Otkako sam počeo dolaziti na Vukovar film festival, neumorno sam krstario gradom u kojem prije toga dotad nikad nisam bio. Obišao sam sve što se moglo pješke, od franjevačkog samostana i crkve Svetog Filipa i Jakova, obnovljenih gotovo iz ruševina, do Borova naselja u kojem su samo napuštene zgrade svjedok nekadašnjih pogona moćne češke tvornice Bata, kasnije Borova.
Nekom tko prvi put prošeta središtem Vukovara može se učiniti da su ratna razaranja, najveća u Hrvatskoj, razmjerno spretno zataškana, pročelja su svježe obojena i ispremiješana s novim zdanjima, međutim, kad drugi ili treći put prolazite istim ulicama zamjećujete dosta nelogičnosti. Zašto praznine između postojećih zgrada nisu popunjene, je li moguće da nitko nije zainteresiran za “plac” u samom centru? Kako to d...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....