ZAGREB - Ivo Sanader kasni. Petnaest ljudi nestrpljivo ga čeka u uredu Vlade, redom direktori i članovi uprava najvećih državnih kompanija.
Na stolu ispred njih rokovnici i fascikli s dokumentima. Većina sjedi, razgovaraju neobavezno, a neki šeću oko stola i tipkaju po mobitelima.
Sat pokazuje 15.30.
Sanader užurbano ulazi u prostoriju i sjeda na čelo stola. S desne mu strane sjeda Mladen Barišić , šef Carine i rizničar HDZ-a, a s lijeve šef kabineta Ratko Maček.
- Momci, oprostite što kasnim, zadržao me jedan veleposlanik, rekao je Sanader odmah na početku.
Jedan od prisutnih direktora opisuje nam atmosferu.
- Pomalo smo strepili od njih. Nismo znali što nas čeka, kaže.
Tako je 4. travnja 2007. godine, u sunčanu i neuobičajeno toplu srijedu, s tridesetak minuta zakašnjenja počeo sastanak u Banskim dvorima zbog kojega će tri godine i osam mjeseci poslije Državno odvjetništvo podignuti optužnicu protiv samoga državnog vrha, bivšeg premijera i HDZ-a.
Točno 40.701 stranica spisa.
13.483 dokaza. 352 ispitana svjedoka.
Sastanak je Vlada proglasila tajnim, a tužiteljstvo ga je zbog osjetljive istrage skrivalo od odvjetnika.
No, tamo je sve počelo.
Suđenje, čiji je početak zakazan za 10. veljače, trebalo bi detaljno razjasniti kako je bivši premijer osnovao paralelni sustav vlasti i dokle je sezala njegova hobotnica kojom je izvlačen novac iz državnih firmi i punio se crni fond HDZ-a, ali i privatni džepovi nekih aktera.
Sve to sudionici sastanka u travnju 2007. još nisu znali.
Premijerova je tajnica prethodni dan telefonom redom zvala sve sudionike. Poziv je tako stigao i u ured Damira Mihanovića, tada člana Uprave Croatia osiguranja.
- Jesu li rekli koja je tema sastanka?, pitao je Mihanović tajnicu, a ona mu je obećala da će provjeriti.
- Sastanak nema temu, ubrzo mu javlja. To ga je iznenadilo.
Javlja se šefu, Hrvoju Vojkoviću, pa kreće put Markova trga, noseći veliku količinu dokumenata, brojna izvješća i statistike.
Ako ga slučajno budu rešetali pitanjima, on će, odlučio je, biti spreman.
Nije znao da će, osim njega, pozvati još 14 direktora. Ali nije bio ni jedini koji se pripremao. I drugi su ponijeli izvješća o poslovanju.
U zgradu Vlade Mihanović stiže prvi; štreberski je ušetao 25 minuta ranije i krenuo prelistavati svoje spise.
Za njim su ubrzo počeli dolaziti i ostali.
Dubravko Tkalčić, tadašnji generalni direktor JANAF-a, dolazi odmah nakon njega, a slijede Vinko Mladineo, direktor Fonda za zaštitu okoliša, pa Ivica Mudrinić u ime T-HT-a i drugi.
Međusobno se kurtoazno pozdravljaju.
Mudrinić je pitao Mihanovića zašto je CO odustao od usluga T-HT-a i prešao u VIP, a on mu uzvraća protupitanjem: - Zašto je T-HT iz Croatia osiguranja prešao u Allianz? Darinko Bago drugom kolegi govori o nekom poslu u Indiji.
A onda se konačno pojavio dobro raspoloženi Sanader i ispričao zato što kasni.
- Kao što znate, izborna je godina, jel’ sve u redu kod vas, možemo li vam kako pomoći?, pitao je okupljene.
Prvi je krenuo Darinko Bago, predsjednik Uprave Končar grupe. Pričao je o izvozu, kaže jedan od sudionika sastanka. Tražio je Sanadera da pomogne hrvatskim izvoznicima tako što će ministarstva podržati projekte koje oni budu nudili.
Sanader je kimnuo glavom i kratko dodao: - Dobro, to je tema za Polančeca, prenijet ću mu. Dalje?
Sljedeći je govorio Ivan Mravak, tada direktor HEP-a, naširoko objašnjavajući što investicije HEP-a znače za hrvatski energetski sustav. Govorio je najdulje od svih, a na kraju je i Niko Bulić, dugovječni direktor Hrvatske turističke zajednice, kratko komentirao pripreme za nadolazeću turističku sezonu.
Uspješne su i ovaj put, rekao je.
Tada se Sanader ponovno obratio svima za stolom.
- Moramo napraviti sve da rezultate javnih poduzeća prikažemo u što boljem svjetlu. Izborna je godina, treba marketinški pojačati aktivnosti, objasnio je.
