Od konobe Gospoja u Vrbniku na otoku Krku ostalo je samo pročelje, a ostatak je sravnjen sa zemljom i trenutno je tu veliko gradilište. Prednja strana starog objekta bit će ukomponirana u ono što se gradi, hotel od dvije i pol tisuće kvadrata po projektu Idisa Turata, riječkog arhitekta prepoznatljivog i vrlo osebujnog stila.
Kada Turato projektira, obično se radi o građevinama koje mijenjaju i oplemenjuju vizure naselja, a tako je, sudeći po simulacijama, i u ovom slučaju. Kompleks od pet povezanih kućica nakrivljenih krovova u isto vrijeme djeluje avangardno i sadrži dozu strahopoštovanja prema tradiciji, poznatoj bodulskoj skromnosti koju je, doduše, posljednjih desetljeća oskvrnula apartmanizacija, ali joj jezgre starih krčkih gradića zahvaljujući svojoj zbijenoj strukturi i dalje nekako odoIijevaju.
U mjestu Vrbnik živi samo tisuću duša, a pored neizbježnog turizma, okosnica gospodarstva je poljoprivreda, odnosno vinogradarstvo. U vrbničkom polju velikom oko 150 hektara prevladava autohtona sorta žlahtina, a godišnja proizvodnja tog vrlo specifičnog bijelog vina blagog okusa koje se prije 15-ak godina prometnulo u pravi hit na domaćem tržištu iznosi oko 1,200.000 butelja.
Wellness u podrumu
Spomenuta Gospoja sinonim je za poznatu vinarsku obitelj Toljanić, jednog od šest velikih vrbničkih proizvođača žlahtine. Pored konobe s ribljim specijalitetima, u centru mjesta imaju restoran koji se bazira na domaćoj autohtonoj kuhinji i kušaonicu vina te, naravno, pogone za proizvodnju žlahtine malo izvan naselja. Butik hotel s četiri zvjezdice, koji bi trebao biti dovršen do lipnja 2016., bit će, kako kaže glava obitelji, Franjo Toljanić, prvi vinotel u Hrvatskoj.
- U podrumu ćemo imati wellness i spa, u suterenu će biti restoran, konoba i kuhinja, a iznad toga imat ćemo 28 smještajnih jedinica, među kojima će biti 21 ili 22 sobe i dva apartmana sa 60-ak kreveta. Svaka od tri etaže bit će posvećena jednoj sorti vina: bijelim vinima, crnim vinima i posebno žlahtini - kaže Toljanić.
Investicija teška 35 milijuna kuna, od čega 25 posto otpada na vrijednost nekretnina je, kako kaže, prirodni nastavak tradicije u obitelji.
- Roditelji su čitav život bili poljoprivrednici, bavili su se vinogradarstvom i stočarstvom, živjeli smo od zemlje. Bili su u ono vrijeme na onaj način privatnici. Prije vinarije, 1987., otvorili su prvi pansion, u kojem smo sestra i ja već tada radili. Ja sam imao tek 14 godina. Postupno smo se širili i razvijali. Restoran i vinariju s našom prvom žlahtinom na tržištu otvorili smo 1995., 1999. smo proširili restoran, izgradili smo novu vinariju na ulazu u Vrbnik. U početku bili smo pokojni otac, majka, dvije sestre i ja. U međuvremenu su se one udale, ja sam se oženio i bilo nas je sve više koji smo ušli u tu priču. Od jednog zaposlenog 1997. došli smo do današnjih 30 stalno zaposlenih - govori Franjo Toljanić.
Otočni rekorder
Obitelj nema klasičnu tvrtku, već funkcioniraju kao obiteljska zadruga u kojoj ravnopravne uloge imaju dvije sestre, Anica Brusić i Marija Toljanić, sa svojim supruzima, Ivanom Brusićem i Mladenom Toljanićem, Franjo i njegova supruga Katarina te njihova majka Katica, a počela su se uključivati i najstarija djeca, Franjini nećaci Ivan, uskoro i Josipa. Iako svatko ima dio za koji je zadužen, a sa širenjem posla doći će do daljnje podjele resora, odnosno zaduženja, sve odluke se, kaže Franjo, donose konsenzusom i do sada nije bilo preglasavanja i nadglasavanja.
- Svi smo zajedno, povezani smo kao obitelj i kroz posao i to dobro funkcionira. Djeca pomažu, svaki vikend kada su slobodni su u polju, u vinariji u sezoni, u kušaonici, u ugostiteljstvu. U rasponu od 9-10 godina do 20. Već od trećeg-četvrtog razreda stavljaju etikete, spremaju boce u kartone. Vjerojatno neće svi ostati u tome, ali zainteresiranih ima - kaže.
