I dok "ostatak" svijeta netremice prati svjetsko prvenstvo u nogometu, Srbija se ima vremena baviti svojim unutarnjim problemima i sukobima. U Novom Sadu ovog vikenda opet masovni antirežimski skup, ali i redovni svakodnevni TV istup Aleksandra Vučića (ovog puta istodobno na tri televizije s nacionalnom frekvencijom), koji obara sve rekorde u pojavljivanju na srbijanskim "malim ekranima".
Studenti su, u ovih godinu i pol dana otkako traju antivučićevski prosvjedi, izgubili na potencijalu, a i politički su skrenuli više u desno, ali u očekivanju izbora situacija je sve užarenija. Svi sada čekaju da Aleksandar Vučić konačno odluči kada će biti ti zavjetni izbori, koji bi mogli promijeniti vlast (pitanje je je li i politiku!?) u Srbiji. Vučić kalkulira. Ponovno je najavio da će izbori - mada nije kazao koji - parlamentarni ili predsjednički - biti u listopadu ili studenome, a da će o tome "više govoriti" na Vidovdanskom skupu (27. lipnja) u Beogradu, kada okuplja svoje sljedbenike, a studenti se pak okupljaju u Kraljevu dan kasnije. Tako da utrka i neizvjesnost još traje jer Vučić taktizira.
Prvo rekonstrukcija Vlade?
Vučić stoga treba odlučiti kakve izbore prvo provesti - parlamentarne, pa ako pobijedi sve mu je jedno tko će biti predsjednik kojem će ionako, tko god bude, eutanazirati i uškopiti ovlasti, ili će pak ići s predsjedničkim da testira svoje biračko tijelo i općenito raspoloženje Srba, pa da onda tome prilagodi taktiku za njemu ipak najvažnije parlamentarne izbore. Vjerojatno su sada to njegove ključne dvojbe, jer je svjestan da bez obzira na to što studenti ne nude političku alternativu, on je u dosta nepovoljnom položaju.
Naime, najveći adut proturežimskih snaga može biti činjenica da je Vučiću jednostavno istekao rok trajanja, odnosno da je nakon 13 godina vlasti već većini Srba, bez obzira na politička stajališta - dosadio i došlo je vrijeme da ode, pa kako god, a ne zato jer oni nude "posve drugačiju" politiku, suprotnu Vučiću. On više ne može biti predsjednik, pa želi opet uskočiti u premijersku fotelju, kako bi samo s druge pozicije, nastavio vladati na isti način.
Naime, svima je jasno da nakon njegovog odlaska - funkcije predsjednika opet postaje nebitna i neznatna i sve poluge vlasti opet će biti u rukama premijera, da ne kažemo - njegovim. Stoga i studenti znaju da im treba jaki kandidat za premijera, a ne predsjednika. Vučić računa također s kojim izborima bi mu se isplatilo da izađe prvo - parlamentarnim ili predsjedničkim. Ove prve može otezati do ožujka 2027., a predsjedničke do travnja 2027. No, ove godine će sigurno održati "makar jedne". Najavio je da će dati ostavku na predsjedničku poziciju, što je manevar sličan onome koji je napravio bugarski predsjednik Rumen Radev, koji je dao ostavku na mjesto predsjednika, pa se kandidirao na parlamentarnim izborima i eno ga sada - premijer.
Osim što Vučić često kopira izbornu taktiku "bugarskog vlaka", sada će napraviti "bugarski manevar". Dat će ostavku i nastojati prijeći u premijere poput Radeva. Pitanje je samo hoće li on napraviti prvo rekonstrukciju Vlade, pa prije izbora sebe instalirati za premijera ili će to napraviti tek nakon izbora ako ih dobije, a sigurno ih ne namjerava izgubiti.
U igri je i bivša premijerka Ana Brnabić
Studenti i antirežimski pokret i pobuna iskompromitirali su se jer su pokazali da se njihova politika koju nude zapravo ne razlikuje puno od Vučićeve, pa čak je ponegdje i radikalnija (pitanje Kosova), a eurointegracije su potpuno marginalizirane, čak se Vučić tu čini "jačim zagovarateljem", te će nastojati da mu Bruxelles bude od pomoći. Problem studenata je da se oni pretežno bave konzervativnijim temama, umjesto da traže reformskog i prozapadnog lidera, pa neki analitičari govore kako oni traže "novog Vojislava Koštunicu" (nacionalističkog i konzervativnog političara), a ne novog Zorana Đinđića, nekadašnjeg reformskog premijera koji je zbog toga i bio ubijen u atentatu.
Studenti, navodno, već imaju svog predsjedničkog kandidata i izbornu listu, ali je drže u tajnosti. Doduše, režimski Vučićevi mediji nabacuju se imenima rektora beogradskog Sveučilišta Vladana Đokića te bivšeg proslavljenog košarkaša Dejana Bodiroge, kao predsjedničkih kandidata.
Vučić pak zna da mu njegovi kandidati za predsjedničku funkciju samo odmažu u nastojanju da zadrži vlast, jer osim njega, velika većina njegovih ljudi i u njegovom dijelu javnosti ne uživa povjerenje. Prema nekim izvorima on taktizira čak sa šest-sedam imena koje bi bacio u vatru, mada, kako smo rekli - on će imati funkciju manju od fikusa kao trenutni premijer Đuro Macut.
Spominju se imena poput njegovog šefa stranke i bivšeg premijera Miloša Vučevića, bivše premijerke Ane Brnabić koja je već dugo, zbog svojih lapsusa i lakajskog ponašanja prema Vučiću - predmet sprdnje, ali tu je i vječni Ivica Dačić, iskusni nekadašnji glasnogovornik Slobodana Miloševića, kojeg od tada i zovu "mali Sloba", političar premazan svim mastima, ostali nisu nešto poznati, ali su isto tako nebitni kao i spomenuti, jer im ta funkcija ionako ništa osim prestiža u vlastitoj biografiji ili njihovim mamama neće ništa uznačiti.
Vučić nema puno mogućnosti da nametne bilo kog svog čovjeka, jer će se zapravo kandidirati on, a ne "taj netko", zato su mu parlamentarni izbori koje će on također personificirati je ono što čeka Srbiju - sraz - studenti - Vučić, pa kom opanci, kom obojci, ali pitanje je koliko će se Srbija nakon izbora promijeniti i prestati biti remetilački faktor regije, pa tko god pobijedio. No, u svakom slučaju promjena bi ipak dobro došla.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....