Iako površinom malen, Katar je zadnjih godina veliki igrač na svjetskoj sceni.
Površinom su gotovo dvostruko manji od Slovenije, a usprkos negostoljubivoj klimi tamo živi više od 2,6 milijuna ljudi. Naime, zemlja obiluje zalihama prirodnog plina (i nešto manje nafte), zbog čijeg izvoza su u nekoliko desetljeća postali najbogatija država na svijetu. Barem kada se gleda BDP po glavi stanovnika (prema paritetu kupovne moći), koji u Kataru iznosi čak 130.000 dolara!
U 21. stoljeću Katar je od Al Jazeere napravio globalni medij koji može parirati najvećima na svijetu, njihov avioprijevoznik Qatar Airways ubraja se među najbolje na planeti, a naročito puno novaca ulažu razvoj sporta i organizaciju sportskih događaja. Središnji dio te "sportske diplomacije" kojom Katar kupuje utjecaj na globalnom planu bit će organizacija Svjetskog prvenstva u nogometu 2022. godine.
Zbog SP-a se gotovo cijeli polutok pretvorio u veliko gradilište pa je tako ovog mjeseca u Dohi otvorena prva linija metroa, a punom parom se gradi (ili nadograđuje) osam stadiona, od čega njih 6 kapaciteta između 40.000 i 45.000 ljudi, dok će dva najveća imati primati 60 tisuća, odnosno 86 tisuća gledatelja!
Naravno, megalomanski infrastrukturni projekti zahtijevaju i pravu vojsku radnika, što se dobro vidi i na demografiji Katara. Naime, od 2,6 milijuna stanovnika tek nešto više od 300.000 su državljani Katara, dok su stotine tisuća ljudi uvozna radna snaga, uglavnom iz azijskih država.
Gradnja Al Bayt stadiona u Al Khoru
Njih 28.000 trenutno radi na sedam stadiona (Al Wakrah stadion u istoimenom gradu je dovršen ovih dana), ali pritom zarađuju minimalnu plaću koja se doista čini bijednom, barem u kontekstu najbogatije zemlje svijeta. Naime, za mjesec dana rada na žegi i jakom suncu oni dobivaju jedva 750 katarskih rijala ili 1370 kuna. Pritom rade čak 48 sati svaki tjedan (minimalno), što znači da po satu dobivaju oko 7 kuna.
Novinari britanskog Daily Mirrora obišli su neka od gradilišta stadiona te su razgovarali s radnicima, od kojih mnogi dolaze iz najsiromašnijih zemalja svijeta, te su se sami uvjerili koliko teško rade za tragično mali iznos.
- Stvari se ne mijenjaju tako brzo kao što vlasti u Kataru tvrde. Mi smatramo i da FIFA dijeli odgovornost u tome da se poštuju barem minimalna ljudska prava radnika - rekao je May Romanos iz Amnesty Internationala.
- U listopadu 2017. Katar je uveo minimalnu plaću od 750 rijala, što je manje od 900 rijala koliko je tražio Nepal, iz kojeg je mnogo radnika otišlo u Katar. Stalno dobivamo izvješća o raširenoj praksi eksploatacije i zlostavljanja migrantskih radnika, a Katar ne čini mnogo da to promijeni - tvrdi Romanos.
Gradnja Al Wakrah stadiona u Dohi
Mnogi se sigurno sjećaju da je i sama dodjela SP-a Kataru obavijena velom kontroverzi. Ugledni svjetski mediji poput Guardiana više su puta pisali da su Katarci "kupili" prvenstvo podmićivanjem visokih dužnosnika FIFA-e i pojedinih nogometnih saveza. Usprkos tome, organizacija im nije oduzeta, a država je upumpala više od 5 milijardi eura u gradnju stadiona, metroa i željezničkih linija. Puno veća cijena plaćena je pak životima siromašnih radnika - prema nekim izvješćima, njih 1200 dosad je poginulo na nesrećama na radu.
Novinari Mirrora odvezli su se do stadiona Al Wakrah u istoimenom gradu te razgovarali s nekima od radnika
- Ja postavljam ploče unutar stadiona i pomažem oko drugih poslova. Mjesečno zarađujem oko 900 rijala (1650 kuna, op. a.) - rekao im je tako jedan od njih.
Drugi radnik potvrdio je da i njegova plaća toliko iznos. Uz to da obojica uz to imaju osiguran smještaj, hranu, zdravstveno osiguranje i mjesec dana odmora kod kuće, za koji im tvrtka plaća aviokarte, rekli su za Mirror.
Gradnja Al Wakrah stadiona u Dohi
Svi ti radnici nisu direktni zaposlenici Vrhovnog komiteta koji organizira SP, već različitih podizvođača koji zapravo rade cijeli posao. Veliki broj tih radnika dolazi iz Bangladeša, Šri Lanke, Nepala i Filipina te većinu svoje zarade šalju kući svojim obiteljima. Oni među njima koji su izučili neki zanat mogu zaraditi i do 1300 rijala mjesečno, dakle "čak" 2375 kuna.
Jedan od ljudi koji tamo radi je i 33-godišnji Nepalac Susil:
- Nekada ne dobijemo plaću na vrijeme. Nakada nam ne plate prekovremene... A često jako dugo čekamo na prijevoz nakon završetka radnog vremena, što samo produžuje naš radni dan.
Njegov kolega Ramasish rekao je da s 900 rijala koje dobije svaki mjesec izdržava ženu i dva sina u Nepalu.
- To je težak posao, ali je više nego što mogu zaraditi kod kuće - rekao je Ramasish koji je zaposlen na gradilištu metroa.
Neki od radnika imaju smještaj odmah pokraj stadiona, što je dosta važno kad na gradilištu ne smijete raditi od 11 do 15 sati zbog paklenih vrućina koje prelaze 40 stupnjeva Celzijevih.
Al Wakrah stadion
I dok sindikati radnika ne postoje na gradilištima novih i skupih stadiona, Vrhovni komitet za organizaciju prvenstva tvrdi da radnici svoje žalbe mogu iznijeti pred Forumom za dobrobit radnika. No, plaća nije jedna od stvari na koju se mogu požaliti.
- Radnicima je osigurana plaća u skladu s ugovorom koji su potpisali prije nego su napustili svoje zemlje. Oni imaju besplatni smještaj, prijevoz, transport, hranu, internet, praonice veša i zdravstveno osiguranje. Kašnjenje plaće uopće nije rašireno - tvrde iz Vrhovnog komiteta.
Iz FIFA-e su pak kratko poručili da u suradnji s Katarom rade na poštivanju ljudskih prava radnika i na ostvarivanju minimalne garantirane plaće.
Al Wakrah stadion
Stoga, kako sada stvari stoje, jedno od najskupljih svjetskih prvenstava u povijesti omogućit će radnici čija je satnica bila tek nešto više od jednog dolara.