzijama, koje se često svode na igre forme i efekata”. Jedan od simbola izložbe, koji će se naći i na naslovnici kataloga, jest fotografija vunenog srca. Isplela ga je, podsjetimo, dizajnerica Ivona Martinčić na napukloj žutoj fasadi škole u Habdelićevoj.
Gledajući sve ove fotografije, uistinu je teško odlučiti, a u što će se uvjeriti i posjetitelji naše izložbe, koja bi od njih mogla najbolje sumirati sve posljedice potresa i onog šoka koji smo proživljavali te ga na neki, posljedični, način još proživljavamo. Je li riječ o fotografiji postarije gospođe na klupici u parku koja je svoja dva mala psa, podjednako uplašena poput nje, omotala u žute dekice dok je pokraj nje štap za hodanje na koji se morala oslanjati? Ili, pak, o fotografiji gospođe u invalidskim kolicima, ponovno s omanjim psom, francuskim buldogom, dok se u pozadini vidi nekoliko automobila koji su teško oštećeni u Đorđićevoj, jednoj od ulica koji su pretrpjele najteže posljedice potresa? Lica potresa lica su i rodilja u Petrovoj ulici pokrivenih dekama na taj, svi ga pamtimo, vrlo prohladan dan. Lica su to slučajnih prolaznika koji preskaču cigle posred tramvajske pruge u centru grada. Nabrojane su fotografije na izložbi u poglavlju koje smo nazvali “Šok”.
Opasni zadaci
Poglavlje nazvano “Hvala vam” posvećeno je svima koji su nesebično pružali svoju pomoć. Pamtimo pripadnike Hrvatske vojske kako čiste ulice grada. Pamtimo Bad Blue Boyse koji su se organizirali i pomažu rodiljama u Petrovoj. Pamtimo alpiniste, penjače, visinske radnike kako se penju po krovovima da bi pomakli dimnjake, crepove, oluke, one dijelove krovova koje je potres pomaknuo i koji su prijetili padom. Ne pretjerujemo ako utvrdimo da su tako spašavali ljudske živote. U poglavlju “Baština” fotografije su Cropixovih fotoreportera u kojima bilježe stradale muzeje, galerije, crkve i spomenike kulture. Sreća je u nesreći što niti jedna umjetnina važna za hrvatsku povijest umjetnosti nije bespovratno stradala. “Katedrala” je, pak, posebno poglavlje naše izložbe.
Poglavlje u kojem se žiri i najviše mučio da suzi odabir jer je bilo toliko dobrih fotografija. Posebno se to odnosi na trenutak rušenja sjevernog tornja. Rado bismo da smo mogli izložiti sve fotografije, ali i ove, vjerujemo, pružaju dovoljno širok raspon koji govori o interesima Cropixovih fotografa i njihovoj mogućnosti da temu vide drugačije, iz novog kuta. U poglavlju “Krhotine” gledamo niz cigli koje su pale u centru grada. Nećemo pretjerati ako tvrdimo da nikada, a barem od potresa 1880. godine, nije bilo toliko krhotina na gradskim ulicama. O optimizmu, pripovijeda sljedeće, završno poglavlje “Glavu gore”, nazvano po grafitu jednog uličnog autora koji se nalazi iznad glavnog zagrebačkog trga. Izložba će se moći pogledati mjesec dana.
Hvala našim fotoreporterima. Oni su: Ronald Goršić, Bruno Konjević, Boris Kovačev, Damir Krajač, Tomislav Krišto, Neja Markičević, Goran Mehkek, Ivana Nobilo, Davor Pongračić, Željko Puhovski, Ranko Šuvar, Damjan Tadić, Marko Todorov, Darko Tomaš i Srđan Vrančić. Hvala Željku Grgiću i Liviju Andrijiću koji su nam u ime Cropixa pomogli odabrati fotografije. Ostvarenja fotoreportera koji su se probijali kroz naš grad, izbjegavajući razrušene komade zgrada i iz sigurnosnih razloga ograđene dijelove ceste, kako bi donijeli ove snimke, kako tumači Feđa Gavrilović, “ostat će dinamični memento tih ludih dana 2020. godine”
Digitalni katalog izložbe pogledajte OVDJE