Što se podmlatka tiče, obitelj Toljanić s tim definitivno nema problema. Jedna Franjina sestra ima šestero djece, druga četvero, a Franjo ih ima čak 11, pet dečki i šest cura, po čemu je otočni rekorder. Rođen je 1973., a oženio se kada je imao 24, dok je Katarina imala 20 godina. Najstarija kći je Kate s 18 godina, slijedi Stjepan sa 16, Ljubica s 15, Zlatko s 13, Marija s 12, Franica s 10, blizanci Mihael i Gabrijel s 8 godina, Gašpar sa 6, Anđela s 4, a najmlađa je Karmen s dvije godine.
Franjo je, kaže, otkad je to moguće, bio na svim porodima. Svjestan je da je mnogima čudno što su se odlučili imati toliko djece, ali velik obiteljski natalitet nikome ne nabija u lice.
- To je stvar izbora, nikome ništa ne dociramo, ne dijelimo savjete. Puno se stvari mora poklopiti u životu da bi tako nešto uopće bilo moguće. Mi smo s tim imali sreće. Sigurno nije jednostavno, ali mogu reći da je to jedino što iza nas ostaje i što je trajno - priča.
Samom je Franji uključivanje u obiteljsku tradiciju bilo prirodan proces. Radio je s roditeljima i dvije starije sestre još dok je pohađao školu, nastavio je po završetku srednje škole, a jedine pauze imao je po nekoliko mjeseci u tri navrata tijekom Domovinskog rata, kada je bio mobiliziran.
- Otvorili smo restoran 24. lipnja 1995., a privremeno smo ga zatvorili već 27. srpnja, kada sam dobio poziv za Oluju - prisjeća se.
Obitelj Toljanić snažno je povezana s Crkvom. Samo ime poduzeća, Gospoja, dolazi od crkvice Majke Božje od Zdravlja koju u Vrbniku tako zovu. Oba Franjina strica su svećenici, još jedan rođak u obitelji je također svećenik, a brat Franjine supruge Katarine je poznati karizmatik Zlatko Sudac. Franjo je godinu i pol bio direktor Sudčeve tvrtke Joshua d.o.o. koja je izdavala knjige i duhovnu glazbu. Tu je, kaže, pomogao koliko je bilo u njegovoj moći, a potom se povukao.
- Ponovno su počeli programi u Krku i drago mi je što radi svoj posao. Obitelj smo, naravno da smo povezani - kaže Franjo Toljanić, pazeći da ne otkriva pojedinosti iz Sudčeva života.
U prošlom desetljeću Franjo Toljanić bio je angažiran u politici. Kao član HSS-a šest godina bio je načelnik Općine Vrnik i dvije godine zamjenik načelnika, a trenutno je zastupnik u Općinskom vijeću.
- To je gotovo, nemam više ambicija za politički angažman. Posao i politika su nespojivi, pogotovo u malim mjestima. Žao mi je što je tako, jer u svijetu gospodarstvenici vode nekakve smjerove u životu mjesta, grada, općine. Ne mogu reći da sam se razočarao, bilo je to jedno iskustvo više, ali ne mogu reći da je bilo pozitivno. Dosta je otpora kada se želi nešto napraviti. Puno je to lakše ostvarivati kroz svoj posao, jer kada ste u politici, ljudi uvijek misle da radite za nečije interese - govori.
Sladoled od žlahtine
Toljanići godišnje proizvedu do 300 tisuća litara žlahtine, a obrađuju 10-ak hektara vinograda, od čega je 6 hektara vlastitih, uz još nešto u najmu i otkup od kooperanata. Nisu najveći proizvođač žlahtine, Poljoprivredna zadruga proizvedi dvostruko više, no definitivno su među najprepoznatljivijima. Toljanićeva je žlahtina zastupljena u gotovo svim boljim restoranima. Često uvode i inovacije - u konobu su u ponudu stavili sladoled od žlahtine. Prije pet godina počeli su proizvoditi i misno vino koje se dobro “uhvatilo“ među klerom, što ne čudi s obzirom na to da je Vrbnik mjesto s najvećim brojem svećenika po glavi stanovnika. Toljanić ne zna je li njihovo misno vino koristi i kardinal Josip Bozanić, također rodom iz Vrbnika, ali kaže da imaju kupaca i s Kaptola. U posljednje vrijeme Toljanići proizvode i pivo od žlahtine, nastalo u suradnji s partnerima iz Austrije, koje se za sada može kušati samo u njihovu restoranu.
- Žlahtina je jedna od najpoznatijih autohtonih sorti u Hrvatskoj. To je sorta koja je teško usporediva s bilo kojom drugom. Kažu da svaki vinar u Vrbniku ima svoje karakteristike i specifičnosti. Ja bih rekao da su sve žlahtine dobre. O ukusima je teško raspravljati, ali mi svi vinari u Vrbniku težimo tome da su nam žlahtine svake godine sve bolje. To, naravno, ovisi o godini, o berbi, o vremenu - zaključuje.