Prošle se nedjelje u zagrebačkoj dvorani Vatroslava Lisinskog promijenio život Ana-Marije Bujas Čelan. Tada je na stranačkoj konvenciji imenovana predsjednicom zagrebačke gradske organizacije stranke Bandić Milan 365 - stranka rada i solidarnosti. Do toga dana rođena Zagrepčanka bila je poznata isključivo u sportskim krugovima jer je državna reprezentativka u karateu i nositeljica mnogih medalja s europskih i svjetskih natjecanja.
Studenticu Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od diplome dijele još samo dva ispita, a u prosincu će napuniti 28 godina. Kako stranka Milana Bandića već ima pet tisuća članova u Zagrebu, razumljivo je da je mlada novoizabrana stranačka čelnica izazvala veliki interes javnosti.
Mnoge je na stranačkoj konvenciji iznenadilo vaše imenovanje predsjednicom zagrebačke Gradske organizacije s obzirom na to da se niste bavili politikom, a predsjednik stranke Milan Bandić rekao je da ste vi “njegov izbor”. Je li i vas iznenadilo imenovanje?
- Toga dana uoči konvencije imali smo konstituirajuću sjednicu Skupštine Gradske organizacije Zagreba na kojoj je gospodin Bandić upravo mene predložio za predsjednicu. Njegov je prijedlog jednoglasno usvojen, a ja sam na tu sjednicu, kao i na samu konvenciju, došla kao običan član stranke i stvarno nisam očekivala da ću biti predložena i izabrana za predsjednicu. Ubrzo je i počela konvencija pa sam još bila pod dojmom činjenice da ću obavljati tu visoku i časnu stranačku dužnost.
Jeste li imali tremu kada ste se trebali obratiti ljudima koji su napunili veliku dvoranu s obzirom na to da je to bio vaš prvi politički govor?
- Nakon tisuća borbi na karate borilištima taj moj izlazak pred 2200 ljudi shvatila sam kao još jednu borbu iz koje moram izaći kao pobjednik. Jasno vam je da nisam imala vremena pripremati govor, ali svi kažu da je taj moj prvi politički istup bio odličan. Naravno da sam imala malu, ali sasvim malu tremu. Govorila sam iz srca, a kada tako nastupate, ljudi to osjete i ne može biti loše.
Kako prolaze vaši prvi radni dani u stranačkim prostorijama u zagrebačkoj Praškoj ulici?
- Mogu reći da se radi o primopredaji zadataka od ljudi koji su dosad uspješno vodili prvo udrugu, a potom i stranku Bandić Milan 365 - stranka rada i solidarnosti. Oko mene su kvalitetni ljudi i vjerujem da ću svojim znanjem i sposobnostima opravdati povjerenje predsjednika stranke, a i svih ljudi koji su me izabrali za predsjednicu Gradske organizacije Zagreba. Zapravo samo nastavljam put koji smo zacrtali u stranci. Ne zaboravite da smo stranku osnovali krajem ožujka, a u ova nepuna četiri mjeseca već imamo pet tisuća članova i jedina smo stranka koja ima svoje konstituirane odbore u svih 17 gradskih četvrti i 208 mjesnih odbora. Broj članova će se samo povećavati zbog našeg programa koji je okrenut malim ljudima, zajedništvu, radu, solidarnosti i budućnosti, ali i zbog činjenice da mnogi članovi Udruge Milana Bandića koja je djelovala prije registriranja stranke nisu ispunili stranačke pristupnice misleći da su automatski postali članovi stranke. To su tehnički detalji koje ćemo ubrzo realizirati.
Kada ste upoznali Milana Bandića?
- Prije deset godina bila sam na prijemu kod gradonačelnika, a povod je bio moje osvajanje brončane medalje za Hrvatsku u kadetskom uzrastu na Svjetskom prvenstvu na Cipru. Kako sam i dalje osvajala brojne medalje, tako sam i dalje dolazila na susrete s gradonačelnikom Bandićem. I od tog našeg prvog susreta bilo mi je jasno da gospodin Bandić voli i cijeni sport, a i nas sportaše. Njegova djela i neprestano pomaganje svim zagrebačkim sportašima potvrđuju moje riječi. Uostalom, uz mene u predsjedništvo gradske organizacije izabrana je i Sandra Perković, naša vrhunska sportašica. Do sada se nismo puno družile, kako zbog mojih tako i zbog njezinih sportskih obaveza, ali se nadam da ćemo više vremena provoditi zajedno zbog stranačkih poslova. Sve sam ove godine pratila rad gospodina Bandića i vjerujem u njegov program koji je sada zapravo program stranke čiji sam član. Inače, nisam se nikada bavila politikom niti bila u nekoj stranci. Jedino sam prije četiri godine na parlamentarnim izborima bila na listi Milana Bandića koji je tada bio nezavisni kandidat.
Na navedenoj stranačkoj konvenciji rekli ste da ste već 25 godina u karateu?
- Točno. Imala sam nepune tri godine kada me tata odveo na moj prvi trening u prostorije mog prvog i jedinog Karate kluba Student u tadašnjem Miškecovu prolazu. Kao malena djevojčica zaljubila sam se u taj sport i nikada mi nije bilo žao što sam donijela takvu odluku. Malo sam u osnovnoj školi igrala košarku i čak osvojila drugo mjesto u bacanju kugle u svojoj kategoriji, ali je karate prvi i jedini sport.
Vaš je otac Stjepan čuveni karatist, trener i sportski djelatnik.
