"Jako si pametan i baš sam ponosna na tebe. Šaljem ti sitne ispravke jer si mi poslao PDF, pa ne mogu ispravljati u dokumentu. Ne sumnjam da ćeš stići i sve drugo, samo nemoj trošiti energiju na živciranje. Ipak sam i ja tu da pomognem ako treba (barem moralno) i kad ti baš nisam od koristi. Vlatka", sadržaj je emaila koji je u prosinsu 2010. godine arhivistica Hrvatskog držanog arhiva, koji ovih dana potresa afera "Pismohrana", Vlatka Lemić poslala Hrvoju Čabrajiću, bivšem vlasniku Pismohrane, s kojim je surađivala na još jednom projektu: Arhinetu, informatičkom sustavu za pohranu arhivske građe. Danas pet godina kasnije Lemić je ravnateljica Arhiva, a nedugo nakon što ga je 2013. godine preuzela, kreće u 'rat' sa Čabrajićem te raskida gotovo sve ugovore, koje su njegove tvrtke od ranije imale a Arhivom. Proziva ga također da joj prijeti, pa i dovodi premijerova brata Krešimira Milanovića u Arhiv, što je, kako je rekla, doživjela kao svojevrsni pritisak na njezinu borbu protiv navodnih kaznenih djela bivšeg rukovodstva Arhiva. Ovaj email dokazuje da je ravnateljica Lemić zapravo i sama godinama radila na projektima, koje danas 'blati'. Priliku u Arhivu joj je kao mladoj arhivistici dao upravo bivši ravnatelj Stjepan Ćosić, koji ju je postavio za svoju pomoćnicu, a bio joj je i mentor na doktorskom radu, kako nam je i sam potvrdio.
"Ona je bila šefica upravo tog projekta Arhinet, kojeg danas napada, a bila je i upoznata sa svim ugovorima, koje je i sama sastavljala, te im se nikad nije protivila, nego je, dapače, sve te projekte i programe savjesno i vrijedno odrađivala, i više nego je bilo za očekivati, posebice projekt Arhineta", kaže bivši ravnatelj Ćosić te dodaje da je Lemić sama "odobravala, pa i planirala sve izdatke oko navedenog projekta". Jutarnji list je u posjedu daljenje internet prepiske Lemić sa Čabrajićem iz koje je vidljivo da upravo ona Ćosiću predlaže i pojedina riješenja, te aktivno sudjeluje u osmišljavanju pravnog, pa i financijskog okvira projekta. Riječ je o prepisci iz 2012. godine.
"Tragom naših razgovora proučila sam postojeće zakone i pravilnike i imam ideju i mislim da sam našla rješenje koje kako ti kažeš "pije vodu". Ako mi proslijediš što si dogovorio sa Stjepanom i Zoranom do noćas ću napraviti i poslati ti shemu koju možemo dalje ispeglati /doraditi i onda pravno upakirati, a daljnje korake prepuštam tebi", šalje Lemić u emailu sa službene adrese u Arhivu, Čabrajiću s kojim je od 2007. godine radila na tom projektu. Upravo Čabrajića danas javno proziva da joj je prijeti, te govori da je upravo on dovodio Milanovića juniora. Lemić je s njim i koautorica više od desetak znanstvenih radova (navodi ih u vlastitom životopisu), pa i samog projekta Arhineta na kojem je s njim radila. "Nikad to nisam ni osporavala, da surađivala sam s njima, ali radila sam kao arhivist, ne pravnik ili stručnjak za javne nabave, nisam tada znala kako je bivši ravnatelj Ćosić ugovarao poslove, i sklapao za Arhiv štetne ugovore", govori danas Lemić. Bivši ravnatelj Ćosić ponavlja da je kao njegova pomoćnica bila sa svime dobro upoznata.
