Antropologinja Vesna V. Godina slovensku političku scenu poznaje dobro: Borut Pahor joj je bio student, a sama je studirala s Janezom Janšom i šefom Socijalnih demokrata Igorom Lukšičem, s kojim je prije deset godina na Fakultetu za društvene znanosti, u vrijeme kada je Lukšič bio dekan, a ona izvanredna profesorica, vodila oštre sukobe.
Nesmiljena je kritičarka slovenskih političara i Slovenaca općenito, a zadnji je to na svojoj koži imao priliku osjetiti mariborski gradonačelnik Franc Kangler. Ta profesorica socijalne i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Mariboru i Fakultetu društvenih znanosti u Ljubljani bila je među potpisnicima otvorenog pisma kojim su mariborski intelektualci Kanglera pozvali na ostavku prije godinu dana i ponovno samo dan prije nego što je najavio da je spreman otići.
O tome što se dogodilo Slovencima da tako masovno izađu na ulice razgovarali smo s njom u četvrtak u Mariboru, na dan kada je gradonačelnik podnio ostavku.
Sve je propalo
Evo, ‘gotof je’. Jeste li to očekivali?
- Mi smo znali da je to samo stvar vremena jer više nego godinu dana govorimo da će puknuti, ali nismo znali gdje. Trebala se dogoditi samo neka mala stvar da ljudi odu na ulicu. Kada su postavili radare, to je bilo to. Ali to je bila samo kulminacija. Jer Maribor je u postsocijalizmu nakon osamostaljenja posve propao. To je bio industrijski centar u Jugoslaviji, a taj proces deindustrijalizacije koji je karakterističan za sve postsocijalističke situacije - znamo to iz Poljske, Mađarske, Češke - u Sloveniji se dogodio isključivo u Mariboru.
Sve je propalo. Imali smo Melje, najjači industrijski bazen u Jugoslaviji. Imali smo jaku tekstilnu industriju, pa industrija automobila TAM, metalnu industriju Elektrokovina, tvornice koje su radile dizalice, kemijsku industriju. U tom razdoblju Maribor je bio vrlo jak i financijski jer su sve to bile najbolje firme u Sloveniji, a neke i u Jugoslaviji, to je bila visoka koncentracija i rada i novca. A u postsocijalizmu u svim zemljama, prvi proces koji se dogodio bila je deindustrijalizacija. Sve te tvornice koje su u socijalizmu radile su propale. Treba razumjeti da smo mi bili uključeni u EU, a to u Hrvatskoj još ne razumijete dobro. Ako vas oni pridruže, to čine jer žele da budete, mi to u antropologiji nazivamo hinterland, zaleđe, u principu kolonijalno područje kojim kapital upravlja kako hoće. Slovenija je školski primjer. Postsocijalističke zemlje zapadna je Europa priključila zbog svog interesa: trebala je nova tržišta za svoju hiperprodukciju. Prvi uvjet da to tržište proradi je da uništite tu autohtonu industriju koja je u tim državama postojala. To se dogodilo u svim postsocijalističkim zemljama, tako i u Sloveniji.
Maribor je tu bio specifičan?
U Sloveniji je industrija bila koncentrirana samo u Mariboru. I drugdje su propale sve tvornice, ali to bi bila jedna tvornica, a ovdje je propalo njih 50-ak. Svi, i kolege u Ljubljani su govorili, kada pukne u Mariboru, puknut će u čitavoj Sloveniji. Ali nije se znalo kada i zbog čega. Jer uvijek trebate neki mali razlog da bi se to dogodilo. Kangler je sada dao ostavku, ali kada bi on i Janša bili inteligentni - ali to ne možeš očekivati - Kangler bi otišao prvi put kada su ljudi tražili da ode. Onda se ništa ne bi dogodilo. Ali, to je bila direktna arogancija.
Janšin kraj
Mislite li da će se sada dogoditi taj domino efekt i da će biti još ostavki?