- Tata je trener moga kluba Student i glavni tajnik Europske karate federacije (EKF). On je i moj trener sve ove godine i moram reći, a to i drugi kažu, da je odličan pedagog. Bilo je uspona i padova, ozljeda i svega što nosi karate jer to baš i nije nježan sport, ali me moji nikada nisu ni na što prisiljavali. Naša je cijela obitelj u karateu. Taj je sport zbližio tatu i moju mamu Kseniju. Upoznali su se na nekom karate turniru. Majka se povukla iz toga sporta, ali smo tata, moj četiri godine stariji brat Luka i ja dušom i tijelom u karateu. Luka je trener Karate kluba Tuškanac, a ja, bez obzira na sve, ne mislim zapustiti svoju sportsku karijeru. Istina, treniram samo jednom dnevno, a ne uobičajenih dvaput, no sve ću to nadoknaditi.
Ozljede su nezaobilazne u borilačkim sportovima. Koliko ste operacija imali?
- Četiri puta su me operirali, a uskoro ću opet ‘pod nož’. Prije šest mjeseci sam u borbi ozlijedila stopalo pa sam morala na operaciju. Samo mjesec dana poslije sam, svjesna da riskiram još težu ozljedu, nastupila na Svjetskom prvenstvu u Bremenu i dogurala do četvrtfinala. Takva sam u svemu, borac do kraja. Nikada nisam mirovala nakon operacija, bol me ne može poljuljati jer kada imam neki cilj, bilo to u sportu ili sada u politici, želim ga ostvariti bez obzira na to koliko to bilo teško.
Osvojili ste oko 500 medalja na raznim natjecanjima. Nažalost, nemamo dovoljno prostora da nabrojimo sve vaše uspjehe. Nositeljica ste i crnog pojasa - treći dan, pokušajte izdvojiti najznačajnija natjecanja i osvojene medalje.
- Izdvojit ću ono najvažnije. Državna sam prvakinja bila osam puta u pojedinačnoj konkurenciji, kao juniorka i seniorka, a ponosna sam na tri zlatne medalje koje sam osvojila sa svojim kolegicama iz reprezentacije. Prvu sam zlatnu medalju kući donijela prije pet godina sa Svjetskog studentskog prvenstva održanog u Podgorici, a 2013. i ove godine članica sam ekipe koja je osvojila zlato u Budimpešti i Istanbulu. Deset puta sam proglašena najboljom karatisticom grada Zagreba, a posebne su nagrade za izuzetne sportske rezultate. Uglavnom, već sam vam rekla da ću nakon ove operacije stopala, koja, srećom, nije zahtjevna, nastaviti trenirati punim tempom kako bih se pripremila za nastup za državnu reprezentaciju na Europskom prvenstvu koje se održava sljedeće godine u francuskom gradu Montpellieru.
Bit će neobično u karate borilištu vidjeti ženu koja se bavi politikom.
- Pa zar neće biti zgodno vidjeti predsjednicu gradske organizacije jedne stranke vidjeti kako se kao karatistica bori za svoju državu?
Čuo sam da imate sličnosti s predsjednikom vaše stranke. I vi ste, kao i on, stalno u pogonu i treba vam malo sna?
- Točno, oduvijek spavam pet ili iznimno šest sati i, bez obzira na naporne treninge, to mi je sasvim dovoljno. Malo sam atipična za sportašicu jer nikada ne doručkujem. Prvi obrok pojedem tek poslijepodne, ali tako mi funkcionira organizam. Ustajem oko 7 ujutro i dan započinjem treningom koji traje oko sat i pol, dva. Kada sam u natjecateljskom režimu, obavezno treniram još jednom, obično od 21 sat.
Prije dvije godine ste se udali. Je li i vaš suprug iz karate svijeta?
- Za pravo čudo, nije. O svom suprugu i braku reći ću samo da sam sretna žena.
Nakon završetka Prirodoslovne škole Vladimira Preloga, a prije upisa na Kineziološki fakultet, završili ste Olimpijsku akademiju.
- To je dvogodišnje školovanje nakon kojega sam osposobljena za vođenje karate treninga. Već sam rekla da su mi ostala dva ispita do diplome, ali znam da tu neće završiti moje školovanje. Još ne znam što ću upisati nakon diplome, možda čak i nešto što nije u uskoj vezi sa sportom. Vrlo sam ambiciozna i moji prijatelji se često čude kako sve stignem. Bitni su samo volja i cilj koji si postavite u životu. Sve se može stići. Ove sam godine stigla i studirati i osvajati te silne medalje na natjecanjima te usput volontirati u raznim ustanovama, gdje sam jako puno komunicirala s ljudima. To su dragocjena iskustva koja će mi dobro doći u politici.
Gdje ste sve angažirani?
- Tri sam godine u Zagrebačkom karate savezu bila trenerica u centru i voditeljica razvojnih programa, a obavljala sam i razne administrativne poslove. U Hrvatskom olimpijskom odboru bila sam koordinatorica za žene u sportu te članica Komisije sportaša. Trenutačno sam predsjednica Nadzornog odbora Balkanske karate federacije, stručna tajnica zagrebačkog Društva sportaša veterana i rekreativaca te dopredsjednica Zagrebačkog karate saveza. Moj ulazak u politiku možda je logičan slijed u životu, a vjerujem da se uz dobru organizaciju sve može odraditi profesionalno i uspješno. Raduju me budući politički izazovi jer je tim koji je Milan Bandić odabrao izuzetno kvalitetan. Svi ti ljudi pokrivaju praktički sva područja života kojima će se baviti Stranka rada i solidarnosti. Drago mi je da sam dio tog tima i bez obzira na to što sam tek ušla u politiku, bila sam i ostala pozitivna osoba pa kažem u šali da ne znam što je depresija jer nemam vremena za nju. Uz sve to sam borac koji u životu ide do kraja bez obzira na poteškoće i probleme.