Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski prošlog je tjedna objavio da je počela dugoočekivana ruska proljetna ofenziva. Time je svatko tko stoji s ukrajinske strane linije bojišta dobio i službenu informaciju o dugo najavljivanoj ruskoj ofenzivi. Drugi ukrajinski dužnosnici pripremaju se, pak, za nekakvu veliku rusku eskalaciju negdje oko godišnjice ruske invazije 24. veljače.
"To je zemlja opsjednuta datumima", rekao je Oleksej Danilov, tajnik ukrajinskog Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu za The Times prošloga tjedna.
Ono što je, pak, sigurno jest to da su nakon mjeseci zastoja vojne snage ruskog predsjednika Vladimira Putina ponovno u pokretu, piše The Telegraph. U proteklih nekoliko tjedana izveli su napade duž južne bojišnice u regiji Zaporižje, u gradu Vuhledaru u jugoistočnoj Donjeckoj regiji, kao i duž šumovite crte bojišnice u regiji Luhansk.
Ono što još nitko ne zna jest što je glavna prijetnja, no najveća je vjerojatnost da se ona odnosi na regije Donjeck i Luhansk. Andrej Černjak iz ukrajinske vojne obavještajne agencije (GUR), rekao je 1. veljače da je ruski predsjednik izdao naredbu da se do ožujka zauzme cijeli Donbas, što se uklapa u objavljene ratne ciljeve Kremlja.
U međuvremenu, u središnjoj regiji Donjeck bjesni iscrpljujuća rovovska bitka za Bahmut, koja se doima kao najveća opasnost. Pola godine se činilo da ova suvremena ‘bitka za Verdun‘ (najduža i jedna od najznačajnijih i najkrvavijih bitaka Prvog svjetskoga rata na Zapadnom bojištu, op.a.) ne vodi nikamo, dok su postrojbe zloglasne privatne vojske Wagner tamo izgubili stotine, ako ne i tisuće svojih boraca u napadima na grad, koji su bili osuđeni na propast.
Nova linija obrane?
Ipak, tijekom prošlog mjeseca, sama činjenica dovođenja golemog broja ruskih boraca na to područje počela je davati rezultate. Ukrajinci su bili prisiljeni na nekoliko taktičkih povlačenja, uključujući i ono iz grada Soledara, koji je na kraju pao u ruske ruke. Od tri opskrbne prometnice, jedna je presječena, druga je pod stalnom vatrom, a treća je otvorena, ali također gotovo neupotrebljiva zbog ruskog topništva.
Ukrajinski predsjednik ranije je isključio mogućnost povlačenja. "Nitko neće predati Bahmut. Borit ćemo se koliko god možemo. Vidimo Bahmut kao našu tvrđavu... Ako ćemo ubrzati opskrbu oružjem, posebno dalekometnim, ne samo da se nećemo micati iz Bahmuta, već ćemo početi s oslobađanjem Donbasa, koji je okupiran od 2014. godine", rekao je prošlog četvrtka Zelenski.
No, mnogi na terenu u Donbasu imaju osjećaj da će se Ukrajina na kraju morati povući na novu liniju obrane, baš kao što je učinila prilikom povlačenja iz Sjeverodonjecka prošlog ljeta. Mali grad Časiv Jar, zadnja ‘postaja‘ prije samog Bahmuta, ubrzano se prazni - stanovnici bježe prije nego što i njihov grad postane bojno polje.
To bi bio težak udarac za Kijev. No, čak ni zauzimanje Bahmuta ne bi nužno dovelo do proboja, ističu dužnosnici u Donbasu. "Ne vjerujem u to", odgovorio je Oleksandar Hončarenko, gradonačelnik Kramatorska, najvećeg grada pod kontrolom Ukrajine u regiji Donjeck, na pitanje bi li gubitak Bahmuta mogao ugroziti njegov grad. "Kada su Rusi zauzeli Liman prošle godine, to je bilo zabrinjavajuće. Između njih i nas bila je samo rijeka Siverski Donjec. U velikoj mjeri nas je rijeka spasila. Ovo nije slična situacija", rekao je on.
Hončarenko kaže da se njegovo povjerenje temelji na vjeri u ukrajinske oružane snage, ali ima i zemljopisnih razloga da se osjeća sigurnim. Kramatorsk i susjedni gradovi Družkivka i Konstantinivka odvojeni su od Bahmuta visoravnima ‘utvrđenim‘ golemim grebenima i dolinama. U tom području ne osjeća se panika niti među vojnicima niti među civilima, već samo iščekivanje da će se bitka iscrpljivanja možda morati preseliti na novu liniju, gdje će se ustrajna obrana nastaviti. "Nema drugog izlaza", kaže Hončarenko. "Jedini način da Putin stane jest taj da bude poražen", dodaje.