- To je razlog zbog kojeg Janša nije dopustio Kangleru da ode. Jer mislim da, jednako kao što je problem bio Kangler, bio je i Janša. Sada mislim da je i to da će Janša otići moguće i realno. Socijalne demokrate sada vodi Igor Lukšič, a on ima jaku ambiciju da sruši Janšu, tako da ja mislim da će se to dogoditi vrlo brzo. Oni vrlo dobro znaju da to treba sada napraviti, a ne recimo, u proljeće. I oni će to napraviti toliko brzo koliko je to moguće u proceduralnom smislu. Očekujem da će do nekih promjena doći već i prije Nove godine.
Mislite da ovo što je Janša pozivao na širenje vladajuće koalicije znači da se stvarno boji?
- On se boji, sigurno. On ima tu opsesiju moći, to je imao već kao student. On zna u čemu je problem i realno je da će sljedeći koji će morati otići nakon što ode Kangler, biti on. Taj njegov prijedlog za širenje koalicije, za promjenu političkog sistema, u tim prijedlozima ima dva prijedloga koja bi bila dobra.
Koji su to?
- Jedan je onaj da bi gradonačelnici mogli biti opozvani prije dovršetka mandata ako bi netko, ali se sad ne zna tko, i to je problem, tako odlučio. Isto je i sa zastupnicima koje ljudi sad mrze. Možda vi u Hrvatskoj nemate taj problem. Slovenci u principu žele da se vrati barem nešto od delegatskog sistema. Delegatski je sistem bio u principu sustav seoskih zajednica. Petsto ili više godina ljudi su u tim zajednicama odlučivali i kada je Kardelj napravio sustav samoupravnog socijalizma, to je u principu bio sustav slovenske seoske zajednice, koje je on prenio u tvornice. Slovenci su to prilično dobro razumjeli, Srbi uopće nisu jer za njih to nije imalo nikakve logike. Slovenci ni sad ne percipiraju da imamo demokraciju jer ne mogu permanentno suodlučivati. To da samo jednom u četiri godine ideš na izbore i za nekog biraš, to u slovenskoj percepciji nije demokracija. Ljudi bi htjeli da i između dva izbora oni suodlučuju. Janša je sada među svim tim svojim prijedlozima dao i dva koji omogućavaju ljudima da, kao, suodlučuju, ali nije jasno kakva bi bila procedura.
Vratimo se nedavnim prosvjedima. Govorimo, zapravo, o dva fenomena: Maribor i Ljubljana. Rekli ste da je u Mariboru ključna deindustrijalizacija, a što se zbiva u Ljubljani?
- Brojke pokazuju da Ljubljana ima veći BDP od prosjeka EU, dok je Maribor na samo 70 posto. Struktura ta dva grada je drukčija. Ljubljana nikad nije bila industrijski grad, nego birokratski grad. U Sloveniji postoji ta ideja da, ako čovjek želi uspjeti, treba uspjeti u Ljubljani. Svi koji imaju neke frustracije iz bilo kojeg slovenskog sela, idu u Ljubljanu. Tako da tamo postoji koncentracija određenog tipa ljudi. Zato je Ljubljana bitno više snobovski grad od Maribora. Zbog toga što velik broj ljudi u Ljubljani živi od birokracije, to je prilično stabilan sustav koji se ne može tako brzo srušiti kao što se srušila industrija u Mariboru. Pitanja poput, mi nemamo dovoljno novca, naša djeca nemaju ručak u školi, to nisu pitanja u Ljubljani, ali tamo može biti pitanje nekih političkih principa. To je grad u kojem je koncentrirana inteligencija i najviše humanističke i društveno-znanstvene inteligencije je u Ljubljani. Zato će Maribor problematizirati sasvim konkretna pitanja, a Ljubljana neke političke principe. U Mariboru su prvi ustanci bili protiv Kanglera i radara, a tek u drugoj je fazi to prešlo u demonstracije za pravnu državu. A u Ljubljani je odmah prva faza bila za pravnu državu, protiv korupcije, već prvi put kad su išli na cestu, išli su zapravo protiv Janše. Nisu išli protiv svog gradonačelnika.