I tada je krenuo u bit sastanka.
- Momci, ovako, javit će vam se ovih dana Mladen... Barišića svi poznajete, jel’ tako?, pogledao ga je Sanader, a šef Carine je kratko kimnuo glavom.
Međutim, nitko nije znao koliko su bivši premijer i šef Carine povezani. Subotom su često zajedno pili kavu, ručali u Baltazaru i susretali se u sjedištu HDZ-a, no o njihovu se prijateljstvu i zajedničkim planovima znalo malo ili ništa.
Kada bi se sa stranačkim ili poslovnim suradnicima okupili oko stola u nekom restoranu, Sanader je bio taj koji je pričao. Prvi državni carinik samozatajno je šutio i uglavnom samo promatrao.
Barišić je do toga trenutka bio Sanaderova najbolje čuvana tajna.
- Odazovite se, on će vam objasniti sve oko... oko… kako se ono zove tvrtka koja želi pomoći, Mladene?
- Fimi-Media, pomalo nerazumljivo i tiho, onako više za sebe, odgovorio mu je Barišić.
Neki ga direktori nisu niti čuli.
Neki su mislili da je riječ o varaždinskoj Fimi.
Neki su se pobojali da se kreće u spajanje hrvatskih poduzeća po modelu Zagrebačkog holdinga.
Neki su za ime Fimi-Medije znali, ali im tada još nije ništa značilo.
Uostalom, nikakve izravne naredbe na tom sastanku nije bilo pa su mnogi na početku opasku prečuli kao nebitnu.
Sanader je još kratko govorio, Barišić se povremeno uključivao, a Ratko Maček je cijelo vrijeme šutio i promatrao okupljene.
Sastanak je trajao kratko, 20-ak minuta.
- Dulje smo čekali Sanadera nego što je sastanak potrajao - kaže nam jedan od direktora. Društvo se razišlo, neki su ušli u svoje automobile jer su ih čekali vozači, a drugi su, poput Damira Mihanovića, otpješačili do svojih kompanija.
Vrijeme je bilo stvarno lijepo, pravo proljetno.
No, kad su se vratili u svoje urede, mnoge od njih već je dočekao termin za novi sastanak u četiri oka s Mladenom Barišićem u Carinskoj upravi.
Čemu takva žurba, pitali su se.
Ubrzo će doznati.
Jedan po jedan odlazili su sljedećih dana prema rasporedu u Carinsku upravu, u Barišićev ured na Trnju. Baš kao i pri dolasku na sastanak u Vladi, i tamo su se, što će se poslije pokazati bitnim, upisali u listu posjetitelja, a snimile su ih i nadzorne kamere.
U uredu bi ih, prema priči dvojice od njih, dočekivao Mladen Barišić, u elegantnom Brioni odijelu, zavaljen u crvenu fotelju, a pokraj njega je sjedila Nevenka Jurak, dotjerana plavokosa vlasnica tvrtke Fimi-Media.
- Sve je bilo jasno kada biste ih vidjeli zajedno. Sjedili su jedno pokraj drugog, pili kavicu, gotovo se dodirivali ramenima. Barišić je puno pričao, ali je često zaljubljeno gledao u Nevenku, opisuje jedan od direktora.
- Bilo je očito da su u najmanju ruku jako bliski, dodaje.
Barišić je ponavljao istu priču koju su čuli na sastanku, ali Sanadera imenom nije spominjao.
- Kao što vam je poznato, surađivat ćemo s tvrtkom Fimi-Media, oni mogu pomoći, govorio je Barišić, ne spominjući direktno ime bivšeg premijera. Ipak, svi su shvatili na koga se pozivao.
Bilo je vidljivo da se pritom pravi važan pred Nevenkom Jurak. Često ju je emotivno pogledavao.
Suradnja je s većinom pozvanih krenula glatko, čak i danas mnogi od direktora tvrde da nisu znali da su upleteni u kriminalne radnje. Mnogi od njih su mislili da je riječ o još jednom poslu.
Nešto za opće dobro.
Jurak ih je sljedećih tjedana samostalno obilazila i dogovarala poslove, uglavnom marketinška zastupanja, a zapelo je samo u Croatia osiguranju.
Naime, Mihanović je sve što je čuo na sastanku s premijerom isti dan prenio svom šefu Hrvoju Vojkoviću.
Shvatili su da se Fimi-Mediji pokušavaju namjestiti poslovi bez javnog natječaja i odlučili su se oduprijeti tome. U tom trenutku ni oni nisu bili svjesni da je to najmanji problem.
Jer, namještanje posla preko preporuke bio je samo uvod u veliku krađu novca, kako bi se državni proračun pretvorio u stranački bankomat.