ZAGREB - Za potonuće Titanica kriva je fatamorgana. Čudan splet okolnosti uzrokovao je optičku varku zbog koje nitko na komandnom mostu nije ni mogao vidjeti golemu santu gotovo dok nije penetrirala u trup, tvrdi Tim Maltin, ugledni povjesničar koji je posljednjih 30-ak godina potpuno opsjednut krahom slavnog parobroda. Svjetlost nastala sudarom hladne fronte s toplim zrakom - nastavlja - kreirala je fiktivnu sliku koja je posve prikrila ledenu gromadu.
Njegova istraživanja, bazirana na arhivskoj građi i minucioznoj analizi svjedočanstava očevidaca, poslužila su kao materijal za dokumentarni specijal koji će National Geographic emitirati 10. travnja. Simbolično, budući da se pet dana kasnije obilježava stogodišnjica tragedije.
Potvrđene indicije
Indicije o mogućoj optičkoj varci pojavile su se još 1992., tijekom istrage koju je provodila britanska vlada. No ta je mogućnost ostala visiti u zraku bez potvrde, sve dok Maltin nije povezao ključne detalje izvučene iz iskaza i novopronađenih dnevnika brodova koji su plovili obližnjim rutama.
Pasionirani britanski povjesničar tvrdi da je fatamorgana kriva i za propuštanje spašavanja više od 1500 brodolomaca zapelih u moru nakon udara u santu. - Optička varka opstruirala je svjetlosnu signalizaciju. Zbog nje su se posadi, u tom trenutku najbližeg parobroda, SOS signali učinili kao obična brodska rasvjeta - postavlja tezu.
Upravo je parobrod Californian, u trenutku sudara udaljen od Titanica, kako se isprva mislilo, 19 nautičkih milja, predstavljao najveću zagonetku u prvotnim istragama. Neposredno prije havarije, Californian je ostao zarobljen u ledenom polju i uputio Titanicu upozorenje na opasnost. Prvi časnik Titanica prekinuo je vezu ne saslušavši informaciju do kraja, a godinama je ostalo neizvjesno zašto je posada obližnjeg broda propustila spasiti brodolomce.
“Slučaj Californian” službeno je zaključen tek osamdesetih kada je nađena olupina Titanica. Ustanovljeno je da je od stradaloga broda bio udaljen 26 milja, a ne 19, što je, kako su tada zaključili istražitelji, predaleko da bi zapazio signalne rakete za pomoć. - Ta službena verzija zvučala mi je banalno. Trebalo mi je više desetljeća, ali napokon sam rasvijetlio i taj segment koji me najviše mučio - euforično je izjavljivao Maltin u nedavnom intervjuu.
- Kad sam shvatio što se doista dogodilo te noći 15. travnja, postalo mi je strahovito žao kapetana Lorda. Sve ove godine njegova su mi se svjedočanstva činila kao banalni izgovori, ali čovjek zaista nije lagao dok je tvrdio da nije znao kako s Titanica ispaljuju signalne rakete tražeći pomoć za brodolomce.
Njegova je opsesija započela kad je kao sedmogodišnji klinac Maltin šaltajući programe naletio na film Waltera Lorda “Noć za pamćenje”. Odgledavši scenu koturanja srebrnih pladnjeva po salonu prve klase, postao je potpuno opsjednut Titanicom. - Počeo sam kopati po knjižnicama, pregledao sve dokumentarce. Izrezao sam i spremio u fascikl svaku crticu koju sam pronašao u novinama. I što sam više istraživao, shvaćao sam da manje znam - ispričao je nekoliko desetljeća kasnije.
Manijakalne istrage
Titanicom se suludo posvećeno bavi posljednjih tridesetak godina i danas tvrdi da napamet zna sva svjedočanstva i biografije preživjelih. Ozbiljno se posvetio detaljima službenih verzija objašnjenja, nije se pomirio ni s jednim.
- A onda mi se dogodio eureka moment. U arhivi meteorološkog ureda u Exeteru naletio sam na dnevnik parobroda Marengo. Njegov je kapetan - pročitao sam tada - poslao izvješće o fatamorgani koja se pojavila samo stupanj južnije, upravo u trenutku kada je Titanic tonuo - ispričao je Maltin u nedavnom intervjuu.
Potonuće Titanica najbolje je dokumentirana katastrofa u povijesti. Još 1912., kada se havarija dogodila, europski i američki policajci proveli su sumanute istrage. U samo nekoliko mjeseci ispitano je više od stotinu očevidaca kojima je postavljeno više od 50 tisuća pitanja.
Sve ispovijesti su snimljene, objavljene i pohranjene u svjetskim knjižnicama. Ipak, sve što većina nas danas zna o Titanicu, daleko je od događaja koji su se uistinu dogodili u noći kada se više od 1500 ljudi nasmrt smrznulo usred Atlantskog oceana, tvrdi povjesničar.
- Ne čudi me da to nitko nije prije mene otkrio. Nema puno manijaka koji su spremni potrošiti godine na iščitavanje i analizu hrpetina transkripata. Ostali se zadovoljavaju fabrikacijama koje im serviraju producenti srcedrapajućih filmova. Problem je samo u tome što je autorima isključivo važno ispričati dobru priču, prava istina ih ne zanima. To je rezultiralo činjenicom da je sve što većina nas zna o Titanicu potpuna laž - uvjeren je Maltin.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JUTARNJEG