Bahmut kao varka, prava nepoznanica je jug
Ipak, Bahmut, na čijem području je bio angažiran velik broj ukrajinskih vojnika, tenkova i drugih borbenih resursa, mogao bi se pokazati pravom diverzijom, odnosno svojevrsnom klopkom. Naime, američki vojni think tank Institut za proučavanje rata (ISW), prošlog je tjedna izvijestio da će glavna ruska ofenzivna nastojanja biti nešto sjevernije, u regiji Luhansk, i to kod gradova Svatove i Kremina. Ta dva ključna čvorišta trenutačno su u ruskim rukama, ali su od jeseni cilj snažnog ukrajinskog napredovanja. Udar na tom području mogao bi izbaciti Ukrajince iz ravnoteže u slabije branjenom području. Ukrajinski časnik koji se nalazi u Harkivu, rekao je za Telegraph da su obavještajni podaci pokazali kako se Rusi "pripremaju" za ponovnu ofenzivu.
U procjeni koja se poklapa s predviđanjima ISW-a, on je rekao da će ruske snage vjerojatno napasti s istoka u pokušaju da preuzmu sav teritorij koji su izgubili u ukrajinskoj protuofenzivi u regiji u rujnu. Prvi cilj tog pritiska bio bi potisnuti Ukrajince s kritične crte opskrbe između Valjukija, malog grada u ruskoj regiji Belgorod, do Svatova u regiji Luhansk. Zatim bi pokušali presjeći autocestu između Harkiva i Izjuma kako bi spriječili ukrajinske linije opskrbe Donbasa, navodi ukrajinski časnik. No, kaže kako Rusi ipak nemaju dovoljno snaga za napad na sam grad Harkiv te sumnja da će pokušati tako nešto.
No, postoji mnogo opcija i izvan Donbasa. General Valerij Zalužni, načelnik ukrajinske vojske, još prije Božića je upozorio da bi Rusi mogli pokušati napasti Kijev iz Bjelorusije, kao što su to pokušali u veljači prošle godine. Ukrajinski časnik, pak, kaže kako se ne bi iznenadio da dođe do napada sjevernije preko granice, možda u regiji Sumi, koja je bila izložena gotovo svakodnevnom prekograničnom granatiranju, ali nije bilo borbi još od ruskog povlačenja u ožujku. "Postoje mnoga mjesta na koja bi mogli krenuti", rekao je.
No, prava nepoznanica je na jugu, kako kaže Kiril Mihajlov, neovisni vojni analitičar iz Kijeva. "Ne mislim da imaju resursa za ponavljanje 24. veljače, ofenzivu na svim bojišnicama. No, sada imaju dovoljno mobiliziranih snaga da ih koriste za držanje prve linije i koncentriranje svojih najiskusnijih vojnih postrojbi na opasnu ofenzivu na jednom području", ističe Mihajlov. Napadom na južnu bojišnicu, gdje je veći dio rata situacija statična, Rusi bi iskoristili prednost terena i ugrozili glavne rute opskrbe ukrajinskih snaga u Donbasu. "Tamo dolje je zemlja tenkova", kaže Mihajlov, misleći na uglavnom široke otvorene prostore crnomorske nizine. "No, pritom bi morali pokriti puno terena. Od sadašnje linije bojišnice do autoceste od Dnjipra do Donjecka ima 50 do 60 kilometara", zaključuje Mihajlov.
ISW: Rusi malo previše žure, nemaju resurse
Istovremeno, kako ocjenjuje ISW u svojem posljednjem izvješču od utorka, rusko vojno zapovjedništvo možda malo previše žuri pokrenuti ofenzivnu operaciju velikih razmjera za osvajanje Donjecke oblasti jer se planira u nerealnim vremenskim okvirima i vjerojatno bez dovoljne borbene moći. Ministarstvo obrane Velike Britanije procijenilo je u utorak da je Moskva vrlo vjerojatno pokušavala pokrenuti veliku ofenzivnu operaciju kako bi dosegla administrativne granice Donjecke oblasti od početka siječnja, ali je uspjela osvojiti tek nekoliko stotina metara teritorija tjedno.
Britansko ministarstvo pripisuje tako spor ruski tempo manjku streljiva i manevarskih jedinica koje su neophodne za uspješnu i brzu ofenzivu. Britanci napominju kako je malo vjerojatno da će Rusija izgraditi borbenu moć potrebnu za znatniji utjecaj na ishod rata, dok rusko vojno zapovjedništvo i dalje zahtijeva nerealna i sveobuhvatna napredovanja.
ISW je 28. siječnja također procijenio da rusko vodstvo možda ponovno planira odlučnu ofenzivu na temelju pogrešnih pretpostavki o vlastitim vojnim sposobnostima te da mu vjerojatno nedostaje borbena moć potrebna za održavanje više od jedne velike ofenzivne operacije. ISW je također pomno pratio Kremlj koji je signalizirao pripreme za ofenzivu početkom godine još u prosincu, no u think tanku su s obzirom na vremenske okvire procijenili da bi ruske namjere za brzim i velikim napredovanjem mogle biti osujećene budući da će Ukrajina ući u blatnu proljetnu sezonu, koja nije prikladna za vođenje manevarskog rata.