Iako, priznajem, katkad nije lako. Dođe mi divlja želja, tijelo se uznemiri za duhanom kao sjemeništarac u kupleraju. Pušač u meni luduje, psuje, proklinje, vrijeđa, lupa šakama i nogama da ga oslobodim. Reži i cvili zvijer moje ovisnosti, a ja sam baš u tim časovima najnepopustljiviji, uđem u njezin kavez i nemilosrdno je šutnem cokulom u slinavu gubicu.
‘Zapali više, gade’
Drugi put opet životinja je neobično krotka i pristojna.
“Daj mi zapalit”, šapne strasno.
“Ne dam.”
“Ajde, dobro”, složi se ona i ušuti, ali samo za kratko.
“Isto si mogao”, kaže ovisnost nakon pola minute. “Samo jednu.”
“Prošetaj.”
“Što se odmah ljutiš.”
“Ne dam ti pušiti! Umukni!”
“Okej, ja ću umuknuti, ali samo jednu stvar da te upitam. Što ako te nadahnuće napusti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....