U nastavku donosimo:
- pripremu i izvođenje operacije "Apsolutna odlučnost" iz perspektive vojne doktrine i uloge specijalnih postrojbi
- što kaže vojni analitičar Igor Tabak s portala obris.org o ciljevima, fazama i učincima udara
- podatke i usporedbe iz dostupnih izvora o sredstvima djelovanja iz zraka te koordinaciji na terenu
- motive Bijele kuće i scenarije sljedećih poteza SAD-a u Venezueli i šire u Latinskoj Americi
- iskustva i stavove sugovornika o rizicima “dana poslije” i mogućim posljedicama na unutarnje prilike u Caracasu - gdje se u priči pozicioniraju Kina i Rusija, te implikacije za energetske i sigurnosne interese
- presedane iz novije povijesti koji se dovode u vezu s ovom operacijom i što iz njih proizlazi za aktualni slučaj
U noći s petka na subotu američke su vojne i sigurnosne snage izvele operaciju "Apsolutna odlučnost" u kojoj su napale ciljeve u Caracasu i okolici te locirale, uhitile i odvele predsjednika Venezuele Nicolása Madura.
Cijela je operacija bila pomno pripremana, a u konačnici je trajala, prema američkim izvorima, dva sata i 20 minuta. Koliko je zasad poznato, Amerikanci nisu pretrpjeli gubitke, dok je među Madurovim snagama sigurnosti navodno bilo nekoliko desetaka ubijenih, od čega više od 30 ljudi iz Kube.
O tome kako se zapravo operacija pripremala, kakav je bio njezin tijek i možemo li je, čisto s vojnog stajališta, smatrati uspješnom, u novoj epizodi podcasta Prva linija pitali smo vojnog analitičara s portala obris.org, Igora Tabaka. Također smo se osvrnuli i na motive koji su Bijelu kuću potaknuli na akciju, kao i potencijalne iduće korake Amerikanaca u Venezueli, ali i cijeloj Latinskoj Americi.
Cijeli razgovor možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Prva linija.
Cijelu epizodu podcasta Prva linija pogledajte ispod
- U pripremi ove operacije bilo je jako puno posla, očito se kroz duže vrijeme snimalo stanje na terenu, a u čitavoj operaciji djelovalo se iz zraka nizom aviona i letjelica, što direktnim udarima, što elektroničkim ratovanjem, što snimanjem i nadzorom. Napadnute su venezuelanske zračne i kopnene baze, pojedini komunikacijski čvorovi, u dijelu Caracasa nestalo je struje, a specijalci Delta Forcea očito su imali detaljne podatke o Madurovoj lokaciji te su svoju akciju uvježbali na maketi. Navodno su čak imali spreman i eksploziv za sigurnu sobu u koju se Maduro nije uspio skloniti. Također, očito je da su imali detaljne informacije od lokalnih izvora, kaže Tabak.
Sami specijalci upali su tek nakon što je izazvan kaos napadima iz zraka; helikopteri su dopremili specijalce do Madurove vile gdje je došlo do sukoba.
- Amerikanci su rekli da je bilo nešto ranjenih s njihove strane, dok je s venezuelanske navodno ubijeno nekoliko desetaka ljudi. Maduro je uhićen u bijegu kroz kompleks prema sigurnoj sobi, a nakon toga je sa svojom ženom helikopterima doveden do broda USS Iwo Jima, a poslije u New York.
S vojne strane - uspjeh
Sa same vojne strane, smatra Tabak, operacija se može nazvati uspješnom.
- To je super izvedeno, čisto vojni dio bio je bez greške. Element iznenađenja je tu, koordinacija je impresivna i postignut je cilj uz minimalne gubitke. Drugo je pitanje ono što Amerikancima inače loše ide - dan kasnije. Što kad se jednom zarobe ljudi i preuzme zemlja? Presedana za ovu akciju isto ima, poput hvatanja Noriege u Panami, a i Rusi su na isti način otvorili svoju priču u Afganistanu kada su krajem 1979. likvidirali predsjednika Hafizullaha Amina.
Kada su u pitanju američki motivi za cijelu akciju, čini se da oni ni sad nisu posve jasni. Na prvi pogled to je hvatanje i procesuiranje Madura, protiv kojeg je u SAD-u dignuta optužnica, ali Trump je zadnjih dana govorio o tome da će "Amerika voditi Venezuelu i da će naftne firme uložiti u tamošnju naftnu industriju".
- Po tom pitanju vlada potpuni kaos, dovoljno je pogledati oprečne izjave američkih dužnosnika. Trump ponavlja da će SAD upravljati državom, makar i posredno preko venezuelanske potpredsjednice. Očito je da je cijeli sustav u Venezueli ostao na mjestu, samo im fali predsjednik. Da, Amerikanci imaju 15.000 ljudi pred Venezuelom, brodove i niz aviona, ali to nije dovoljno za okupaciju, ni blizu. Imajte na umu i da je venezuelanska naftna industrija daleko u unutrašnjosti zemlje i da treba dosta industrijske podrške da bi mogla izvoziti. Ako pak spominjemo droge, Trump je nedavno pomilovao bivšeg predsjednika Hondurasa koji je bio osuđen za masovni šverc droge u SAD, ističe Tabak.
Okupacija - teško
Naš sugovornik kaže da nitko zapravo ne zna što sada slijedi u Venezueli, ali dodaje da bi okupacija te zemlje bila vrlo teška.
- To je ogromna zemlja, velika kao trećina Europe, s tridesetak milijuna stanovnika. A jedan dobar dio njih nije uz oporbu, budući da ta cijela strana koja je stasala uz Chaveza i dalje ima svoj blok u državi. Plus, pogledajte samo gdje se nalazi Caracas, do kojeg se s obale ide kroz tunele, što je kao stvoreno za gerilsko ratovanje. Ukratko, za klasičnu okupaciju trebale bi stotine tisuća vojnika, kaže Tabak.
Vojni analitičar smatra da se ova operacija zapravo uklapa u Trumpov način ratovanja - a to je "rat u PR obliku":
- Izvede se kratak napad za dobre naslovnice taj dan, a dugoročne posljedice se ignoriraju ili napad bude premalen da ih uopće izazove. Većina tih djelovanja kalibrirana je bez obzira na dugoročni učinak.
Na kraju se naš sugovornik osvrnuo i na ulogu Kine i Rusije u ovoj situaciji.
- Pazite, obje zemlje su u Venezuelu od 2017. uložile po dvadesetak milijardi dolara svaka. Oni su tu i dioničari, a ne samo nuklearne sile sa svojom vojnom i političkom agendom. Tu je Trump opet utrčao kontra međunarodnog prava i svih dosadašnjih definicija američkih interesa u regiji i šire.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....