Ranko Marinković: Na rastanku mi je mahnuo vrećicom kao bijelom zastavom

Marinkovićevih sto godina od rođenja - rođen 22. veljače 1913. na Visu, a umro 28. siječnja 2001. u Zagrebu - kao da ga spaja sa začinjavcima i baca u neko daleko, davno stoljeće, pretvarajući ga u nedokučiv lik iz historije. Pa ipak, Marinković je praktično naš suvremenik. Bio sam, na koncu, jedan od onih koji su ga poznavali i družili se povremeno s njim iz ovih i onih, rekli bismo danas, poslovnih razloga. Tako sam ga i upoznao; bio je jedan od literarnih uzora čitave moje generacije, i moj, premda nisam jasno znao po čemu i čime je toliko izuzetan.

Susret kod izdavača

Čitali smo “Kiklopa” za lektiru, razumije se, ponekad čak i zbirku pripovijetki “Ruke”, zato što smo morali. No, meni je sam pisac postao bliži po kazalištu. Ali, ne svojom klasičnom, “školskom” “Glori...