"Potpisivala je i dopisnice za koje danas tvrdi da ih Arhiv nije bio ovlašten izdavati, a sjedila je u Povjerenstvu, izlazila u nadzore", ukazuje bivši ravnatelj Ćosić. Prvu suradnju dogovorili su, priznaju upravo Čabrajić i Ćosić koji kažu da nisu imali ideju u što će projekt Arhinet prerasti. Čabrajić je, inače, 47-godišnji poduzetnik, doktor, prijatelj Milanovića jr., koji je priliku za boljom zaradom prepoznao u poduzetništvu i informatici, a pomoglo mu je, čini se, i to što je miljenik žena. U Zagreb je doselio iz ratom zahvaćenog Sarajeva, upisao medicinu, te ubrzo poslije studija odselio u Split, gdje se i oženio. No, brak nije potrajao, pa se vratio u Zagreb te krenuo u privatne poduzetnike. "Krenuli smo 2006. s Arhinetom, ali prvu godinu sam ja bio vlasnik projekta, jer prvo što mi je Ćosić rekao je da Arhiv nema novca", prisjeća se Čabrajić.
Nisu znali tada, hoće li projekt zaživjeti, no s vremenom se pokazao kao isplativ, pa i uspješan projekt. Arhiv i Čabrajić suvlasnici su postali 2007. godine jer je ravantelj Ćosić, kaže, Čabrajić na neki način želio zaštiti Arhiv. I upravo je tada Ćosić unutar Arhiva, na tom projektu angažirao Lemić, koja postaje šefica tog projekta. "Ne sporim da smo surađivali na tom projektu, više nešto na početku, kasnije su i druge institucije sudjelovale u tom projektu, njih 19", kaže Lemić. Potvrđuje to i sam Čabrajić, a i njegov suradnik iz Pismohrane Ante Baković, bivši obavještajac, zamjenik ravnatelja HIS-a, koji je u biznisu s arhivskom građom mislio pronaći mir, no dogodilo mu se upravo suprotno.
"Čista je to zamjena teza, njih dvoje su se sukobili upravo oko njezina doktorskog rada, zapravo je Arhinet izvor svih problema u kojima se našla tvrtka Pismohrana servis", govori nam Baković, današnji direktor Pismohrane servisa, tvrtke za arhiviranje građe koju su Čabrajić i Baković osnovali 2010. godine, a Ćosić im je potpisao dopusnicu. Poslovna suradnja počinje pucati 2012. godine, zbog, navodno, njezina doktorata na temu "Informacijski sustav u arhivima: Povjesni razvoj i perspektive". Čabrajić je uvjeren, doznajmo, da je njezin doktorat tek "plagijat projektne dokumentacije Arhineta", stoga ju je, doznajemo, tužio, "kao odgovornu osobu Državnog arhiva za protupravno korištenje tuđeg intelekutalnog vlasništva".
Projekt Arhineta smatra autorskim radom, čiji je suvlasnik sa Hrvatskim državnim arhivom, zato smatra spornim da Lemić navodno u "doktorskom radu nije navela izvore, pa ni tražila njegovu suglasnost za korištenje samog djela". Upoznat je s tim sporom i ravnatelj Čosić, ali smatra da pravorijek treba tek donijeti sud. Ali ravnateljica Lemić kaže da je tu informaciju o tužbi, a i sporu doznala tek ovih dana iz medija. "Nisam dobila tužbu, ni ja, ni Arhiv, a taj doktorski rad prijavila sam prije deset godina. Nisam znala da uopće postoji spor oko toga, ali kad su mi prijetili da će me diskreditirati, sad zaključujem, da je to dio te namjere", govori Lemić te objašnjava da je kad je preuzela Arhiv kao ravnateljica, angažirala stručnjaka da analiziraju: plaćanje tog sustava, informatičke usluge, sklopljene ugovore, poslovanje, kako bi znala na što je došla.
"Kad su utvrđene sve te nepravilnosti i štetni ugovori, krenula sam u rješavanje, a sve te nepravilnosti prijavila sam odgovornim institucijama u suprotnom bi sama bila odgovorna", govori ona.
Na pitanje zar joj se ranije, kao pomoćnici ravnatelja koja je radila upravo na tom projektu, ništa od toga nije učinilo spornim, odgovara da nije.
"Ja sam arhivist, nisam tada ni imala uvida u sve te pravne poslove", ponavlja.
