"Hitler i Staljin: Tirani i Drugi svjetski rat" knjiga je za koju je prije nekoliko tjedana ugledni The Economist izvijestio da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, nakon što rano ustane, čita svako jutro. Autor knjige je engleski povjesničar Laurence Rees, koji se u tekstu koji je napisao za britanski The Guardian u petak obratio svojem najpoznatijem čitatelju.
Govor ukrajinskog predsjednika u britanskom parlamentu u srijedu bio je, navodi Rees, prepun referenci na Drugi svjetski rat i britanskog ratnog premijera Winstona Churchilla. Kao što je zlo prije bilo pobijeđeno, kazao je Zelenski, tako će biti pobijeđeno i danas. Usporedbe s tim značajnim sukobom, navodi autor, uobičajena su tema tijekom ruske invazije na Ukrajinu te napominje da javnost barem može biti sigurna da Zelenski zna o čemu govori.
Rees ističe da je bio polaskan kad je Economist izvijestio da Zelenski svakog jutra rano ustaje i čita njegovu knjigu, koja je nedavno objavljena u ukrajinskom prijevodu. Također ga se dojmilo što je, dok pokušava pobijediti u ratu protiv Rusa, ukrajinski predsjednik našao vremena pročitati bilo što osim službenih dokumenata.
Rees navodi da je jedini drugi državnik kojeg se sjeća, a koji se okrenuo nekoj povijesnoj knjizi u sličnoj situaciji, bio John F. Kennedy, na kojeg je uvelike utjecala "The Guns of August" Barbare Tuchman u vrijeme kubanske raketne krize. Nakon što je pročitao knjigu, u kojoj autorica tvrdi da je do Prvog svjetskog rata dovela nedovoljna i loša komunikacija, JFK je udvostručio svoje napore da postigne mirno rješenje sa sovjetskim vođom Nikitom Hruščovim.
Tri ključne pouke i upozorenja
Njegova knjiga, kako ističe, nažalost ne može igrati sličnu ulogu u trenutačnom sukobu u Ukrajini, barem zato što su tijekom kubanske raketne krize obje strane bile otvorene za dogovor. No, bez obzira na to, smatra autor, još uvijek ima korisnih stvari koje Zelenski može naučiti iz priče o Hitleru i Staljinu tijekom Drugog svjetskog rata.
Navodi kako je ono što ga je iznenadilo kad je počeo razmišljati o mogućim paralelama to da je, svjesno ili nesvjesno, Zelenski već naučio mnogo od onoga što povijest iznesena u njegovoj može ponuditi, dok ruski predsjednik Vladimir Putin, ističe, očito nije što je, dodaje, još neobičnije jer Putin sebe zamišlja kao stručnjaka za rat. Ističe kako su tri široka područja povijesti obuhvaćene u knjizi posebno relevantna za sukob u Ukrajini, ali napominje da to nisu lekcije koje se mogu posve primijeniti ili preslikati na sadašnju situaciju jer povijest ne funkcionira tako - odnosno, prošlost se nikada točno ne ponavlja. No, smatra da povijest zato može ponuditi razna upozorenja ili pouke.
Prvo od njih je jednostavno - strategiju treba prepustiti najtalentiranijim generalima koji su šefu države na raspolaganju. To je, ističe, upozorenje na koje se sovjetski diktator Josif Visarionovič Staljin nije obazirao. Početkom 1942. godine, iako nije imao vojnog obrazovanja i obuke, naredio je veliku ofenzivu protiv njemačke vojske oko Harkiva u Ukrajini, tada poznatog kao Harkov. Darovitiji vojni umovi - uključujući i maršala Georgija Konstantinoviča Žukova - smatrali su tu ideju nepotrebno riskantnom i bili su protiv toga. Unatoč tome, Staljin je odbacio njihovu zabrinutost i naredio glavnom stožeru da se "ne miješa" u njegovu odluku. Pokazalo se da je napravio strašnu pogrešku.
