Augusto Pinochet vojnom silom svrgnuo je izabranog predsjednika i vladao je Čileom željeznom rukom. Tisuće njegovih neistomišljenika pritom je pobijeno.
Ipak, i 50 godina nakon preuzimanja vlasti, unatoč brutalnim metodama i mučnom naslijeđu, pokojnom generalu mnogi se dive umjesto da ga osuđuju, u zemlji koja je i dalje duboko sumnjičava prema političkoj ljevici.
Pinochet je "jedini diktator u suvremenoj povijesti zapada o kojemu i 50 godina nakon državnog udara više od trećine stanovništva misli pozitivno", rekla je AFP-u sociologinja Marta Lagos iz tvrtke za istraživanje javnog mnijenja Cerc-Mori
Istraživanje koje je proveo Cerc-Mori u svibnju pokazalo je da 36 posto ljudi vjeruje da je general "Čile oslobodio marksizma".
Sa svojim tamnim naočalama i vojnom uniformom, Pinochet je bio simbol diktatura koje su uz američku podršku vladale većim dijelom Latinske Amerike tijekom hladnog rata.
Preuzeo je vlast u krvavom državnom udaru koji je 1973. poduprla CIA-a i svrgnuo prvog izabranog marksističkog vođu u svijetu Salvadora Allendea.
Tisuće mučenih
Pinochet je vladao do 1990. što je bilo doba ekonomskog prosperiteta, ali i velike okrutnosti. Njegove sigurnosne snage ubile su ili je ‘nestalo‘ više od 3200 ljudi, a oko 38.000 ih je mučeno.
Nakon što je odstupio s mjesta predsjednika, Pinochet je nastavio dugi niz godina biti šef vojske, a potom i senator do 2002., što mu je omogućilo da nikad ne bude izveden lice pravde unatoč brojnim sudskim postupcima koji su se vodili protiv njega.
Umro je od srčanog udara 10. prosinca 2006. u dobi od 91 godine, a da nikad nije kročio na sud.
Više od 50.000 ljudi oplakivalo ga je na ulicama.
Godine 2021. Pinochetovo se ime opet pojavilo na usnama mnogih dok se zemlja pripremala za predsjedničke izbore na kojima će se suprotstaviti ljevičar Gabriel Borić i krajnje desni Pinochetov apologet Jose Antonio Kast.
Iako ga je Kast opisivao kao komunista, Borić je pobijedio na valu javne potpore njegovim idejama o pretvaranju južnoameričke nacije u zeleniju, egalitarniju socijalnu državu.
Prema podacima UN-a, jedan posto stanovnika Čilea drži četvrtinu njegova bogatstva.
To se uglavnom pripisuje ustavu iz Pinochetove ere koji podržava neoliberalni ekonomski model koji se okrivljuje za duboko ukorijenjenu nejednakost.
Duga šutnja
Borićev savez s čileanskom Komunističkom partijom ipak je izazvao je nelagodu među onima koji su se sjećali nevolja koje su trpjeli pod Allendeom, dijelom zbog američke ekonomske blokade, nakon čega je uslijedio relativni prosperitet pod Pinochetom.
Borić se suočio s mnogim preprekama otkako je preuzeo vlast.
Prvi pokušaj mladog predsjednika da zamijeni ustav iz Pinochetove vladavine birači su odbacili, a u svibnju je Kastova krajnje desna Republikanska stranka na izborima je dobila najviše mjesta u novom ustavotvornom tijelu koje će ga pisati ponovo.
Analitičari kažu da je Pinochetova relativna popularnost plod desetljeća guranja njegove brutalne ostavštine pod tepih, čak i pod ljevičarskim vladama, u pokušaju da se izbjegne produbljivanje društvenih podjela.
Tek 2000. godine počeli su se temeljito i sustavno istraživati navodi o otmicama, silovanjima, ubojstvima i mučenjima u vrijeme njegove diktature.
Oko 250 ljudi služi kazne za kršenja počinjena za vrijeme diktature, ali tek je ove godine Vrhovni sud donio presude za velika zlodjela, uključujući jezivo ubojstvo pacifističkog folk pjevača Victora Jare.
Čak su i u školama Pinochetov državni udar i njegova brutalnost postali dio nastavnog plana i programa tek 2009. godine.
"Tišina je trajala gotovo 20 godina" nakon što je Pinochetov režim došao kraju, rekao je za AFP profesor povijesti Francisco Hevia.
K tome, mnogi Čileanci u nesigurnim vremenima ostaju zavedeni idejom o "figuri reda i poretka" koju predstavljaju Pinochet i Kast, dodala je povjesničarka Patricia Arancibia.