ZAGREB - Obljetnice mogu biti očekivano obične ili čak dosadne, ali ne i ako se radi o najzločestijem magazinu u zemlji. Zato ne čudi što je pedeseti rođendan najpoznatijeg satiričkog magazina u Velikoj Britaniji Private Eye velika vijest za naciju koja ima poseban odnos prema humoru. Nije li uostalom velik dio nacionalnog identiteta Britanije vezan uz specifičan, zločest humor koji često prelazi granice pristojnosti?
O tome su možda razmišljali Richard Ingrams, Willie Rushton, Christopher Booker i Paul Foot, prijatelji iz jednog engleskog internata, kada su sredinom pedesetih osnovali školski magazin The Salopian. Nakon završetka škole, neki od njih nakon izlaska iz vojske, a neki kao studenti na Oxfordu, ponovno su se okupili kako bi stvorili Private Eye.
Okrutna iskrenost
Bio je početak šezdesetih, doba seksualne revolucije, pretjeranog optimizma i pretjerano kratkih suknji, doba Beatlesa i dobre volje. Private Eye brzo je privukao pažnju naslovnicama sa zločestom i, najčešće, okrutno iskrenom porukom. “Ta gomila stranica na papiru čija je kvaliteta bila slabija od toaletnog papira u internatu u kojem je nastajao”, kako je zaključio Mark Edmonds u Sunday Timesu, stvorio je zabrinjavajuće velik broj neprijatelja. Toliko da je pravo čudo što još postoji.
Već u pionirskim danima tadašnji premijer Harold Wilson htio ga je zatvoriti. Kasnije su to pokušali učiniti i tajkun Jimmy Goldsmith i novinski mogul Robert Maxwell. S time da im je zamalo i uspjelo. Na zadovoljstvo dvjestotinjak tisuća čitatelja, Private Eye održao se na životu. “Kraj ovog časopisa doći će tek kada svi političari postanu potpuno čisti, kada potezi parlamenta, medija, pravnog sustava i svega između postanu potpuno transparentni, kada Britanci izgube smisao za humor”, rekao je Ian Hislop, glavni urednik časopisa.
Naslovnice nastaju u prašnjavoj redakciji usred neurednog, ali šarmantnog dijela središnjeg Londona, Sohoa. Osim što “špijuniraju” svijet politike, medija i svega što utječe na društvo, u redakciji ovih dana imaju dodatni zadatak.
Naime, u čast pedesete godišnjice postojanja ovih dana izlazi knjiga “Private Eye - prvih pedeset godina” te je priređena izložba svih naslovnica u londonskom muzeju Victoria & Albert. Za one koji su zaboravili, bit će to podsjetnik da je u posljednoj polovici desetljeća tu bilo doista svega - čitava jedna povijest kraja dvadesetog i početka 21. stoljeća kroz vječno otvorene i cinične oči Private Eyea.
Šokirani princezom
“Svatko je naša meta. Počinjemo s premijerom i onda nastavljamo prema dolje”, rekao je Hislop, koji je na mjestu glavnog urednika već 25 godina. Radi se o jedinom časopisu u zemlji koji su prodavači novina i WH Smith, britanski pandan našem Tisku, odbili prodavati. Naime, kada je čitava nacija bila u koroti zbog smrti princeze Diane te su novine, ne samo u Britaniji nego i u svijetu, slavile njezin život i oplakivale njezinu smrt, Private Eye šokirao je javnost naslovnicom “Krivnja je na medijima”, s pogledom na štovatelje Lady Diane okupljene ispred Buckinghamske palače. “Novine su sramotne!” govori jedan od okupljenih. “Da, nigdje ih nisam mogao naći!” javlja se drugi. “Posudi moje, imaju slike smrvljenog automobila”, odgovara treći. Časopis s ovom, najprovokativnijom naslovnicom u povijesti danas je najtraženiji primjerak Private Eyea.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA