Unatoč tome što su se mirovni napori, prvenstveno SAD-a, a onda i Ukrajine te ostalih europskih zemalja (Rusije ne!), osjetno intenzivirali posljednjih tjedana, bijeli dim rješenja skoro četverogodišnjeg krvavog rata još uvijek nije na vidiku. Američki predsjednik Donald Trump čak navodno razmatra osobno doći u Europu na sastanak ovoga vikenda, no egzaktni planovi još uvijek nisu finalizirani jer od svojih kolega čeka konkretniji plan.
"Ne želim gubiti vrijeme", poručuje, no pritom naglašava da ga europski čelnici i savjetnici koji su s njima u svakodnevnom kontaktu uvjeravaju da "dogovor nikad nije bio bliže", štogod to značilo u praksi. U tom kontekstu nemjerljivo veću težinu imaju relativno optimističke izjave europskih diplomata, koji tvrde da "rasprava dobro napreduje".
Ono što je prije samo mjesec dana započelo kao plan s 28 točaka, pa je u međuvremenu skresano na jedva 20, danas je svedeno na tri zasebna dokumenta koja se paralelno dogovaraju; jedan se odnosi na sigurnosne poslijeratne garancije Ukrajini, drugi na ekonomski oporavak, a treći na teritorij.
Uz napomenu da još uvijek nije potpuno jasno bi li Kijev pristao na to rješenje (za Moskvu se a priori pretpostavlja da ne bi), dobro upućeni diplomatski izvori iz Europe za CNN tvrde da je na stolu stvaranje demilitarizirane zone duž bojišnice. To nije nova ideja. Štoviše, i prošle se te pretprošle godine aktivno razmatrala tzv. "opcija Koreje", poluotoka kojem je slično rješenje svim rizicima unatoč osiguralo višedesetljetnu mirovnu koegzistenciju Sjevera i Juga.
Jedna od najkontroverznijih točaka, o kojoj se sve intenzivnije raspravlja, jest činjenica da se Amerika sprema priznati rusku kontrolu nad anektiranim teritorijima, čime bi došlo do još jednog kopernikanskog zaokreta višedesetljetnog vanjskopolitičkog kreda SAD-a, da ne priznaje teritorije oduzete/osvojene silom. Zašto je to bitno?
Zato što je upravo taj kredo do sada koliko-toliko sprječavao druge teritorija gladne zemlje da vlastitim "specijalnim operacijama" počnu širiti pravdu po susjedstvu, a takve bi zemlje sada mogle dobiti dodatan vjetar u leđa za svoje ambicije. U želji da svijetu preko Ukrajine donese mir - pod svaku cijenu - Trump bi zbog svog slabog poznavanja geopolitike nehotice mogao upasti u zamku kojom bi se Ukrajini možda i osigurao kratkotrajan mir, no nauštrb sve učestalijih teritorijalnih obračuna u svijetu.
Kao što smo pisali i ovoga vikenda, Ukrajina tvrdi da je spremna odustati od formalnog zahtjeva za punopravno članstvo u NATO-u, no samo pod uvjetom da joj se ponude sigurnosne garancije koje se u suštini ne bi razlikovale od Članka 5. Saveza, dok bi joj se već u 2027. (teoretski) omogućilo punopravno članstvo u Europskoj uniji; integraciji kojoj Kremlj ne pridaje dovoljno važnosti i značaja da se buni pristupanju Kijeva.
Što se tiče ekonomskog oporavka Ukrajine, američki časopis The Wall Street Journal sredinom je tjedna detaljno razradio podatke opisane u aneksu mirovnog plana Donalda Trumpa. Naime, američkim bi se financijskim tvrtkama omogućilo da iskoriste 200 milijardi dolara zamrznute ruske imovine za projekte u Ukrajini, a poseban bi se fokus posvetio nuklearnoj elektrani Zaporižja, koja je trenutačno pod kontrolom ruskih snaga.
Amerikancima bi se osigurale investicije u ruske strateške sektore, poput vađenja rijetkih minerala i bušenja nafte na Arktiku, a sve bi to paralelno išlo ruku uz ruku s obnovom ruskih energetskih tokova Europi. Drugim riječima, zbog evidentne ekonomske koristi SAD-a i Rusije, Europa (i Ukrajina) bi se trebala pretvarati da se invazija u veljači 2022. uopće nije ni dogodila.
Jedna od ključnih točaka, koju i Amerikanci sve otvorenije guraju kao nuždu poslijeratne stabilizacije Ukrajine, predsjednički su izbori. Zelenski je, naime, pristao raspisati izbore u 60 ili 90 dana, "čim se za to stvore prvi uvjeti". No, upravo ti uvjeti još uvijek ne postoje.
Zelenski nakon pritisaka iz Amerike: Nema izbora u Ukrajini bez primirja
"Kako očekivati da će ljudi izaći na biralištima ako nas agresor svakodnevno gađa raketnim napadima?" legitimno se zapitao ukrajinski predsjednik i ovoga tjedna.
Podsjetimo, Zelenski je u travnju 2019. uvjerljivom pobjedom osvojio predsjedničke izbore, nakon čega je raspustio parlament da bi njegova stranka, Sluga narodu, dobila većinu u zakonodavnom tijelu. Nepune tri godine kasnije, Rusija je započela svoju invaziju zbog koje je proglašeno izvanredno stanje te je Zelenski ostao na vlasti dulje nego što mu omogućuju ustavna ograničenja (koja vrijede u mirnodopskom stanju), pa od 2024. Rusi kao glavni argument svog manjka spremnosti na pregovore ističu "nedostatak demokratskog legitimiteta režima u Kijevu".
Jer onaj režim u Moskvi, Bogu hvala, ima demokratski legitimitet.
U obzir treba uzeti činjenicu da se, prema podacima UN-a, u inozemstvu trenutačno nalazi 5,9 milijuna ukrajinskih izbjeglica dok je 4,4 milijuna ljudi raseljeno diljem ratom pogođene zemlje. Istovremeno, samo 75 posto birališta je u "operativnoj funkciji", zbog čega Sergij Dubovisk, zamjenik predsjednika ukrajinskog izbornog povjerenstva, u ovotjednom razgovoru za CNN ističe da će im trebati šest mjeseci od uspostave (pri)mir(j)a da osiguraju standarde za nepristrane demokratske izbore.
"Ako ih održimo prije, nismo u mogućnosti garantirati da će biti usklađeni s međunarodnim demokratskim standardima", napominje.
Kaos koji bi nastao je upravo ono što Moskva priželjkuje jer je on plodno tlo za različite oblike diverzija, propagandnih nasrtaja i hibridnih napada. Upravo zato, Ukrajinci svojem državnom vodstvu jednoglasno poručuju: "Fokusirajte se na rat, o izborima ćemo se brinuti kad ga dobijemo!"
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....