Tajne recepture hrvatske Estée Lauder, Ruže Dejanović-Slezak, stare partizanke i saborske zastupnice, osnivačice uspješne kozmetičke tvrtke, mogle bi uskoro ponovo u proizvodnju.
Njezin unuk Ognjen Vučetić, koji je išao zajedno u školu s Emilom Tedeschijem, razmišlja da ponudi Nevi obnovu prozvodnje krema koje su bile pojam šezdesetih godina u Jugoslaviji i koje su Ružu proslavile u cijelome svijetu.
I Helena Rubinstein je osamdesetih godina prošlog stoljeća pokazivala zanimanje za suradnju, a vješta Ruža Dejanović, koja je umrla prije deset godina, dobivala je nagrade na svim kontinentima gdje je izlagala svoje glasovite kreme.
Od silnoga bogatstva koje je kao partizanski suborac Jože Manolića stekla danas su još ostale neke kuće i stanovi, ali vilu Andrije Artukovića na Jabukovcu, gdje je u podrumu počela prva proizvodnja, obitelj je prodala bankaru Boži Čuli.
Kada se započne razgovor na temu Artukovićeve vile, u koju se ustaški koljač uselio istjeravši židovske vlasnike, obitelj Ruže Dejanović gotovo zamre. Što su našli u podrumu koji je služio kao bunker ne žele ni danas govoriti, a još manje o misterioznim i nikad potvrđenim pričama da je ispod bivše Artukovićeve vile bilo smešteno ustaško zlato.
Ružu Dejanović-Slezak (sasvim desno) zbog golemog bogatstva koji je stekla nazivali su predvodnicom prve generacije jugoslavenskog jet - seta
Voljela je luksuz
“Moja je baka otišla u partizane odmah kad je počeo rat i bila je u raznim jedinicama sve do 1945. godine. Rodom je iz Gudovca kraj Bjelovara, a u partizane ju je tjerao osjećaj za pravdu, koji je zadržala sve do smrti”, kaže nam njezin unuk Ognjen Vučetić, koji je radio zajedno sa svojom majkom i bratom u obiteljskoj tvrtki Ruža.
Pokazuje nam rodni list svoje bake, rođene 1923. godine, u kojem je lokalni svećenik pogrešno napisao datum rođenja, što je Ružu pratilo sve do smrti. Bake se sjeća kao agilne i poduzetne žene, koja je voljela luksuz, vozila se s tri tjelohranitelja prvo u Opel Olimpiji, a kasnije u Mercedesu sa zatamnjenim staklima.
“Kada se Ruža vratila iz rata nastavila je političkim angažmanom i postala zastupnica u Saboru. Često je sudjelovala u raspravama, a ubrzo je upisala i završila Ekonomski fakultet. Međutim, zanimanje na biznis postalo je jače od politike pa je tako 1967. godine napravila prvu kremu na bazi meda, što je bio i prvi slični pokušaj u bivšoj Jugoslaviji”, govori Vučetić.
Artukovićeva vila na Jabukovcu 26 našla se poslije rata na bubnju pa je Ruža Dejanović odmah pokazala zanimanje da je kupi. Kao istaknuta partizanka imala je i prednost, a obitelj je uzela kredit na trideset godina. Od namještaja koje je koristio Artuković ništa nije ostalo, a kasnije će Ruža svoj prvi mali laboratorij gdje je miješala kreme smjestiti u podrum kuće. Pomoglo joj je i to što su na Jabukovcu imali pčele, pa je baka Ruža imala iskustva s korištenjem pčelinjih proizvoda.
Od jedne svoje prijateljice Ruža je čula da se med može koristiti u kozmetici i bila je krajnje oduševljenja kada su joj stručnjaci govorili da bi to moglo biti ukomponirano u kozmetičke preparate. Počela je čitati literaturu i vidjela da postoje pozitivna iskustva u saniranju određenih zdravstvenih tegoba korištenjem meda i pčelarskih proizvoda. Bio je to poticaj za izradu prvih dijetetskih proizvoda i preparata za zdravlje na bazi pčelinjih proizvoda.
Ruža Dejanović-Slezak sa svojim unukom Ognjenom Vučetićem
Strogo povjerljivo
“U podrumu vile na Jabukovcu radilo je desetak osoba i ubrzo je krenula proizvodnja. Miješale su se kreme, a baka je sve recepte pomno zapisivala”, kaže Vučetić i pokazuje brojne registre u kojima i danas čuva tajne recepte bake Ruže. “Nikada nije rekla što sve stavlja u kreme i zdravstvene preparate, to je čuvala samo za sebe i obitelj, tako da je neke tajne odnijela i u grob: ali, mnogi recepti su detaljno zapisani, kao i način pripravljanja krema i lijekova.”
Vučetić nam pokazuje fascikle na kojima piše “strogo povjerljivo”, što je Ruži valjda ostalo i iz vremena dok je sjedila u saborskim klupama. Iz Ureda Josipa Broza Tita dodijeljeno joj je i nekoliko visokih jugoslavenskih odlikovanja, a onda su na red došle diplome za njezin poduzetnički rad.
Bila je prva osoba u bivšoj Jugoslaviji koja je uspjela ugraditi pčelinje proizvode u kozmetičke podloge. Zanatska radnja u početku se zvala Ruža, a proizvodi su plasirani širom zemlje. “Baš sam danas sreo jednog čovjeka koji mi se predstavio i rekao da je radio za moju baku, a bio je trgovački putnik koji je putovao od Makedonije do Hrvatske”, kaže Ognjen Vučetić.
Ružine kreme bile su sjajno prihvaćene, a potražnja je bila puno veća nego što su mogli proizvesti. Ali, tadašnja je vlast branila širenje zanatskih radnji i strogo je bilo regulirano koliko zaposlenih može biti. Zbog sumnjičavosti prema strancima Ruža se nikada nije željela upustiti ni u suradnju s razvikanim svjetskim kozmetičkim kućama. “Baka je, kao stara partizanka koju su ideali i odveli u partizane, bila krajnje poštena, pazila je da ima sve račune, ništa nije radila na crno. Nikada nikome nije ostala dužna, sve je plaćala na vrijeme.”
(...)