Nije Orban kriv. On je samo uzeo na pladnju mu ponuđenu pobjedu. Realno govoreći, da je sjedio u svom uredu i nije organizirao niti jedan skup odnio bi barem natpolovičnu većinu. Jer, s kim se on to nadmetao: socijalisti, koji ni sami ne znaju kako im stranka više zove i koliko ih je. A tko je njihov lider Gergely Karacsony nije znao nitko dalje od Budimpešte. I s notornim Jobbikom koji podsjeća na HSP na vrhuncu slave, s devet zastupnika. Kad se pokušao uljuditi i biti prihvaćen u EU. Nije uspjelo njima, nije Jobbiku. Samo što su ovi potonji opstali kao druga politička snagau Mađarskoj.
Ukratko, Orban u Mađarskoj nema protivnika. I to ne samo zato što kontrolira medije (kontrolirao ih je i HDZ 2000. pa je izgubio izbore) ili zato što je izgradio kampanju na antiimigracijskim temama i napadu na Georgea Sorosa. Problem je u tome što opozicija nije bila u stanju ponuditi svoje teme, svoj sadržaj. A bilo je mjesta za napad na Orbana i to ne samo po pitanju korupcije: dovoljno je bilo napasti ga za jake veze s Rusijom - ipak su Mađari prvi podigli ustanak protiv Moskve (Tito joj je okrenuo leđa, ali u zemlji nije bilo Crvene armije). Ili otvoriti pitanje odljeva mladih.
No, opozicija se prvo međusobno mlatila, glavinjala u izboru kandidata, i onda se Karacsony čudi: “Bili smo sretni zbog visoke stope izlaznosti. Nadali smo se da će to pomoći građanima koji žele promjenu, ali gledajući završne rezultate postalo je jasnim da su oni ispod naših očekivanja”. I taj je čovjek kanio biti premijer, s ovako dubokim analitičkim promišljanjem politike?
Bivši izraelski ministar vanjskih poslova Shlomo Ben-Ami, a danas predsjednik Međunarodnog centra za mir u Toledu, nedavno je napisao kako su za populiste na vlasti krive stranke, etablirane, koje im se ne znaju (ne žele, ne mogu) suprotstaviti idejama. A stranka bez ideja je propali projekt (Stranka umirovljenika u nas, primjerice). I kad se nađu na megdanu s populistima izgube se, nedavni primjer Italije gdje je Demokratska stranka potučena do nogu najbolji je primjer. Živi zid u Hrvatskoj.
A poraz opozicije u Mađarskoj je toliko teži što Orban stvarno nema tako snažnu podršku kako se čini. U Budimpešti je veliki gubitnik, a i mladi su mu okrenuli leđa.
On je vjerojatno toga svjestan, ali igra na svoju biračku bazu. Opozicija pak ne zna kako do nje doći. Kao što u Njemačkoj SPD gubi radnike, CDU srednju klasu.
Orban je sada nedodirljiv. Europska pučka stranka ga treba za izbore za Europski parlament pa ga neće dirati. Osim toga, nitko osim Merkel nije dulje na čelu države, postaje senior u Europskom vijeću. A Merkel ima ozbiljnih problema u koaliciji.
Višegradska skupina će ovime dobiti novi zamah, Jaroslaw Kaczynski slavi, osovina Varšava-Budimpešta ima sada apsolutni kredibilitet za svoje stavove. A Orban im je lijepo rekao nakon što je glasao: EU nije Bruxelles nego Berlin, Budimpešta, Bukurešt. Dakle, Europa nacija, a ne dublja integracija. Suverenistička i nacionalistička politika, ali uz otvorenu pipu europskih fondova. Merkel i Macron od danas imaju ozbiljniji problem nego što su se nadali. A Orban će uživati rušiti im planove. Europski populisti dobivaju novi vjetar u jedra i nije isključeno da na ljeto 2019. uvjetuju izbor predsjednika Europske komisije.