Čabrajić se, pak, istodobno, kad Lemić preuzima Arhiv, oženio po drugi put. Privatno je, čini se, bio sretan, ali biznis mu je krenuo nizbrdo: početkom 2014. godine Lemić raskida suradnju s Čabrajićevom tvrtkom Avicena Software d.o.o. koja je radila na projektu Arhineta. "Ponudila sam mu novi ugovor, raskid suvlasništva, te angažman na održavanju sustava po tržišnim cijenama", govori ravnateljica Lemić. Čabrajić odgovara da zašto bi im bez naknade ustupio projekt na kojem je radio godinama. No, da ta suradnja nije baš utemeljena utvrdila je ove godie i Državna revizija. Arhivu su za poslovanje u 2013. godini dali uvjetno mišljenje zbog niza propusta u radu. Sporan je Reviziji bio upravo i projekt samog Arhineta, pa navode da je u "u 2006. godini započet je postupak nabave programa" te da je "odabir izvršitelja usluge proveden izravnim ugovaranjem".
"U svibnju u 2007. je zaključen drugi dodatak ugovoru iz rujna 2006., te je dogovoreno da je usuglašen omjer vlasničkih i autorskih prava na programu jednak omjeru 50 posto:50 posto, te da ugovorne strane imaju pravo na naknade koje proizlaze iz korištenja programa, kao i eventualne obveze, u istom omjeru. Arhiv je s njim zaključio 26 ugovora s kojima su ugovorene usluge nadogradnje Arhineta te konzultantske usluge i naknade za putne troškove od 2,7 milijuna kuna, odnosno od početka suradnje ugovorene su usluge u vrijednosti 2,8 milijuna kuna. Pored navedenog, Arhiv je platio 3,6 milijuna kuna kn, odnosno 50,0 posto prihoda od naknade za korištenje programa ostvarenih od korisnika programa. Ukupno je na ime usluga izrade programa Arhineta, te naknade za njegovo korištenje, izvršitelju usluga plaćeno 6,4 milijuna kuna", navodi se u nalazu Državne revizije u kojem zaključuju da: "nije bio opravdan ni prijenos vlasništva na koautora programa od 50,0 posto te isplata prihoda u istom omjeru ostvarenog od naknade za korištenje programa Arhineta, jer je koautor, stekao vlasništvo bez naknade, a ugovorene i izvršene usluge izrade programa su plaćene izvršitelju usluga". Čabrajić, pak, tvrdi da je poslao dopis Državnoj reviziji u kojoj im ukazuje na netočno utvrđene činjenice, te kaže da je on Arhivu ustupio suvlasništvo na projektu, a ne obrnuto.
Revizija je, također, bila mišljenja da je trebalo za nabavu navedenog programa provesti odgovarajući postupak javne nabave", navodi se u dokumentu revizije. Bivši ravnatelj Ćosić iznenađen je svime time, pa i ravnateljičinim istupima, a nije mu jasna, kaže, ni afera s izdavanjem dopusnica tvrtkama za pohranu arhivske građe. "Pa upravo je Lemić izdavala i potpisivala spomenute dopisnice, pa i bila članica Povjerenstva za izdavanje tih dopusnica, a odlazila je u nadzore navedenih tvrtki. Dopusnice smo izdavali na temelju Pravilnika", govori bivši ravnatelj Ćosić koji smatra da se s tim tvrtkama trebao regulirati budući poslovni odnos u slučaju da se zakonska regulativa smatra nedorečenom, a ne se proglasiti 'neovlaštenim' te privatnike prozivati po medijima. Baković koji je danas vlasnik tvrtke Pismohrana, poručuje da njega Lemić, pak, potpuno bez dokaza stavlja u kontekst prijetnji, i to navodno izrečenih na sastanku u prostorijama Arhiva.
