Odluka Ustavnog suda o poništenju presuda Ivi Sanaderu podijelila je i najveće kaznenopravne autoritete u zemlji. Dok umirovljeni profesor kaznenog prava Petar Novoselec ističe da je Ustavni sud posve pogrešno protumačio ustavnu odredbu o nezastarijevanju ratnog profiterstva, njegov mlađi kolega, pročelnik katedre za kazneno pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu Davor Derenčinović, tvrdi da je Ustavni sud u pravu. Donosimo argumente jednoga i drugoga.
Dio javnosti i pravnih stručnjaka smatra da je Ustavni sud rušeći presudu Ivi Sanaderu ujedno srušio i Ustav u dijelu u kojem se kaže da ratno profiterstvo ne zastarijeva.
- Takve ocjene dijela javnosti i nekih pravnih stručnjaka su pogrešne. Ustavni sud je u svojoj odluci ispravno zaključio da se na odredbu o nezastarijevanju koja je 2010. ugrađena u ustavnu normu kojom dominira načelo zakonitosti (članak 31. Ustava) također moraju odnositi garancije koje su vezane uz to stožerno načelo kaznenog prava. Da je ustavotvorac to htio izbjeći, tada bi odredbu o nezastarijevanju zasigurno ugradio u neku drugu ustavnu normu, a ne u onu koja regulira načelo zakonitosti. Ustav se mora tumačiti integralno, kao cjelina, a ne mehanički, izdvajajući pojedine odredbe i interpretirajući ih izvan konteksta.
Favoriziranje odmazde
Ako je Sabor 2010. uvjerljivom većinom glasova odlučio da se za djela ratnog profiterstva učini iznimka tako što će se Ustavom propisati da za tu vrstu kriminala nema zastare, zašto mislite da se sudskom provedbom te ustavne odredbe krši načelo zakonitosti?
- Jedna od garancija načela zakonitosti je da se ni pod kojim uvjetima ne može retroaktivno revitalizirati zastara kaznenog progona koja je već nastupila prije nego što je promjena Ustava 16. lipnja 2010. godine stupila na snagu. Ustavni sud je, navodeći da ‘vladavina prava zahtijeva od države da se ne miješa retroaktivno u slučajeve u kojima je već prije nastupila zastara kaznenog progona’ zaključio da je učinak promjene Ustava (članak 5.) kojim je uvedeno nezastarijevanje ratnog profiterstva i kaznenih djela počinjenih u doba pretvorbe i privatizacije sprečavanje nastupa zastare u budućnosti (pro futuro), ako ona nije nastupila do navedenog datuma i ako su ispunjena i dodatna obilježja iz članka 7. Zakona o nezastarijevanju (npr. ostvarivanje nesrazmjerne imovinske koristi). Takvo je shvaćanje Ustavnog suda koje je obvezujuće za sva tijela kaznenog pravosuđa u postupcima koji se vode zbog ratnog profiterstva, a u kojem je utvrđen pravni okvir za primjenu ustavne norme o nezastarijevanju i Zakona o nezastarijevanju, u skladu s temeljnim načelima ustavnog i kaznenog prava i na tragu je odluka koje su donijeli visoki sudovi u drugim državama. Na tom je tragu i Venecijanska komisija Vijeća Europe koja je zaključila da retroaktivno uvođenje lustracijskih mjera nakon proteka dugog vremena od početka procesa demokratizacije društva može dovesti do favoriziranja odmazde na štetu demokracije.
Nakon odluke Ustavnog suda veći dio ratnog profiterstva i pretvorbenog kriminala ostat će nekažnjeni. Može li Ustavni sud biti iznad volje Sabora?
- Točno je da se nakon odluke Ustavnog suda prostor za kazneni progon tih kaznenih djela sužava. No, ne slažem se s onima koji ističu da će sada svi postupci morati biti obustavljeni jer su sva predmetna kaznena djela pala u zastaru do 16. lipnja 2010. godine. Naime, kraj referentnog razdoblja na koje se primjenjuje promjena Ustava i Zakon o nezastarijevanju je siječanj 1998. godine, kada je okončana mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja, pa ako je bilo prekida zastare za kazneno djelo počinjeno tada pa i ranije, između ostalog i zbog počinjenja novog jednako teškog ili težeg kaznenog djela, tada zastara neće biti zapreka za nastavak kaznenog progona. Dakako, pod uvjetom da apsolutna zastara (dvostruki rok relativne zastare) nije nastupila do stupanja na snagu promjene Ustava i da su ostvarena i dodatna obilježja iz članka 7. Zakona o nezastarijevanju. Ne slažem se niti s tvrdnjom da su izjave pojedinih saborskih zastupnika i osoba koje su na drugi način povezane s politikom (pa i kad dolaze iz struke) dokaz autentične volje ustavotvorca.
