Smrt iranskog vrhovnog vođe Alija Hamneija gurnula je prilično nepoznatu figuru u središte neizvjesne političke budućnosti Irana. To je tvrdokorni klerik Alireza Arafi, koji je postao jedan od tri člana privremenog vijeća vodstva zaduženog za popunjavanje vakuuma moći nakon Hamneijeve smrti, i unutar iranskog vojno-teokratskog režima, smatra se glavnim kandidatom za najvišu dužnost u zemlji. Na drugoj strani, većina običnih Iranaca jedva je čula za njegovo ime.
Međutim, u toj Islamskoj Republici, vrhovni vođa je i najviši politički i vjerski autoritet. Njegove ovlasti su široke jer je vrhovni zapovjednik oružanih snaga, imenuje čelnika pravosuđa i postavlja temeljne strategije i države.
Oklade nisu sigurne
Ipak, oklade nisu sigurne, i tek će se vidjeti tko će biti novi vrhobni vođa Irana. Da bi to postao, Arafija bi najprije morao nominirati odbor unutar Skupštine stručnjaka, tijela odgovornog za izbor sljedećeg vođe, na sjednici kojoj prisustvuju najmanje dvije trećine od 88 članova. Zatim bi mu trebala podrška dvije trećine prisutnih - otprilike 40 starijih svećenika. Ništa od toga nije zajamčeno, posebno kada se zna kako iranski ustav zahtijeva od Skupštine stručnjaka da izabere novog vrhovnog vođu "u najkraćem mogućem roku", ali ne navodi se koliki je taj rok.
Osim toga, vjeruje se da viši zapovjednici utjecajnog Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC) igraju odlučujuću ulogu u oblikovanju konsenzusa o budućem lideru. Tus u još obavještajne i pravosudne institucije, kao i viši klerici iz svetog šiitskog sreddišta u Qomu, a posebno veliki ajatolasi koji imaju ogroman autoritet. Svi oni neizravno utjeću na mišljenje unutar Skupštine, i iako nemaju formalnu ulogu u glasovanju, njihovi stavovi mogu prevagnuti.
Također nema sigurnosti da će Islamska Republika opstati dovoljno dugo da imenuje novog vrhovnog vođu, niti da će Arafi, ili drugi potencijalni kandidati poput Hasana Homeinija, sigurno preživjeti napade Amerikanaca i Izraelaca, koji obezglavljuju iransko vodstvo. Recimo, u nedjelju navečer, na internetu su se čak pojavile glasine da je Arafi bio meta napada i ubijen.
Inače, u protekla dva desetljeća, Arafi je bio jedan od Hamneijevih omiljenih klerika. Vrhovni vođa ga je uzdigao na visoke vjerske položaje, omogućio mu pristup značajnim financijskim resursima i pomogao da se popne na institucionalnoj ljestvici koja je dovela do političkog utjecaja. Pa ipak, unutar privremenog vijeća vodstva ima najmanje političkog iskustva.
Tvrdokorniji od prethodnika
Predsjednik Masud Pezeškian, unatoč ograničenoj političkoj moći, ima veću javnu vidljivost, a tu je i šef Vrhovnog suda, Holamhusein Mohseni-Ejei, bivši ministar obavještajnih poslova, koji je iskusna politička figura, iako rijetko javno govori o politici.
Arafijev utjecaj uvelike proizlazi iz njegovog vodstva Međunarodnog sveučilišta Al-Mustafa, položaja dekana sjemeništa u Qomu i članstva u Skupštini stručnjaka - sve su to uloge koje mu je osigurao Hamnei. Također, smatra se tvrdokornijim od pokojnog vođe po pitanju kulturnih pitanja poput obveznog hidžaba, prezire kršćanstvo i zalagao se za potpunu provedbu šijitskog pravnog sustava u upravljanju Iranom.
Pritom je zanimljivog porijekla. Rođen je 1959. u svećeničkoj obitelji u Maybodu blizu visoravni Yazd u središnjem Iranu. Arafijevi preci nisu bili muslimani, nego su poštovali proroka Zaratustru, i tek u 19. stoljeću su se preobratili na islam. Zoroastrizam (zaratuštrijaizam) je jedna od najstarijih monoteističkih i dualističkih religija na svijetu, nastala u drevnoj Perziji na temelju učenja proroka Zaratuštre (Zoroastera).
U središtu vjere je vrhovni bog Ahura Mazda (mudri gospodar), dok se zlo manifestira kroz Angra Mainyu (Ahrimana). Fokusira se na moralnu odgovornost, slobodnu volju te borbu između istine (Aša) i laži (Druj). Šitski muslimani ih stoljećima progone kao krivovjerce, zbog čega se vjeruje da je u današnjem 90-milijunskom Iranu, ostalo živo tek oko 17.000 zoroastrista.
Arafijev uspon započeo je 2002. kada je Hamnei odobrio njegov prijedlog da osnuju međunarodno sveučilište za obuku šijitskih svećenika diljem svijeta. Pod Hamneijem, Arafi je također služio u Vrhovnom vijeću Kulturne revolucije, kao jedan od 12 pravnika Vijeća čuvara i kao ključni član Skupštine stručnjaka – koje bi ga moglo izabrati kao sljedećeg vrhovnog vođu, ako Islamska Republika opstane u sadašnjem obliku.
Tko dolazi iz drugog plana
Još je nekoliko kandidata, a dvojica se ističu svojim porijeklom. Prvi je Mojtaba Hamenei, 55-godišnji sin pokojnog vođe, srednje rangirani je klerik za kojeg se vjeruje da ima utjecaj iza kulisa. Iako nikada nije obnašao visoku izabranu dužnost, smatra se da ima bliske veze s dijelovima sigurnosnog establišmenta.
Drugi je Hasan Homeini, 53-godišnji unuk osnivača Islamske Republike Ruholaha Homeinija, koji predaje u Qomu i nadgleda svetište svog djeda. Povezan je s reformističkim i centrističkim političkim krugovima te je diskvalificiran iz kandidiranja za Skupštinu stručnjaka 2016. godine. Njegove vjerske kvalifikacije i simbolično podrijetlo mogli bi ojačati njegov položaj, ali teško će proći.
Iz drugog plana dolazi Mohamad-Mehdi Mirbageri, izraziti konzervativac i član Skupštine stručnjaka, poznat je po svojim čvrstim ideološkim stavovima i bliskoj povezanosti s konzervativnim strujama. Spominje se i Mohsen Araki, koji je bivši član Vijeća čuvara.
Možda je najbolji odgovor dala Maryam Sinaiee, britansko-iranska novinarka i politička analitičarka koja je u analizi za Iran Internationala, napisala: "Iran prolazi kroz jedno od najnestabilnijih razdoblja u svojoj modernoj povijesti, što izaziva sumnje ne samo o tome tko bi mogao naslijediti Hamneija, već i o tome hoće li Islamska Republika opstati dovoljno dugo da se na to pitanje odgovori."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....