ZAGREB - Privatnici će gubiti, a javno zdravstsvo će dobivati novac iz proračuna Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje dobije li SDP mandat da upravlja državom na idućim parlamentarnim izborima, osnovna je misao dr. Rajka Ostojića, saborskog zastupnika SDP-a, jednog od najozbiljnijih oporbenih kandidata za budućeg ministra zdravstva, budući da je kreator većine SDP-ovih politika u zdravstvu.
Reforma zdravstvenog sustava koju najavljuje ne uključuje ukidanje bolnica, ali podrazumijeva njihovo restrukturiranje i formiranje dnevnih bolnica, te povratak sustava domova zdravlja.
Početni novac potreban za ono što naziva stavljanjem u puni pogon javnog zdravstva misli naći u proračunu HZZO-a, zbog čega bi privatne poliklinike, koje poput Medikola baziraju svoj razvoj na novcu državnog osiguravatelja, mogle najviše izgubiti.
Lažne reforme
Imaju li hrvatske javne financije dovoljno novca da financiraju kvalitetnu javnu zdravstvenu uslugu?
- Imamo dovoljno novca u sustavu, samo ga treba pametno rasporediti i učinkovito koristiti, te njime pametno upravljati. Posljednjih sedam godina čini se sve suprotno ovom principu. Nakon niza pseudoreformskih pokušaja prepunih kontradiktornosti, dilema i polovičnih riješenja danas imamo sustav u kojem se sve više troškova zdravstva prebacuje na džep građana, a zdravstveni sustav je potpuno slomljen i neučinkovit.
Vi o slomu, a ministar Darko Milinović o uspješnoj financijskoj reformi. Gdje vidite slom?
- Tijekom godine dana, od 2009. do 2010. godine, broj izdanih recepata je porastao za visokih sedam milijuna, sa 41,8 milijuna na 49,1 milijun. Među deset najprepisivanijih lijekova su tri antibiotika, pet lijekova za kardiovaskularni sustav, a raste i potrošnja lijekova koji smanjuju masnoće u krvi. Troši se sve više lijekova koji se ne bi trebali trošiti kad bi se ulagalo u prevenciju, u koju se ne ulaže jer kreatori zdravstvene politike vjeruju da javne zdravstvene akcije nisu potrebne i da postulat po kojem je jeftinije spriječiti nego liječiti ne stoji.
Broj pregleda u primarnoj zdravstvenoj zaštiti je tijekom posljednjih godinu dana pao za 2,2 milijuna.
Početkom 90-ih godina odrađivao se jedan specijalistički pregled na 3,3 pregleda u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a danas na jedan specijalistički pregled dolazi 1,8 pregleda kod liječnika opće medicine, što znači da gotovo svaki pacijent završi kod specijalista, a pritom su bolesni ljudi zbog ukidanja sustava domova zdravlja prepušteni lutanju od jednog liječnika, preko laboratorija, do drugog liječnika. Istodobno, liječnici u bolnicama ne mogu raditi jer su financijski limitirani, pa kirurzi u operacijsku dvoranu ulaze samo dva puta tjedno jer nema dovoljno novca za materijalne troškove operacije, nema novca za stentove, katetere i drugo.
Liste čekanja i dalje su duge, a svi reformski pokušaju doveli su do toga da se državni monopol u zdravstvu koji nije dobar prelijevanjem javnog novca u privatne poliklinike putem HZZO-a pretvara u privatni monopol, jedino zlo koje je gore od zla državnog monopola.
Stvaranje monopola
Možete li pojasniti kako se to kreira privatni monopol?
- Kroz ugovore HZZO-a s cijelim nizom privatnih poliklinika poput, primjerice, ugovora s Medikolom, ali i kroz diskriminaciju cijena koju HZZO provodi. U svim segmentima medicine postoji cijena neke usluge. Primjerice, cijena gastroskopije je 270 kuna. HZZO bolnici plaća 138 kuna.
Liječnička komora je odredila cijenu od 350 kuna, a privatnici naplaćuju od 300 do 500 kuna. HZZO bolnici, dakle, plaća manje nego što pregled košta. Nevjerojatno. S druge strane, HZZO sklapa ugovor s Medikolom koji postaje privatni monopolist u pružanju usluge pregleda na PET/CT uređaju i te preglede privatniku plaća skuplje nego što on košta u zemljama Europske Unije. Bolnice su u gubitku, a privatnici zarađuju. HZZO je k tome prije nekoliko godina donio poslovnu odluku prema kojoj privatnicima s kojima sklapa ugovore, a njih je iz godine u godinu sve više i više, daje diskrecijsko pravo da preraspodijele novac za određene pretrage.
Prelijevanje novca
Kako se preraspodjeljuje i koje su posljedice toga?
- Primjerice, ako se očekuje da će biti potrebno obaviti 100 pregleda magnentskom rezonancom, a obavi ih se 90, novac predviđen za ostalih 10 pregleda preraspodjeljuje se na neke druge preglede.
Pritom je očit trend u kojem se novac prelijeva iz pretraga s većim materijalnim troškovima poput, primjerice, koronarografije, pregleda krvnih žila srca, u pretrage s manjim fiksnim materijalnim troškovima poput ultrazvuka srca, na kojima se, naravno, može puno više zaraditi. To znači da HZZO ne ispunjava svoj osnovni posao, a to je da na osnovu dostupnih podataka procijeni koliko je kojih pretraga potrebno, nego ostavlja diskrecijsko pravo privatnicima s kojima sklapa ugovore da samostalno raspodjeljuju dio novca na druge pretrage. Oni, naravno, tada biraju pretrage s manjim fiksnim materijalnim troškovima i tako više zarađuju.
1Privatno i javno zdravstvo se u Hrvatskoj prožimaju, a objašnjavaju nam da je tako zato što javno zdravstvo nema novca da financira sve što treba, pa su potrebni privatnici, kao, primjerice, za kupnju PET/CT-a. Vi biste potpuno odvojili privatno i javno?
- Privatno zdravstvo je nužno. Ali na način da bude u konkurenciji s državnim zdravstvom i da zajedno na tržištu dolazimo do povećanja kvalitete usluge. Što se tiče PET/CT uređaja i ugovora s Medikolom, u veljači 2009. godine riječki je KBC molio da mu se nabavi PET/CT uređaj i izvijestio je HZZO da ima više ponuđača za javno-privatno partnerstvo. HZZO mu je dopisom odgovorio da, prema dogovoru Poliklinike Medikol i Ministarstva zdravstva, realizaciju projekta PET/CT u Republici Hrvatskoj provodi Poliklinika Medikol.
Povjerenstvo za radiologiju Ministarstva zdravtsva tijekom 2008. godine čak dvaput upozorava aktualnog ministra Milinovića da javne ustanove ne posjeduju PET/CT uređaje, nego samo privatnici i da to predstavlja izvrnutu vrijednost i jedinstven slučaj u Europi, te da ima štetne posljedice. Ipak, ugovor s Medikolom ministar Milinović produžuje, povećava se broj pretraga, a cijena ostaje i dalje viša nego u EU.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA