Nenad Polimac: desetljeće Azije
Nema boljeg pokazatelja kvalitete filmskog desetljeća, nego kad požalite što top lista najboljih nije uključivala bar stotinu, umjesto pedeset naslova. Novi milenij zbilja je dobro počeo, a prognoze da filmu na kakav smo navikli prijeti smrt morat će počekati ili pronaći uvjerljivije argumente.
Nitko nije podbacio, čak je i Hollywood u okoštalim franšizama iznjedrio izvanredno zanimljiva ostvarenja koja su potpisali modernisti Alfonso Cuaron, Christopher Nolan i Sam Raimi. U Europi su odigravaju burna previranja: u velikim se kinematografijama pojavljuju nova imena, stara opstaju, Skandinavci briljiraju i sve češće privlače pažnju Hollywooda, a najzanimljivija probojna kinematografija svakako je rumunjska. Najbolja vijest u regiji je jačanje hrvatske kinematografije, koja je nakon bezbojnih devedesetih, unatoč skromnim produkcijskim uvjetima, prerasla u filmsko središte s najsolidnijim ostvarenjima, što je registrirao i Sarajevo film festival, najjača filmska smotra na ovim prostorima.
Desetljeće je ipak najviše obilježila Azija, koja se počela sve agresivnije nametati svjetskom tržištu, ne samo ambicioznim žanrovskim filmovima i provokativnim dramama, nego i vrhunskom animacijom. Zahvaljujući domaćem distributeru Discovery filmu, hrvatska je publika upoznala vrhunce toga vala, no u oceanu je ostala još sva sila intrigantnih ostvarenja s Istoka.
Hollywoodski imperij načet na rubovima. Dolazi bujica iz Azije
50 najboljih filmova od 2000. do 2009. godine
Na vrhu liste stari Radić i mladi Sviličić
1.Tigar i zmaj, 2000., Ang Lee, Tajvan-Kina-SAD
2. Avanture male Chichiro, 2001., Hayao Miyazaki, Japan
3. Potraga za Nemom, 2003., Andrew Stanton, SAD
4. Crna knjiga, 2006., Paul Verhoeven, Nizozemska
5. Neobičan slučaj Benjamina Buttona, 2008., David Fincher, SAD
6. Vitez tame, 2008., Christopher Nolan, SAD
7. Panov labirint, 2006., Guillermo del Toro, Meksiko-Španjolska-SAD
8. Apocalypto, 2006., Mel Gibson, SAD
9. Smrt gospodina Lazarescua, 2005., Cristi Puiu, Rumunjska
10. Sjećanja na ubojstvo, 2003., Bong Joon-Ho, Južna Koreja
11. Dogville, 2003., Lars von Trier, Danska-Švedska
12. Nema zemlje za starce, 2007., Ethan i Joel Coen, SAD
13. Brodolom života, 2000., Robert Zemeckis, SAD
14. Planina Brokeback, 2005., Ang Lee, SAD
15. Razgovaraj s njom, 2002., Pedro Almodovar, Španjolska
16. Stranputica, 2004., Alexander Payne, SAD
17. Pakleni poslovi, 2002., Andrew Lau i Alan Mak, Kina
18. Harry Potter i zatočenik Azkabana, 2004., Alfonso Cuaron, SAD
19. Čovjek bez prošlosti, 2002., Aki Kaurismaki, Finska
20. Teret 200, 2007., Aleksej Balabanov, Rusija
Jurica Pavičić: Uzmak Amerike
Na mojoj listi nema mnogo američkih filmova, jer mislim da se u dvijetisućutima - uz iznimku Pixarovih crtića - bitne stvari nisu događale u Hollywoodu. Najuzbudljiviji film u dvijetisućutima se kuhao na krajnjoj periferiji, u latinskoj Americi, u Koreji i na Filipinima, te u negdašnjem istočnoeuropskom filmskom „gubavcu“ - Rumunjskoj. Zato su na mojoj listi 20 tri rumunjska i meksička filma, a ni jedan Britanac ni Francuz.
Među prvih deset uvrstio sam dva filma Wong Kar-waija i Bele Tarra, filmskih genija koje jako volim, no koji su ponajprije obilježili devedesete. Oba su ovu dekadu otpočeli po jednim važnim filmom, a potom se pogubili. Uvrstio sam međutim i Kelly Reichardt, mladu debitanticu čija je „Wendy and Lucy“ čisti primjer novog generacijskog senzibiliteta.
Postoji puno filmova koji su ušli na moju listu pedeset, ali ne u prvih dvadeset. Neki su od njih poznati, kao Rekvijem za snove, Irreversible, Memento ili 21 gram. Neki su manje poznati pa ih imam potrebu navesti: film 4 Rusa Ilje Kržanovskog, Darrat/Suša Mahameta Saleha iz Čada, ili L' Innocence Francuskinje Hadzihalilovic. Među mojih pedeset su bila i dva filma iz našeg susjedstva, Cvitkovičev „Kruh i mlijeko“, te „Grbavica“.
