Prvostupanjska presuda bivšem premijeru Ivi Sanaderu, u kojoj je, među ostalim, proglašen krivim jer je primio mito od Uprave MOL-a za prepuštanje upravljačkih prava nad Inom mađarskoj strani, ponovno je aktualizirano pitanje promjene međudioničarskog ugovora između hrvatske vlade i većinskog vlasnika. U ovom trenutku MOL posjeduje 49,17 posto dionica, a Vlada 44,84 posto, no mnogi vjeruju da MOL već ima 50 posto plus jednu dionicu, odnosno da se vlasništvo tih manje od jedan posto dionica skriva na nekom od skrbničkih računa, što bi dodatno otežalo pregovaračku poziciju hrvatskih vlasti. Odnos Ina - MOL definitivno više nije samo pitanje među dioničarima naše naftne kompanije, nego je postalo i osjetljivo međudržavno pitanje između Mađarske i Hrvatske, dviju prijateljskih zemalja koje do sada nisu imale većih bilateralnih problema. Sadašnja hrvatska vlada, naime, želi promijeniti ugovor, ali mađarski premijer Viktor Orban ne želi ni čuti za to, a sve se događa samo osam mjeseci prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Presuda Sanaderu, pa makar i nepravomoćna, stavlja Vladu Zorana Milanovića u dobru poziciju da najmanje godinu dana prije pravomoćnosti krene s pregovorima kako bi zaštitila interese hrvatske strane. Zato raste i pritisak na mađarsku stranu. Što bi značila promjena ugovora za Hrvatsku, u kakvoj je situaciji danas Ina i kako se posljednjih godina s njom upravljalo, razgovarao sam s aktualnim predsjednikom Nadzornog odbora Ine Davorom Šternom, koji će 18. prosinca na zahtjev Vlade biti smijenjen.
- Cijelo vrijeme Inom se bavila politika, a struku se vrlo malo konzultiralo. Mi smo došli u Nadzorni odbor na temelju javnog natječaja i sudjelovali smo u njegovu radu savjesno i stručno. Ne sumnjam u pravnu stručnost svog nasljednika gospodina Petrovića, no nitko od novih članova nije poznavatelj Ine kao vrlo složene, vertikalno integrirane naftne kompanije. Meni je drago što odlazim jer u ovim je uvjetima bilo jako teško raditi. Kada je izbila afera, već smo bili u NO-u i nije nam bilo ni na kraj pameti što se valja iza toga. Teško je bilo raditi u takvim okolnostima, jer je to stalno bilo prisutno. A ono što nas je najviše smetalo je funkcija upravljanja. Dokazali smo da taj način nije u skladu s hrvatskim Zakonom o trgovačkim društvima i da se treba promijeniti. Ne može postojati situacija da niži nivo, odnosno Odbor izvršnih direktora, ima veće ingerencije nego sama Uprava. U takvoj situaciji Uprava onda ni ne treba. Ili ne treba Nadzorni odbor.
Ogromne plaće
U jednom ste intervjuu rekli kako se Odbor izvršnih direktora sastajao iza zatvorenih vrata i donosio odluke?
- Da, članovima Uprave nije bilo dozvoljeno prisustvovanje sjednicama Odbora, što je u suprotnosti s hrvatskim Zakonom o trgovačkim društvima. Odgovorno tvrdim da se tada pristupilo mekše prema sustavu upravljanja, danas ne bi došlo do većine rasprava o Ini. Na stranu sudski proces. Uprava zapravo nije mogla raditi u okvirima koje predviđa zakon. MOL-ovi članovi Uprave bili su u Budimpešti, a naši članovi u Zagrebu i njihov se posao svodio na prisustvovanje sjednicama Uprave svaka dva do tri tjedna.
A primali su plaću od 70-ak tisuća kuna?
- Da, ali nisu oni krivi za to. Cijelo su vrijeme pokušavali promijeniti sustav, provodili duge sate u raspravama pokušavajući optimizirati rad kompanije i u mnogo čemu su uspjeli, ali je osnovno to da zakon predviđa odgovornost članova Uprave, a oni nisu nikome prenijeli svoja prava putem punomoći, što implicira njihovu punu odgovornost za rad kompanije. Njihova plaća potpuno je u skladu s nivoom odgovornosti i rizika koji su preuzeli. Razmišljalo se i o dizanju tužbi na Trgovačkom sudu te je Vlada formirala tim za pregovore oko promjene ugovora, ali onda je došlo predizborno vrijeme pa nam se činilo da nije korektno početi pregovore koje će eventualno završiti neka druga vlada. U međuvremenu se nešto promijenilo u stavu MOL-a pa se sada govori da nema promjene ugovora, iako su za to ispunjeni svi uvjeti.
Što će se dogoditi s Inom ako se pokaže da MOL ima više od 50 posto dionica?
- Ako se pokaže da MOL ima više od 50 posto dionica putem skrbničkih računa, onda imaju pravo na veća upravljačka prava, ali svakako u skladu s hrvatskim zakonima. Pitanje skrbničkih računa je nešto što bi trebalo Hanfu zanimati. Jer, u vrijeme kada se svi bore protiv korupcije, kod nas se dozvoljavaju skrbnički računi kojima se ne zna titular. Pitanje je legitimnosti skrbničkih računa u bankama iza kojih se može svatko sakriti. Kako može biti govora o imovinskim karticama dužnosnika dok postoji institut skrbničkih računa. Pretpostavlja se da dva do tri posto drži jedna poljska trading kompanija. Međutim, u onom momentu kad MOL kaže da imaju više od 50 posto dionica, tada će biti sužen prostor za pregovore, osim u dijelu harmoniziranja načina upravljanja s hrvatskim zakonom. Treba naglasiti i da je osnovna pogreška napravljena još 2003. kada je MOL-u dano pravo veta, što uopće nije bilo predviđeno natječajem.