ZAGREB - U veljači ove godine doktori su Steveu Jobsu priopćili da će bitku protiv karcinoma vjerojatno izgubiti. Terapije su bile radikalne. Od transplantacije jetre 2009. godine, riskantnog ali potencijalno spasonosnog poteza, do eksperimentalnih lijekova i kemoterapije.
Sve bez značajnijih rezultata. Pred očima javnosti postajao je sve tanji, slabiji i pogrbljeniji. Fotografije su često bile sablasne, najave tabloida još sablasnije.
Još nekoliko tjedana prije smrti, otkriva New York Times, Jobs je mislio da postoji nada. Nije bio siguran hoće li doći - ili čak nastupiti - na prezentaciji novog modela iPhonea, što se održala samo dan prije smrti. “Odlučit će na sam dan prezentacije”, pisali su mediji, “ovisno o tome kako se bude osjećao”.
Izvori bliski obitelji kažu kako je dan prije, u ponedjeljak, nazvao svog nasljednika Tima Cooka. Rekao mu je da će ipak doći, kazati nekoliko riječi, pozdraviti okupljene. Navečer mu je već pozlilo, u utorak mu je cijeli dan bilo izuzetno loše, a u srijedu je u obiteljskom domu, uz dugogodišnju ženu Laurene i njihovo troje djece - sina Reeda (20) te kćeri Erin (15) i Eve (13) - preminuo.
“Otišao je u miru, okružen svojom obitelji. Javnosti je bio poznat kao vizionar; u privatnom je životu obožavao obitelj”, stajalo je u službenoj obavijesti koju su Jobsovi poslali medijima.
Ideja o odlasku na predstavljanje iPhonea 4S bila je nerealna. Već se tjednima slabo kretao. Uglavnom do sveučilišne bolnice Stanforda, udaljene nekoliko kilometara od njegove kuće. Žena i djeca posjeli bi ga u invalidska kolica, budući da su mu noge postale preslabe, pa autom odvezli do bolnice te natrag doma.
Još od proljeća nazivali su ga prijatelji i suradnici. Htjeli su se, suptilno, oprostiti. Pitali bi je li dovoljno dobro da skoknu na kavu. Na telefon se javljala Laurene i, uglavnom, pristojno zahvaljivala na brizi, “ali ne, moj suprug, nažalost, nije u mogućnosti pozitivno odgovoriti na upit, preumoran je”. Poziva je prvo bilo nekoliko tjedno, zatim deseci dnevno, a pred kraj su postali neprestani.
“Preslab je da se penje po stepenicama”, ispovijedila se Laurene jednom obiteljskom prijatelju koji je zvao. Steve se preselio u spavaću sobu u prizemlju obiteljske kuće. Ona na katu postala mu je predaleka.
Posljednje tjedne proveo je onako kako je vodio Apple: eliminirajući apsolutno sve nebitno. Ponekad su dolazili ljudi iz firme. Dogovarali su strategiju. Navodno im je dao detaljne upute za sljedeće četiri godine.
Jedan je dan pozvao bliskog prijatelja, doktora Deana Ornisha, velikog advokata preventive u zdravstvu, da ode s njim na sushi u restoran Jin Sho u Palo Altu, nekoliko blokova od Jobsove kuće. Oprostio se od dugogodišnjih prijatelja - investitora Johna Doerra, člana Appleova nadzornog odbora Bill Campbella i Disneyjeva šefa Roberta A. Igera.
Appleovim je direktorima davao savjete za lansiranje novog iPhonea. Sastao se s Walterom Isaacsonom, čovjekom koji piše njegovu veliku biografiju (izlazi krajem listopada).
“Ležao je na kauču, bio je u velikim bolovima”, izjavio je Isaacson. “Ali um je bio bistar, smisao za humor i dalje prisutan. Razgovarali smo o njegovoj ostavci. Na kraju, kad sam odlazio, okrenuo sam se, vratio i pitao nešto što me mučilo mjesecima: ‘Zašto je čovjek legendaran po zatvorenosti i privatnosti odjednom odlučio sve mi ispričati o svom životu?’
Steve je odmah odgovorio: ‘Htio sam da moja djeca znaju tko im je bio otac. Često me nije bilo. Htio sam da shvate zašto’.”
Zato je s njima provodio puno vremena ove godine.
U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JUTARNJEG PROČITAJTE SPECIJAL O STEVEU JOBSU: Reportaža iz Kalifornije, cijela istina o bolesti, sve o nasljednicima, nikad viđene fotgrafije...