Franjo Tuđman jedini je šef države koji je odgovoran za zločine počinjene tijekom rata u Bosni i Hercegovini, koje su, u njegovu slučaju, počinili pripadnici HVO-a. On je u presudi protiv šestorice bosanskih Hrvata prije tri dana osuđenih u Haagu, a Slobodan Milošević amnestiran je od odgovornosti za ratne zločine koje su počinili pripadnici srpskih paravojnih jedinica i JNA u ratu u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj presudom kojom su oslobođeni Jovica Stanišić i Frenki Simatović, šefovi tajne službe MUP-a Srbije.
Neodrživi argumenti
Sudsko vijeće utvrdilo je da su osnovali, naoružavali i opremali više paravojnih srpskih postrojbi od travnja 1991.; u tom su razdoblju formirali Crvene beretke, a najkasnije do rujna 1991. njima su i zapovijedali.
U presudi se navodi i da su ih organizirali i rukovodili njima do 1995., ali nisu krivi za zločine koje su paravojne jedinice počinile jer nisu imali namjeru sudjelovati u zločinima, dakle, ni u udruženom zločinačkom pothvatu. A ako nisu oni koji su bili direktna veza s Miloševićem, tada nije ni on.
STANIŠIĆ I SIMATOVIĆ VRATILI SE IZ HAAGA U SRBIJU Na aerodromu u Beogradu ih nije dočekao nitko!
- To je mrak međunarodnog prava - podsjeća odvjetnik Anto Nobilo na riječi sutkinje Michele Picard, koja je, ne slažući se s presudom, izdvojila svoje mišljenje, i dodaje da takva argumentacija nije održiva zbog same činjenice da su srpske paravojne jedinice počinile niz zločina pa je, dakle, osobama koje su ih obučavale i organizirale, kako Stanišića i Simatovića tretira prvostupanjska presuda, moralo biti jasno da te jedinice čine ratne zločine - smatra Nobilo.
- Da su počinili jedan zločin, mogli bi se opravdavati da nisu znali za namjeru vojnika, ali seriju zločina, način ratovanja... Uostalom, smisao formiranja tih jedinica za unošenje straha i činjenje ratnih zločina ne podržavaju presudu suca Alphonsa Oriea - objašnjava Nobilo. - Za ratno djelovanje im je bila dovoljna JNA, nisu im trebale paravojne jedinice - podsjeća Nobilo.
Ni životno ni realno
- Presuda je očito donesena prije dvije godine, kada je završen dokazni postupak, a od tada se ispisivalo tih šest tisuća stranica - ustvrdila je odvjetnica Jadranka Sloković govoreći o odluci sudskog vijeća koja za nju “dovodi u pitanje svaku dosadašnju presudu Haaškog suda”.
Naime, sudsko je vijeće zaključilo da osobe koje su optužene nisu odgovorne za zločine počinjene pri opsadi Vukovara i Sarajeva, a “to su bili ratni zločini te su Simatović i Stanišić pridonosili ratnim zločinima i nezakonitim napadima”. - To nije životno ni realno - smatra J. Sloković i presudu naziva “apsurdnom”.
- Očito su se u te dvije godine promijenili pravni standardi pa su šestorica Hrvata iz BiH osuđeni, a Momčilo Perišić, te sada Stanišić i Simatović, nisu proglašeni krivima - ističe J. Sloković i dodaje kako je Sud u slučaju šestorice Hrvata iz Bosne i Hercegovine donio rigidnu presudu, a nije, primjerice, prihvatio da su “pomagali HVO-u, a ne i zločinu”.
Pod utjecajem politike
- Sud je zaključio da optuženi Simatović i Stanišić nisu imali umišljaj za sudjelovanje u zločinima, za protjerivanje i ubojstva, upustili su se u procjenu subjektivnog elementa odgovornosti - kaže odvjetnik Goran Mikuličić, tumačeći kako uvijek postoji objektivni element odgovornosti koji odgovara na pitanje je li kazneno djelo počinjeno, a subjektivni se bavi time jesu li optuženi imali želju, jesu li htjeli da se zločini počine.
Branko Šerić, koji je u Haagu bio odvjetnik u postupku protiv Mladena Naletilića Tute i Vinka Martinovića Štele, drži da je davno, u njihovoj obrani, pokušavao uvjeriti Sud da je Hrvatska djelovala samo logistički prema HVO-u u Bosni i Hercegovini, ali i prema Armiji BiH, no Sud to nije uzeo u obzir.
- Sud bi morao postupati kao u matematičkoj jednadžbi kada odlučuje o zločinačkom pothvatu i odgovornosti, a to znači na jednak način tretirati osobe koje se pojavljuju u zapovjednom lancu po svojim horizontalnim i vertikalnim pozicijama. Tada se ne bi dogodilo da osobe na sličnim pozicijama dobiju sasvim drukčije presude - objasnio je Šerić. Kao i svi, i on smatra da je Sud ovom presudom, osim što je pokazao različite pravne standarde, pokazao i da je podložan utjecajima politike.
Od Gotovine do Kosova
Nobilo smatra da je ova presuda rezultat bitnih događaja koji se tiču Srbije: oslobađajuće presude za Gotovinu i Markača, koja je loše primljena u Srbiji, te činjenice da su srpski predsjednik i premijer priznali odustanak od Kosova. Premda presuda nije utemeljena na dokazima, tako je izbjegnuto da Srbija još jednom bude ponižena.
Odlučuje jedan sudac
- Korišteni su pravno neupotrebljivi kriteriji jer ako postoji stav da su htjeli samo povećati borbenu sposobnost vojnih trupa, a nisu odgovorni za zločine, to znači da se ukida svaka odgovornost zapovjednika za ratne zločine koje počine vojnici - rekao je
Jadranka Sloković podsjetila je i na to da je Haaški sud tijekom godina pooštravao svoje kriterije: na početku nije ni sudio za udruženi zločinački pothvat i tražila se poveznica između optuženih i konkretnih zločina, a zatim se odgovornost za zločine širila na visoke vojne zapovjednike i politički vrh. Sada se taj standard mijenja i izbjegava se govoriti o odgovornosti za udruženi zločinački pothvat. Odluke se donose preglasavanjem, izjavila je J. Sloković. To znači da o stavu jednog suca ovisi je li nešto zločin ili nije, a to je nedopustivo.