‘NEMA DRUGOG ISHODA‘

5 scenarija rata u 2023.: ‘Ukrajina će vratiti teritorij i pobijediti! Zašto? Zbog ove 2 stvari‘

Rat polako ulazi u drugu godinu, vojni analitičari iznijeli su svoje viđenje kako misle da će se odvijati događaji na terenu u 2023.

Vladimir Putin, Sarmat, Volodimir Zelenski/Ilustracija

 AFP/Profimedia

Britanski BBC, na temelju procjena pet uglednih vojnih i sigurnosnih stručnjaka, donosi veliku analizu sadašnjeg stanja i pokušaj predviđanja kako bi se sukobi u Ukrajini mogli odvijati tijekom iduće godine. U tom okviru, uglednim su vojnim analitičarima postavili i pitanje može li se uopće zaključiti što će se i kako događati u 2023. godini, bilo na bojnom polju ili za pregovaračkim stolom. Ili bi se borbe mogle nastaviti do 2024. godine.

‘Ruska proljetna ofenziva bit će ključna‘

Michael Clarke, ugledni vojni stručnjak i pomoćnik direktora Instituta za strateške studije, kaže kako su svi oni koji žele napasti drugu zemlju bilo gdje diljem velikih euroazijskih stepa, na kraju osuđeni da provedu zimu u njoj.

Napoleon, Hitler i Staljin morali su održavati svoje vojske u pokretu suočeni sa stepskom zimom, a sada – kako je njegova invazija na terenu krenula u suprotnom smjeru – ruski predsjednik Vladimir Putin ukopava svoje snage kako bi dočekao priliku za novu rusku ofenzivu u proljeće.

Obje strane, ističe, trebaju stanku, no pritom su Ukrajinci bolje opremljeni i motivirani za nastavak borbi te se može očekivati da će održati pritisak na ruske, barem u Donbasu.

Oko Kremine i Svatova vrlo su Ukrajinci blizu velikog proboja koji bi odbacio ruske snage 60-ak kilometara natrag do iduće prirodne obrambene crte, blizu mjesta gdje je njihova invazija zapravo i počela u veljači.

Kijev neće biti sklon zaustaviti se, kada je neposredna nagrada tako velika. Ukrajinske ofenzive bi ipak mogle stati na jugozapadu, kao posljedica oporavka od akcija u Hersonu.

Prelazak na istočnu stranu rijeke Dnjipro - gdje su se Rusi povukli - radi pritiska na ranjive ruske cestovne i željezničke veze s Krimom, mogao bi se pokazati kao prezahtjevan manevar. No, ističe Clarke, nikada se ne može isključiti mogućnost da Kijev pokrene novu iznenadnu ofenzivu.

U 2023. ključna će odrednica biti sudbina ruske proljetne ofenzive. Putin je priznao da je oko 50.000 novomobiliziranih vojnika već na bojištu, a ostalih 250.000 njih obučava se za iduću godinu.

Nema prostora za bilo što osim nastavka rata dok se sudbina tih novih ruskih snaga ne riješi na bojnom polju, ističe Clarke.

Kratak i nestabilan prekid vatre jedina je druga mogućnost jer Putin je jasno dao do znanja da ne namjerava stati. Ukrajina je, pak, jasno dala do znanja da se još uvijek bori za svoje postojanje, zaključuje Clarke.

‘Ukrajina će vratiti svoju zemlju‘

Andrej Piontkovski, znanstvenik i analitičar iz Washingtona, smatra, pak, da će Ukrajina pobijediti vraćanjem potpunog teritorijalnog integriteta najkasnije do proljeća iduće godine. Prema njemu, dva čimbenika oblikuju ovaj zaključak.

Jedan su motivacija, odlučnost i hrabrost ukrajinske vojske i ukrajinske nacije u cjelini, što je, kaže, bez presedana u modernoj ratnoj povijesti. Druga je činjenica da je, nakon godina popuštanja ruskom diktatoru, Zapad konačno odrastao na do može shvatiti veličinu povijesnog izazova s kojim se suočava. To, ističe, najbolje ilustrira nedavna izjava glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga.

