ZAGREB - Drago Majher zagrebački je poduzetnik koji je prije puno, puno godina otvorio meksički restoran Caramba u Frankopanskoj ulici.
Prošle je godine Majher planirao pokrenuti prvi hrvatski latinoamerički restoran, koji se trebao zvati Casa Latina, i koji je trebao biti smješten u jednom velikom podrumskom prostoru u Đorđićevoj ulici.
No, umjesto Case Latine, u Zagrebu je nedavno lansiran Black Rock.
Uređen kao steakhouse
Black Rock je britanska franšiza za stolne roštilje od lave, pokrenuta 2005. godine, koju trenutno koristi tristotinjak restorana u svijetu.
Zagrebački Black Rock otvoren je na prvom katu zgrade pokraj Cibonine dvorane, gdje se jednom davno, početkom devedesetih, nalazio luksuzni restoran Maximo, u kojem se pokušavalo fino kuhati.
Maximo je, nažalost, ubrzo propao, da bi se kasnije u taj veliki prostor uselila kockarnica, koja je, srećom, također propala.
Kako sada stvari stoje, Majher bi, za razliku od prethodnih stanara Cibonina prvog kata, mogao uspjeti.
Black Rock uređen je gotovo kao steakhouse, s puno drveta, ali s klupskim osvjetljenjem i nizom detalja koji stvaraju vrlo, vrlo ugodnu atmosferu.
Prošle je srijede, kada smo poslije neobičnog koncerta jazz pijanista Vijaya Ivera u SC-u, ondje navratili na večeru, Black Rock bio sasvim dobro ispunjen: rekao bih da je u restoranu jelo najmanje pedesetak ljudi.
Glavna je atrakcija Black Rocka sam black rock, dakle, vrući kamen, na kojem, ako želite, sami možete ispeći svoj steak, ili neki drugi komad mesa.
Odležana govedina
Konobari su mnogim gostima nosili servise s vrućom lavom i sirovo meso, neki su dobivali lavu s mesom koje je na njoj već cvrčalo, a mi smo se odlučili za konvencionalni pristup, dakle za meso pripremljeno u kuhinji.
Druga glavna atrakcija Black Rocka su cijene: veliki komadi mesa koštaju između sedamdeset i sto kuna, što je dvadeset do trideset posto jeftinije od cijene bifteka u većini popularnijih zagrebačkih restorana (iznimka je, primjerice, steakhouse Mu).
Najskuplje jelo u Black Rocku jest odležani biftek, koji, međutim, ne dozrijeva u restoranu, nego je riječ o Maturu Pik Vrbovca, proizvodu, koji, iskreno govoreći, nema baš puno veze s okusom, i teksturom dobro odležane govedine (posebno je pitanje treba li, uopće, file dulje odležavati: u većini američkih steakhousea dozrijevaju svi drugi odresci osim samog filea, jer je, naprosto, presuh za trotjedno ili četverotjedno odležavanje).
Naš, obični biftek, pripremljen u kuhinji Black Rocka, a ne na stolnom black rocku, bio je, u svakom slučaju, vrlo, vrlo ukusan, i pečen točno kao što smo naručili: medium plus.
Tartar biftek, koji se sprema za stolom, spada u solidnije u gradu. Ni velika čokoladna torta nije razočarala.
Osim mesa na black rocku, Black Rock nudi i dvije ili tri vrste ribe, ponešto rižota i tjestenina i desetak deserata, od kojih svi nisu navedeni na jelovniku.
Vinska karta iznimno je dobra, s kompetentnim izborom stranih vina (od Chateaua Belle Vue do Vintage Tunine), i s korektnim cijenama.
Inteligentan pothvat
Black Rock nema, naravno, nikakve veze s ozbiljnom gastronomijom.
No, zajedno s dobrim komadima mesa, gostima pruža vrlo dobru vrijednost za novac, zatim društvenu igru kroz pripremanje hrane na stolu, te naposljetku, osjećaj ugodnog večenjeg izlaska, koji vam neće “spaliti” kreditne kartice.
Ukratko, Black Rock je, baš kao i grčki restoran Hellas, inteligentan poslovni pothvat, koji bi, ponavljamo, morao uspjeti.
Ocjene:
Hrana: 3,5/5
Ambijent: 4/5
Vinska karta: 4/5
Kreditne kartice: sve