Da slavni avijatičar Charles Lindbergh, prvi čovjek koji je preletio Atlantik, nije sletio u Zagreb, vjerojatno bi većini ostala nepoznanica da je u Zagrebu postojao aerodrom na Borongaju koji je sada, već 52 godine, izvan funkcije. To što je aerodrom za vrijeme Drugog svjetskog rata bio vojna zrakoplovna baza nacističke Luftwaffe i korištena za uzlet u pohodima prema Balkanskom poluotoku desetljećima se najradije prešućivalo.
Tragovi postojanja zrakoplovaca na Borongaju povremeno iskaču kao kosturi iz ormara; prije sedam godina u obnovljene paviljone na Borongaju, nekoć spavaonice zrakoplovaca Kraljevine Jugoslavije, uselio se Fakultet prometnih znanosti. Prije dvije godine, kad su polagani temelji BIOCentra, ultra modernog laboratorija za istraživanja bioznanosti, otkrili su se ostaci skršenog olimpijskog bazena, također sagrađeni u doba NDH.
Avantura istraživanja
Ni najznatiželjniji ne bi u Hrvatskom državnom arhivu mogli pronaći ozbiljnije dokaze o aktivnostima zračne luke na Borongaju; razdoblje Kraljevine Jugoslavije uništila je NDH, a oni o NDH se, pak, nalaze u Srbiji i čekaju rezultat sukcesije. U domaćem Arhivu su sačuvane samo dnevne naredbe zapovjedništva Vojnog zrakoplovstva NDH.
Povijest zagrebačkog aerodroma prepuštena je prašini novinskih isječaka, obiteljskoj memoriji, ako je za nju bilo razloga, i nekolicini entuzijasta koji su se vlastitim snagama upustili u avanturu istraživanja. Jedan od njih je i Marko Jeras (37), zrakoplovni tehničar i sportski pilot zrakoplovnih jedrilica, osnivač i tajnik Kluba povijesnog zrakoplovnog jedriličarstva Hrvatske. Strastveni je zaljubljenik u avione, nesuđeni vojni pilot, koji se morao prebaciti na studij zračnog prometa, ali ga nije završio - odjedrio je u svijet knjiških moljaca. Iako se profesionalno bavi poslovima koji sa zrakoplovstvom nemaju veze, koautor je monografije 100 godina ratnog zrakoplovstva s Robertom Čopecom, Tomislavom Haraminčićem, Zdenkom Kinjerovcem i Tomislavom Aralicom, sucem sesvetskog Općinskog suda, pasioniranim skupljačem informacija o avionima i oružju. Radio je na monografiji o povijesti zračne luke Zagreb. Jeras u slobodno vrijeme istražuje, putuje i upravo priprema novu knjigu o povijesti zrakoplovnog jedriličarstva, zamišljenu kao prvu u nizu o povijesti jedriličarstva, a ova obuhvaća razdoblje Banovine Hrvatske.
Krnji dokumenti
Devetnaest godina predanog kopanja po prošlosti dovelo ga je do ljudi koji su nekoć davno radili na Borongaju i rezultiralo otkrićem pravih dragulja - stotinjak starih fenomenalnih fotografija koje svjedoče o izgradnji i životu na aerodromu na Borongaju. Svakoj slici Jeras je otkrio porijeklo: protagoniste i događaje. U Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici Jeras je proveo mjesece, posjetio je i škotski Arhiv Royal Commission on the Ancient and Historical monuments i tamo izvukao fotografiju aerodroma snimljenu dva dana prije kraja Drugog svjetskog rata, što su je u letu snimile Savezničke snage. No, najdragocjeniji prilog skidanju vela tajni dali su ljudi, svjedoci događaja, spašavajući s Jerasom povijest od kolektivne amnezije i praznine u krnjim službenim dokumentima.
Borongaj nije bio prvi aerodrom u Zagrebu. Za prvi aerodrom na Črnomercu posredno je zaslužan izumitelj Slavoljub Penkala. On se izborio za odobrenje vojske da na vojnom vježbalištu na Črnomercu sagradi radionicu - prvi zrakoplovni hangar u kojemu je Penkala dovršio gradnju zrakoplova vlastite konstrukcije - a to je ujedno bio i prvi motorni zrakoplov konstruiran na tlu Hrvatske. Letjelište na Črnomercu ostalo je u upotrebi sve do početka Prvog svjetskog rata. O razlozima preseljenja na Borongaj može se iščitati iz dnevnika “Obzor” koji je u travnju 1924. objavio vijest o kruženju tromotornog putničkog zrakoplova društva Franco-Romaine nad Zagrebom i problemima pri slijetanju na Črnomerec, koje se pokazalo premaleno za velike zrakoplove.
Golema ledina
Črnomerec nije bio pogodan za širenje, ali je zato bilo mjesta na Borongaju, pustoj, golemoj ledini. Zbog prostorne skučenosti Agrarna direkcija izdala je eksproprijacijsku odluku o davanju zemljišta pored željezničkog teretnog kolodvora Čulinec vojnom eraru za podizanje modernog aerodroma. Početak izgradnje planiran je u proljeće 1925., ali je zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa odgođen na sljedeću godinu. Zračna luka uređena je u rekordnom roku za 3,6 milijuna tadašnjih dinara, zajedno s uzletno-sletnom travnatom pistom, dugačkom 750 metara, u obliku nepravilnog trapeza. U prvoj fazi gradnje podignuta je samo istočna, vojna strana aerodroma i prvi objekti: hangar za smještaj zrakoplova, još jedan za smještaj zrakoplovaca, manja skladišta i zgrada komande aerodroma. Dana 26. rujna 1926., upriličen je i prigodni tulum: Avijatički dan. Glavni gost, francuski poručnik Rene Greanveaud prikazao je akrobatske vještine na pletenim ljestvama obješenim ispod letećeg vojnog zrakoplova, a poručnik zrakoplovstva vojske Kraljevine SHS Šimunović izveo je skok padobranom iz zrakoplova koji je poletio s borongajskog aerodroma. Aerodrom je rješenjem ministra Vojske i mornarice dobio i naziv Aerodrom Zagreb, i određen za višestruke namjene: vojni aerodrom, carinsko pristanište i međunarodni promet civilnih zrakoplova.
Charles Lindbergh (u civilnom odijelu) sletio je na Borongaj 1937. sa svojim zrakoplovom
No, za prvo slijetanje putničkog zrakoplova trebalo je proći još nekoliko mjeseci, a onda je 3. veljače 1928., pilot Vladimir Striževski osigurao mjesto u povijesti - tog je dana u 13.40 sati doletio iz Pariza novim zrakoplovom Potez 29-2, što ga je kupilo Društvo za zračni promet Aeroput u Kraljevstvo SHS. Sljedećeg jutra nastavio je prelet za Beograd. Inauguracijski let na liniji Beograd - Zagreb - Beograd nije prošao bez nevolja: radi neispravnog motora morali su avion zamijeniti drugim - krstili su ga pod imenom “Zagreb” u travnju 1928. I sve to, naravno, službeno i svečarski: crkveni obred blagoslova vodio je nadbiskup Antun Bauer, a kuma mu je bila Berta Heinzel, supruga gradonačelnika.
.....