PIŠE MIRJANA DUGANDŽIJA

ROMAN ZORANA FERIĆA Vrijeme galebova. I zašto ih danas više nema

 Tomislav Krišto/CROPIX

Lančić oko vrata. Košulja na prsima raskopčana. U mahovini dlaka - križić. Bijele traperice, možda i jedine u pristojnom stanju koje posjeduje. Crna kosa zalizana šećernom vodicom. Nakon nekoliko godina - gelom.

Galeb.

Na osami, blizu mora.

Ali ne nad morem, i ne nad morem smeća koje često natjera turiste da naglo zatvore prozore na ulasku u dalmatinske gradove. Nego nad mladom strankinjom, turisticom... U tom slučaju već će navečer preplanulom rukom za ruku držati neku drugu. Ima se posla. Ne gubi se vrijeme. S rukom u ruci, s rukom prebačenom preko mladih, golih ramena, prolazi večer. Ili pak, iz muške grupe galebova, pogled je opasno usmjeren na curicu, ili pak gospođu u godinama, s kojom neće trebati puno pregovarati. - Ima se posla, ne gubi se vrijeme.

Skidanje ops...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. prosinac 2025 05:19