1. 4 mjeseca, 3 tjedna, 2 dana, 2007, Cristian Mungiu, Rumunjska
2. Werkmeisterove harmonije, 2001, Bela Tarr, Mađarska
3.Ubojstvo Jessea Jamesa, 2007, Andrew Dominik, SAD
4. Povratak, 2003, Andrej Zvjagincev, Rusija
5. Tigar i zmaj, 2000, Ang Lee, Kina
6.Mullholand Drive, 2001, David Lynch, SAD/Francuska
7.Tiho svjetlo, 2007, Carlos Reygadas, Meksiko
8.In the Mood For Love, 2000, Wong Kar Wai, Kina
9.Lake Tahoe, 2008, Fernando Eimbecke, Meksiko
10.Skriven, 2005, Michael Haneke, Francuska
11. Smrt gospodina Lazarescua, 2005, Cristu Puiu, Rumunjska
12. Apocalypto, 2006, Mel Gibson, SAD
13.Čovjek kojeg nije bilo, 2001, Joel i Ethan Coen, SAD
14.Sjećanje na umorstvo, 2003, Bong Joon-ho, Koreja
15. Planina Brokeback, 2005, Ang Lee, SAD
16. Policijski, pridjev, 2009, Corneliu Porumboiu, Rumunjska
17.Wendy and Lucy, 2008, Kelly Reichardt, SAD
18.Smrt radnika, 2005, Michael Glawogger, Austrija (D)
19. Lola, 2009, Brillante Mendoza, Filipini
20. Dealer, 2004, Benedek Fliegauf, Mađarska
Dragan Jurak: Amerika nije mrtva
Lista je sastavljena po jednostavnom načelu: izboru filmova koje sam proteklih godina najviše gledao i kojima sam se uvijek iznova vraćao, ili pak filmovima koji su proizveli najjače jednokratne šokove i užitke. Nijedno drugo načelo ne bi na listi desetljeća moglo spojiti tako raznorodne filmove kao što je to televizijska ekranizacija jednog povijesnog dokumenta („Zavjera“), s golemim hollywoodskim spektaklom kakav je trilogija Petera Jacksona, ili još opsežnijom dvostrukom trilogijom Georgea Lucasa, koja je svoj vrhunac dosegla trideset godina nakon početka produkcije.
No već i površnijim pogledom može se uočiti da među tim filmovima možda ima i nekih drugih veza. „Zavjera“ je rekonstrukcija zloglasne konferencije na Wannseeu gdje je operacionalizirano tzv. „konačno rješenje židovskog pitanja“; film u kojem gledamo finu gospodu kako tijekom jednog radnog ručka u prestižnoj berlinskoj vili donose čudovišne odluke. S druge strane, „Gospodar prstenova“ svojim konceptom prstena nam objašnjava izvanjsko djelovanje zla na ljude, a „Ratovi zvijezda: Osveta Sitha“ su dakako priča o prelasku na „tamnu stranu“... Ukratko, sva tri filma bave se, na izravan ili posredan način, temom genocida i porijekla zla. Ta još uvijek središnja tema poslijeratne zapadne civilizacije obilježila i izbor najboljeg hrvatskog filma desetljeća. Sa svojom tematizacijom eskadrona smrti i ratnih zločina u Domovinskom ratu „Crnci“ su možda i najbitniji svremeni hrvatski film nakon Brešanova „Kako je počeo rat na mom otoku“.
1. Zavjera, 2001., Frank Pierson, VB/SAD
2. Gospodar prstenova, 2001.-03., Peter Jackson, Novi Zeland/SAD
3. Ratovi zvijezda: Osveta Sitha, 2005., George Lucas, SAD
4. Mala djeca, 2006., Todd Field, SAD
5. Funny Games U.S., 2007., Michael Haneke, SAD
6. Istočno od raja, 2005., Lech Kowalski, Francuska
7. Oldboy, 2003., Chan-wook Park, Južna Koreja
8. Oblak 9, 2008., Andreas Dresen, Njemačka
9. Rat Charliea Wilsona, 2007., Mike Nichols, SAD
10. Pijanista, 2002., Roman Polanski, Francuska/Njemačka/VB/Poljska
11. Pijanistica, 2001., Michael Haneke, Njemačka/Poljska/Francuska/Austrija
12. 4 mjeseca, 3 tjedna, 2 dana, 2007., Cristian Mungiu, Rumunjska
13. Razred, 2008., Laurent Cantet, Francuska
14. Ordinary People, 2009., Vladimir Perišić, Srbija
15. Mulholland Drive, 2001., David Lynch, Francuska/SAD
16. Spaliti nakon čitanja, 2008., Joel Coen, SAD
17. Hrvač, 2008., Darren Aronofsky, SAD
18. Zajedno, 2000., Lukas Moodysson, Švedska
19. Policijski, pridjev, 2009., Corneliu Porumboiu, Rumunjska
20. Zalomilo se, 2007., Judd Apatow, SAD
Michael Haneke, najveći redatelj posljednje dekade
U anketi kritičara „Jutarnjeg“, ni jedan film Michaela Hanekea nije ušao među prvih deset. Ali, čak tri Hanekeova filma ušli su u prvih pedeset, glasovali smo za čak pet njegovih filmova, od kojih ni jedan nije dobio glasove sve trojice. Neki od nas vole „Pijanisticu“, neki „Nepoznati kod“ i „Skriveno“, na listi je čak i „Funny Games U.S.“ od kojeg se sam Haneke ogradio, a tu je dakako i friški canneski pobjednik, „Bijela vrpca“.
Michael Haneke doista je režiser koji je obilježio dekadu, barem u europskom filmu. Ovaj režiserski veteran koji je kasno debitirao, međunarodni je proboj doživio koncem devedesetih, da bi u ovom desetljeću izborio zakašnjeli, zasluženi status klasika. Izborio ga je serijom pametnih, uznemirujućih, moralno izoštrenih i politički provokativnih filmova u kojima kao žiletom sjecka europsku samosvijest, vladajuću ideologiju, klasu, rasu, modele zabave i potrošnje. Od smrti Kieslowskog, Europa nije imala takvog neupitnog klasika filmske „visoke kulture“. (J. P.)
210 bodova - 5 filmova na listama
Ang Lee - 205 - 2 filma
Joel i Ethan Coen - 112 - 3 filma
Cristian Mungiu - 109 - 1 film
Mel Gibson - 108 - 1 film