"Na tom sastanku bili su predstavnici svih tvrtki koje se bave čuvanjem poslovne dokumentacije, djelatnici HDA, kao i predstavnici Ministarstva kulture predvođeni pomoćnicom ministra Vesnom Jurić Bulatović. U nazočnosti 30-ak osoba nije moguće razgovarati "u četiri oka", kako kaže gospođa Lemić, a kamoli uputiti navodne prijetnje. Nikada nikome nisam prijetio, nemam razloga za prijetnje, niti imam s čime prijetiti. Vodim tvrtku koja posluje sukladno zakonskim propisima", kaže Baković. Također dodaje da kad je riječ o dopusnicama na temelju kojih djeluju sve tvrtke koje se bave ovom djelatnošću, potrebno je, kaže Baković, napomenuti da dopusnice za čuvanje arhivskog i registraturnog gradiva izvan arhiva odobrava i izdavanje isključivo Arhiv.
"Uvjete za njihovo izdavanje utvrđivalo je njegovo povjerenstvo za izdavanje dopusnica, u čijem je radu od osnutka sudjelovala i Lemić. Dobivena dopusnica znači da su ispunjeni uvjeti propisani pravilima HDA. Za njihovo ispunjavanje trebalo je uložiti značajna financijska sredstva u opremanje, kao i u stručni kadar, te uz to još i platiti HDA-u za izdavanje dopusnice 30 tisuća kuna, potom sklopiti ugovor sa HDA-om za konzultantske usluge za arhivski dio posla, obzirom da arhivska građa nije predmet našeg interesa", objašnjava Baković, pa se kaže: "Sve što Lemić iznosi je kontradiktorno. Što se to moralo dogoditi da sve tvrtke preko noći izgube već dobivene uvjete? Kakve bi posljedice bile po državu, koja bi na tako grub način narušila načela tržišne utakmice, za koju je sama stvorila pravni okvir i preko noći onemogućila obavljanje djelatnosti u koju su uloženi milijuni kuna privatnih poduzetnika? I što bi se dogodilo sa svim institucijama i poslovnim subjektima koji su, u nemogućnosti da sami ispune rigorozno postavljene uvijete pohrane i čuvanja gradiva, taj posao povjerili tvrtkama koje te uvjete zadovoljavaju? Želim napomenuti da su za neadekvatnu pohranu i uništavanje te građe zapriječene kazne i do pet godina zatvora, a da sam Državni arhiv za njihovu pohranu nema primjerene kapacitete", kaže. Ukazuje da Pismohrana servis, kao i 10-ak drugih privatnih tvrtki, koje se bave ovim poslom, ne mogu biti odgovorni ako je Hrvatski državni arhiv protupravno izdavao dopusnice, dovodeći u zabludu vlasnike tvrtki.
"Odgovornost bi i tada bila na onima koji su, koristeći autoritet državnih institucija, to radili. Važno je napomenuti da je spomenute dopusnice potpisivala i pečatom državne institucije ovjeravala upravo gđa. Vlatka Lemić, ravnateljica HDA, koja taj svoj čin sada proglašava nelegalnim. Da nije poslovno pogubno, bilo bi sve ovo, naglašavam jadno i tragikomično", kaže Baković. Ćosić se vraća na posjete Milanovića jr., pa otkriva "da je Milanović jr. bio kod njega u Arhivu". "Došao je Čabrajićem, donio je, sjećam se, neki stari zidni sat, pitao me za mišljenje, jer se time bavim", kaže Čosić. Čabrajić potvrđuje da je dovodio Milanovića u Arhiv. "Ali ne kao suradnika tvrtke, već prijatelja, pa sama ravnateljica Lemić kazala je da ga dovedem, kako bi se upoznali", dodaje Čabrajić. Bili su u Arhivu, kaže, i prilikom imenovanja Lemić za ravnateljicu, kada su i nazdravili alkoholnim pićem. "Ali otada odnosi kreću nizbrdo", kaže Čabrajić. "Bili su toliko dobri", prisjeća se Baković, "da nam je upravo Lemić nadgledala uređenje novog prostora za arhiviranje". "Dolazila je nekoliko puta u taj novi prostor pratila uređenje", prisjeća se Baković. No, nedugo kasnije ravnateljica Lemić u veljači 2013. godine, preuzima ravnateljsku funkciju "uočava sumnje i nelogičnosti u financijskom poslovanju" te kreće u 'borbu' protiv navodnog kriminala.