"Cijena koju plaćamo je u novcu, dok je cijena koju Ukrajinci plaćaju u krvi. Ako autoritarni režimi vide da je sila nagrađena, svi ćemo platiti puno višu cijenu. I svijet će postati opasnije mjesto za sve nas", rekao je Stoltenberg.

Točno vrijeme neizbježne ukrajinske pobjede, navodi, bit će određeno brzinom kojom NATO može isporučiti novi paket vojnog jurišnog oružja - tenkove, zrakoplove, projektilie dugog dometa - koje mijenja igru.

Koje oružje se isporučuje Ukrajini?

Piotkovski kaže kako očekuje da će Melitopolj postati ključna točka borbi u nadolazećim mjesecima, a možda i tjednima. Nakon što zauzmu Melitopolj, Ukrajinci će se, smatra, lako doći do Azovskog mora, tako učinkovito prekidajući opskrbu i komunikacijske ruske linije prema Krimu.

Ruska kapitulacija će, procjenjuje, biti službeno dogovorena na tehničkim pregovorima nakon razornog ukrajinskog napredovanja na bojnom polju. Sile pobjednice - Ukrajina, Velika Britanija i SAD - tada će oblikovati novu međunarodnu sigurnosnu arhitekturu, zaključuje on.

‘Nema kraja na vidiku‘

Barbara Zanchetta s Odsjeka za ratne studije Kraljevskog koledža u Londonu, kaže da je Putin očekivao ukrajinsko pasivno prihvaćanje akcija svog moćnijeg ruskog susjeda i to bez značajnijeg uplitanja drugih zemalja. Ova ozbiljna pogrešna procjena, ističe, dovela je do dugotrajnog sukoba kojemu se na prvi pogled ne nazire kraj.

Zima će, kaže, biti teška jer će Moskva napadima na ukrajinsku infrastrukturu pokušati slomiti moral i izdržljivost ionako velikim dijelom slomljenog stanovništva. Ipak, otpornost Ukrajine pokazala se izvanrednom pa procjenjuje da će se Ukrajinci čvrsto držati, a rat otegnuti dalje.

Izgledi za pregovore su, ocjenjuje, sumorni. Za potencijalni mirovni sporazum temeljni zahtjevi barem jedne strane moraju se promijeniti, a nema dokaza da se to dogodilo, niti da će se uskoro dogoditi. "A kako onda može doći do kraja", pita se ona.

Cijena rata, kako materijalna tako i u ljudstvu, mogla bi slomiti razinu predanosti ruske političke elite. Ključ rješenja će, smatra, biti unutar Rusije.

Prošli ratovi u kojima je pogrešna procjena bila ključni element, poput Vijetnama za Sjedinjene Države ili Afganistana za Sovjetski Savez, završavali su, podsjeća, samo na ovaj način. Domaći politički uvjeti promijenili su se u zemlji koja je pogrešno procijenila, čineći izlazak - bilo ‘častan‘ ili ne - jedinom održivom opcijom.

Međutim, to se može dogoditi, upozorava, samo ako Zapad ostane čvrst u svojoj potpori Ukrajini, u svom suočavanju s povećanim domaćim pritiscima povezanim s troškovima rata. Nažalost,zaključuje Zanchetta, ovo će i dalje biti dugotrajna politička, gospodarska i vojna bitka odlučnosti, a do kraja 2023. godine ona će najvjerojatnije još trajati.

‘Nema drugog ishoda osim ruskog poraza‘

Ben Hodges, bivši zapovjednik kopnene vojske Sjedinjenih Država u Europi, ističe kako je za sada prerano planirati paradu pobjede u Kijevu, no u ovom je trenutku sav borbeni momentum na strani ukrajinskih snaga te smatra kako nema sumnje da će Ukrajinci dobiti rat – i to vjerojatno upravo u 2023.

Stvari će se, navodi, odvijati sporije tijekom zime, ali nema sumnje da će se ukrajinske snage bolje nositi s tim od ruskih zbog zimske opreme koja im pristiže i iz Velike Britanije, Kanade i Njemačke.