Kako to mislite? Saborski zastupnici, uključujući i bivšu predsjednicu Vlade koja je Saboru predložila ustavne promjene usvojene 2010., ovih dana tvrde da su iznenađeni tumačenjem Ustavnog suda.
- Da je ustavotvorac zaista imao takvu intenciju, onda bi to sasvim jasno naglasio u tekstu Promjene Ustava 2010. godine, odnosno u Zakonu o nezastarijevanju. Niti u tekstu, a niti u obrazloženju promjene Ustava nema niti riječi o tome da se odredba o nezastarijevanju proteže i na one slučajeve u kojima je prije stupanja na snagu te promjene nastupila zastara. U tom je kontekstu vrlo zanimljivo da je u obrazloženju Prijedloga promjene Ustava iz 2007. godine koji je Hrvatskom saboru na usvajanje podnijela skupina od 65 oporbenih zastupnika predvođenih SDP-om i na temelju kojeg je u neizmijenjenom sadržaju nešto kasnije usvojena promjena Ustava 2010. godine navedeno je na str. 13., citiram: ‘…iz svega navedenog proizlazi da bi efekt predložene promjene Ustava bio sprečavanje nastupa zastare u svim predmetima u kojima zastara već nije nastupila… primjena promjene na način da se uspostavi mogućnost kaznenog progona nakon što je zastara već nastupila ostaje na procjenu hrvatskih sudova… sama predložena promjena ne daje odgovor na to pitanje’. Ustavni je sud čuvar i tumač Ustava i ja ne vidim prikladniji forum za utvrđivanje onih pitanja koja je ustavotvorac ostavio otvorenim. Stoga smatram da je Ustavni sud postupio u okviru svojih ustavnih ovlasti utvrđujući ono što je i sam ustavotvorac propustio utvrditi - okvir za tumačenje ustavne odredbe o nezastarijevanju.
Frustracija javnosti
U listopadu 2013. uoči održavanja referenduma o ustavnoj definiciji braka, Ustavni je sud samoinicijativo upozorio Vladu da bi bilo protuustavno mijenjati referendumsku odluku. Je li i u ovom slučaju Ustavni sud mogao djelovati proaktivno i 2010., kad je Sabor odlučivao u izmjenama Ustava upozoriti da je odredba o nezastarijevanju ratnog profiterstva suprotna ustavnom načelu zakonitosti?
- Nisam stručnjak za ustavno pravo, no mislim da se ne radi o istim situacijama. Također, sjećam se do kakvih je reakcija pa i napada neprimjerenih državi vladavine prava došlo nakon što se Ustavni sud oglasio po tom pitanju. S odlukama Ustavnog suda ne moramo se uvijek slagati, ali ih moramo poštivati. Iz stručnih krugova kojima i sam pripadam još se 2007. godine prilikom najave promjene Ustava, a posebno 2010. godine kada je u Ustav unesena odredba o nezastarijevanju ratnog profiterstva i pretvorbenog i privatizacijskog kriminala upozoravalo upravo na ono čemu smo sada svjedoci - da eksperimentiranje s ustavnim tekstom u odnosu na kaznena djela koja su od ranije u zastari neće proći ustavnosudski test. Siguran sam da bi i Europski sud za ljudska prava glede nezastarijevanja kaznenih djela koja su već pala u zastaru postupio na isti način. Sad ispada da su ta predviđanja bila točna, a negativne posljedice toga eksperimenta su višestruke. Građani se (opet) osjećaju prevarenima jer im je pružena lažna nada da će pravda biti ostvarena. Stoga mi je potpuno razumljiva frustracija kojoj je javnost sada izložena. Tijela kaznenog pravosuđa, i inače kadrovski i logistički potkapacitirana zbog nedovoljne brige države, bila su prisiljena na postupanje u predmetima koji su sad došli pod znak pitanja. i to sve samo zato da bi politika, odstupajući od svih temeljnih načela države vladavine prava, pokazala da ima formulu za rješavanje problema i time ostvarila isključivo svoju kratkoročnu korist. Ponovit ću ono što sam u više navrata isticao - ratnim profiterstvom i pretvorbenim kriminalom jesu narušene temeljne moralne vrijednosti društva, no taj se problem mogao riješiti i na drugi pravno prihvatljivi način ne dovodeći u pitanje garantivnu funkciju kaznenog zakonodavstva i načela pravne sigurnosti.
Je li od vas Ustavni sud prije donošena odluke zatražio stručno mšljenje?
- Ustavni sud od mene nije formalno zatražio pisano mišljenje o tom problemu. Moja stajališta o tome pitanju su odranije poznata i javno dostupna. Ne znam jesu li nekome poslužila kao inspiracija.