Andrew Alexander Michta, američki politolog rođen u Poljskoj te direktor i viši suradnik Scowcroft Strategy Initiative pri Atlantskom vijeću Sjedinjenih Država, napisao je oštar komentar za Politico u kojem poziva na naoružavanje Europe te praktički prijeti uništenjem Rusije.
Michta na početku komentara ističe kako je rat u Ukrajini ušao u treću godinu, a mnogo je tinte proliveno o tome kako se kolektivni Zapad konačno probudio iz svog strateškog sna, suočavajući se s prijetnjom koju Rusija predstavlja Europi.
Ali, vrijeme je za suočavanje s činjenicama, piše Michta. Iako je paket pomoći Ukrajini konačno usvojen u Kongresu SAD-a, Europa je sporo povećavala proizvodnju oružja i streljiva. Ne samo na razini potrebnoj za potporu Kijevu, već i u smislu obnavljanja zaliha, NATO-u je potrebna vlastita vojska, ističe Michta.
A uz pogoršanje situacije na terenu, ruska pobjeda u Ukrajini mogla bi doći prije nego što mnogi predviđaju, vjerojatno čak i prije nego što predsjednik SAD-a Joe Biden završi svoj mandat.
Međutim, opetovana upozorenja da će, ako Ukrajina izgubi, Rusija rekonstruirati svoje kopnene snage i biti spremna napasti NATO, rezultirala su s tek nečim boljim od odugovlačenja i neodlučne akcije. A osim zemalja duž istočnog krila NATO-a, europski politički čelnici nastavljaju se ponašati kao da se nije mnogo promijenilo, budući da njihovu retoriku tek treba uskladiti odgovarajuće djelovanje.
Obećanja buduće potrošnje nisu isto što i stvarni ugovori koji bi potaknuli europske obrambene izvođače da povećaju proizvodnju brzinom i opsegom. A bez europskog ponovnog naoružavanja, NATO se jednostavno sprema za neuspjeh, piše Michta.
Vojno vodstvo SAD-a i saveznika - kako u Europskom zapovjedništvu SAD-a, tako i u Glavnom stožeru savezničkih snaga u Europi - neumorno je radilo na vraćanju NATO-a njegovoj izvornoj ulozi pružanja kolektivnog odvraćanja i obrane. Savez sada ima regionalne planove, sa zahtjevima za sposobnost stvaranja snaga koji će vratiti ovu primarnu funkciju. Ali ako Europa ne potroši novac da proširi svoju obrambenu industrijsku bazu i ne osigura stvarne vojne sposobnosti kako bi ove nove regionalne planove učinila vjerodostojnima, njihovo će izvršenje biti prepuno neprihvatljivog rizika.
Pa ipak, sudeći prema neujednačenom odgovoru nekoliko europskih prijestolnica u vezi s trošenjem novca na obranu, čini se da su saveznici ograničeni tek na velike priče dok se oslanjaju na to da će SAD preuzeti lavovski dio tereta. Danas samo 18 od 32 članice NATO-a troše - ili su obećale potrošiti - obećanih 2 posto BDP-a na obranu. Kada se to stavi u perspektivu, tijekom Hladnog rata europske su zemlje u prosjeku trošile 3 do 5 posto BDP-a na obranu.
Ali saveznici su potpisali ove nove planove na zadnjem summitu NATO-a u Vilniusu — što znači da su obveze vezane uz te planove obvezujuće obećanje. Ipak, samo tri mjeseca prije summita NATO-a u Washingtonu ovog ljeta povodom 75. obljetnice, savez se i dalje bori s nedostacima u integriranoj zračnoj i raketnoj obrani, zapovijedanju i kontroli te logistici.
Nadalje, ne postoji istinska spoznaja da bi NATO mogao podbaciti u krizi samo zato što i dalje ne uspijeva kada je u pitanju ponovna izgradnja u ratni savez, napominje Michta.
Općenito govoreći, među europskim donositeljima odluka - posebno onima u zemljama dalje od istočnog krila - čini se da malo cijene činjenicu da će ovo pitanje sposobnosti biti odlučujuće u oblikovanju budućnosti NATO-a. Jednostavno rečeno, bez europskih saveznika koji teret konvencionalnog odvraćanja i obrane prebace s vojske SAD-a na vlastite snage — uz nastavak pružanja nuklearnog odvraćanja i vrhunskih mehanizama SAD-a — NATO neće imati snage potrebne za provedbu svoje nove planove.
U međuvremenu, aktualna rasprava o tome treba li SAD dati prioritet Pacifiku ili ostati angažiran i na atlantskom i na pacifičkom području mogla bi postati igra s nultom sumom koju će, u slučaju krize u Aziji, Europa izgubiti.
Stoga europski NATO saveznici moraju krenuti punom brzinom kako bi osigurali resurse za svoje vojske. Sve dok ruska imperijalna država postoji u svom sadašnjem obliku, prijetnja koju predstavlja Europi neće nestati. I bez obzira na to hoće li Rusija na kraju pobijediti ili izgubiti u Ukrajini ili ne - bilo da pregazi zemlju, kontrolira dio njezina teritorija ili bude potpuno protjerana - ostat će kronična prijetnja miru sve dok se revanšistički nagon Moskve ne slomi.
Ako Europa želi izbjeći da ponovno bude uvučena u opći rat punog opsega, mora se naoružati velikom brzinom i razmjerima. Bez istinske predanosti ponovnom naoružavanju, europski saveznici u NATO-u nastavit će se kolebati, zapeti u raspravama o institucionalnim promjenama unutar EU-a, svađajući se oko toga koliko bi trebalo potrošiti na obranu i odakle nabaviti svoje oružje i streljivo, čime će se stvoriti uvjeti za propast NATO-a, zaključuje svoj komentar za Politico Andrew Alexander Michta.