Do siječnja bi, kaže, Ukrajina mogla biti u poziciji započeti završnu fazu kampanje, a to je oslobađanje Krima.

Kako ističe, iz povijesti je poznato da je rat ispit volje i test logistike. "Kad vidim odlučnost ukrajinskog naroda i vojnika, te brzo poboljšanje logističke situacije za Ukrajinu, ne vidim drugog ishoda osim ruskog poraza", kaže Hodges.

Na pitanje može li se očekivati početak mirovnih pregovora, odgovara kako ga je rusko povlačenje iz Hersona djelomično navelo na taj zaključak. "Prvo kao psihološki poticaj za ukrajinski narod, drugo kao duboka neugodnost za Kremlj i treće dajući ukrajinskim snagama ključnu operativnu prednost - svi pristupi Krimu sada su u dometu ukrajinskih oružanih sustava".

Hodges vjeruje da će krajem 2023. Krim biti potpuno vraćen pod ukrajinsku kontrolu i suverenitet, iako bi, ističe, mogla postojati neka vrsta sporazuma koji bi Rusiji omogućio da postupno ukine dio svoje mornaričke prisutnosti u Sevastopolju, možda čak i do kraja ugovora - otprilike 2025. - koja je postojala prije ruske nezakonite aneksije Krima.

U tijeku će, pak, biti napori za rekonstrukciju ukrajinske infrastrukture duž obale Azovskog mora, uključujući važne luke Mariupolj i Berdjansk, a ponovno otvaranje Sjevernokrimskog kanala koji preusmjerava vodu iz rijeke Dnjipro u Krim, bit će još jedan važan projekt koji će privući pozornost, zaključuje Hodges.

‘Očekujte još toga istog‘

David Gendelman, vojni stručnjak iz Tel Aviva, kaže kako bi bolje bilo, umjesto govoriti o tome kako će sve završiti, bilo govoriti o tome što bi svaka strana željela postići u idućoj fazi.

On navodi kako je tek oko polovice od 300.000 mobiliziranih ruskih vojnika već u zoni borbi. Ostatak, zajedno sa snagama dobivenim za akciju nakon povlačenja iz Hersona, daje Rusima priliku za pokretanje ofenzive.

Okupacija regija Lugansk i Donjeck, procjenjuje, nastavit će se, ali je veliki ruski proboj - poput prodora s juga prema Pavlogradu, kako bi se okružile ukrajinske snage u Donbasu - manje vjerojatan.

Vjerojatniji je, navodi, nastavak sadašnje taktike - sporo usitnjavanje ukrajinskih snaga na uskim pravcima i sporo napredovanje, kao u području Bahmuta i Avdijvke, uz moguću istu taktiku u području Svatove-Kremina.

Stalno gađanje ukrajinske energetske infrastrukture i drugi napadi na ukrajinsku pozadinu dovršit će ovu strategiju rata iscrpljivanja.

No, nakon ruskog povlačenja iz Hersona, i Kijev je dobio na raspolaganje značajne ukrajinske snage. Za njih je strateški najvrjedniji smjer prema jugu, odnosno prema Melitopolju ili Berdjansku, s ciljem presijecanja ruskog kopnenog koridora do Krima. To bi bila velika ukrajinska pobjeda i upravo zato, ističe, Rusi utvrđuju Melitopolj.

Druga opcija za Ukrajinu su Svatove - tamo bi uspjeh ugrozio cijeli sjeverni bok cjelokupne ruske bojišnice.

No, veliko je pitanje koliko je ukrajinskih snaga u ovom trenutku slobodno i raspoloživo za ofenzivu te kakav raspored ukrajinski general Valerij Zalužni ima na svom stolu dok nabraja koliko će novih pričuvnih brigada i korpusa koji se izgrađuju biti spremno za jedan, dva ili tri mjeseca od sada, uključujući ljudstvo, oklopna vozila i teško naoružanje.

Nakon što se blato smrzne, kaže, bit će dobiven odgovor na ovo pitanje, a taj će odgovor malo razjasniti i "kako će to završiti", zaključuje Gendelman na kraju analize za BBC.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. siječanj 2024 19:15