Poučak Staljina i Hitlera
Rano ujutro 12. svibnja Crvena armija je napredovala prema neprijatelju. no brzina napredovanja je uništila te postrojbe jer se njemačka vojska zatvorila područje iza njih u klasičnom manevru zarobljavanja. Više od 250.000 sovjetskih vojnika izgubljeno je kao rezultat katastrofalne operacije kod Harkiva. Bio je to poraz tim više ponižavajući jer je Crvena armija brojčano nadjačala Nijemce na bojnom polju. No, to nije bilo važno - Staljinovo nesposobno vodstvo ih je osudilo na poraz.
Putin je prije godinu dana, podsjeća Rees, bio slično samouvjeren kad su ruske snage napale Ukrajinu. Deseci tisuća njegovih vojnika poginuli su - i još uvijek ginu - zbog njegove vojne nesposobnosti. Nasuprot tome, Zelenski je od samog početka ovog sukoba, navodi, vojne odluke prepustio svojim generalima. Tek u jesen 1942. Staljin je počeo slušati svoje najbolje vojskovođe, posebno Žukova. Da nije promijenio stav i prestao misliti o sebi kao boljem vojnom strategu od profesionalaca, cijeli tijek rata možda bi bio drugačiji.
Drugo upozorenje kaže da pretjerana obećanja u ratu mogu imati katastrofalne posljedice. Tako je u rujnu 1942. njemački diktator Adolf Hitler održao govor u kojem je "uvjeravao" njemački narod da njemačku vojsku "nitko ne može odmaknuti" od Staljingrada, a onda za nekoliko mjeseci Crvena armija opkolila i uništila njemačku šestu armiju i oslobodila grad. Gubitak Staljingrada nije bio samo odlučujući vojni poraz za Wehrmacht, već i prekretnica u percepciji Nijemaca o njihovom vođi, ističe autor. Hitler je obećao da grad neće pasti. Lagao je. Pa kako bi mu mogli vjerovati sljedeći put?
Pitanje je zna li Putin što bi bila pobjeda
Putin je, navodi Rees, u sličnoj poziciji - uporno uvjerava Ruse da će Ukrajinci biti slomljeni, ali je pitanje vjeruje li mu sada, nakon svega, itko. Zelenski je, pak, zauzeo suprotan pristup. Ako ništa drugo, on značaj ukrajinskih uspjeha prikazuje manjim nego što jest i ne postavlja konkretan raspored vojnih akcija.
Posljednje upozorenje je, navodi auto, također vrlo jednostavno - državniku mora biti jasno što znači pobjedu. Hitler, primjerice, u definiciji toga nije uspio - on nikada nije definirao koliko teritorija njegova vojska mora osvojiti u Sovjetskom Savezu prije nego što se proglasi ‘pobjedu‘. Zbog toga su njemački vojnici uvijek bili nesigurni u vezi toga koji cilj moraju postići kako bi rat priveli kraju. Putin je jednako neodređen u vezi toga kako bi trebala izgledati pobjeda ruske vojske u sadašnjem sukobu. Je li to naprosto zadržavanja teritorija koji su dosad osvojili, rušenje trenutačnog ukrajinskog režima ili nešto treće, nitko ne zna reći.
Zelenski je suvisliji i dosljednoj u svojoj definiciji pobjede - to je uklanjanje ruskih snaga s ukrajinskog teritorija. Problem, pak, s kojim se pritom suočava jest je li moguće to doista postići. Primjerice, to je pitanje vjeruje li itko doista da bi mogle postojati okolnosti u kojima bi Rusi ikada napustili Krim.
Od dvojice vođa - Zelenskog i Putina - ukrajinski je, navodi autor, očito taj koji uveliko prepoznaje i sluša upozorenja. Možda bi Putin, navodi Rees, trebao pročitati njegovu knjigu kako bi i sam nešto naučio iz te povijesti. Iako, zaključuje, budući da se, kako kaže, svi nadaju da će i dalje stvari pristupati nekompetentno, možda najbolje da ne bude tako.