Bahmut je doživio onu neželjenu slavu brojnih gradova oko kojih su se vodile krvave borbe, izginulo mnoštvo vojnika i civila, razaranja su zastrašujuća da bi povijest zaključila da, često, za to nije bilo vojne logike. Verdun u Prvom svjetskom ratu, primjerice.
Ukrajinski predsjednik Volodomir Zelenski u razgovoru za AP je rekao da “ako Bahmut padne u ruke agresorskim snagama, ruski predsjednik Vladimir Putin će prodati ovu pobjedu Zapadu, svom društvu, Kini, Iranu. Ako namiriše krv, nanjuši da smo slabi, nastavit će pritisak".
Docent Marcus Matthias Keupp, vojni ekonomist s ETF u Zürichu, za Neue Zürcher Zeitung je rekao da od siječnja “gledamo vjerojatno posljednju moguću rusku inicijativu ovog rata u Donbasu. Osuđena je na propast jer Rusima postupno ponestaje ljudi i opreme. Osim toga, situacija oko Bahmuta nema nikakvu strategijsku važnost za razvoj situacije na frontu u cjelini”.
Suglasan je, dijelom, s time i Oleksandr Sirskij, ukrajinski general pukovnik, koji je na Telegramu, kako prenosi The Wall Street Journal, objavio da je u bitki za Bahmut “naša glavna zadaća iscrpiti nadmoćne snage neprijatelja i nanijeti im velike gubitke. To će stvoriti potrebne uvjete oslobađanja ukrajinske zemlje i ubrzati našu pobjedu".
Reuters u srijedu prenosi priopćenje ukrajinske vojske: "Neprijatelj nastavlja s napadom na Bahmut. Međutim, naši branitelji hrabro drže grad, odbijaju brojne napade neprijatelja.” Denis Pušilin, vođa dijela regije Doneck pod kontrolom Moskve, govori da se većina ukrajinskih snaga povukla iz tvornice metala u zapadnom Bahmutu i da ruske snage napreduju, što potvrđuje Institut za studij rata.
Negativni utjecaj na moral
Bahmut će tako ostati potvrda nesposobnosti vojske s najvećim nuklearnim arsenalom na svijetu da osvoji grad nakon sedam mjeseci opsade pretvorivši ga u mitologem pa ga sada i ukrajinska vojska mora braniti, bez obzira na žrtve, jer bi potpuni pad imao negativni utjecaj na moral ukupne javnosti, civilne i vojne. Zelenski AP-u naglašava da bi pad Bahmuta bio presudni trenutak nakon kojeg bi uslijedili pritisci domaće javnosti - “naše će se društvo osjećati umornim, naše će me društvo gurnuti u kompromis s njima".
Ukrajinski predsjednik je, govoreći o SAD-u, bio oprezan. AP prenosi samo jednu njegovu rečenicu, "Sjedinjene Države doista razumiju da, ako nam prestanu pomagati, nećemo pobijediti". Odnosi se to na raspravu koja je u SAD-u počela prije izbora na polovici mandata u studenom prošle godine, kad su neki kandidati Republikanske stranke pokrenuli diskusiju o pomoći Ukrajini pa je Kevin McCarthy, sadašnji šef Zastupničkog doma Kongresa, rekao da neće više biti “bjanko čekova” Kijevu. Tri mjeseca je na čelu zakonodavnog tijela i ništa se nije promijenilo.
Ron DeSantis, guverner Floride i vjerojatni kandidat za predsjedničku nominaciju Republikanske stranke, bio je izjavio da je sukob u Ukrajini “teritorijalni spor” koji nije vitalni američki interes (bivši demokratski predsjednik Barack Obama je 2014. godine, nakon ruske aneksije Krima, rekao da je Ukrajina “sržni interes Moskve u smislu u kojem nije za Sjedinjene Države”: ruska otvorena agresija promijenila je očište administracije predsjednika Joea Bidena prije svega zbog prijetnje sigurnosti Europe – SAD je dvaput spašavao Stari kontinent, pa sada radije djeluje preventivno).
DeSantisovu izjavu, kao i druge, slične republikanske, treba gledati u svjetlu strančarenja i instnktivnog protivljenja svakom potezu demokratske administracije koja aktivno pomaže Kijevu. Poruke poput DeSantisove imaju određeni odjek u dijelu republikanskog tijela, ali stranački je vrh i srednja razina vodstva snažnije antiruski nastrojen od Demokratske stranke. Guverner Floride je ubrzo, na Foxu, reterirao te ruskog predsjednika Vladimira Putina proglasio “ratnim zločincem” koji je pokrenuo invaziju Ukrajine.
Kijev i dalje čeka da telefon zazvoni
Pozicija bivšeg predsjednika Donalda Trumpa mogla bi biti spornija budući da smatra – stvarno - da bi rat završio u danu razgovorom s Putinom. Većina svijeta se nada da neće pobijediti na izborima.
Veća je nevolja ponašanje kineskog predsjednika Xi Jinpinga, koji je bio najavio da će, nakon posjete Moskvi, razgovarati i s predsjednikom Zelenskim. Kijev i dalje čeka da telefon zazvoni: zbog mogućeg kineskog utjecaja na Putina ukrajinska vlada nije odbacila kinesko stajalište o sukobu u Ukrajini, dokument koji se smatra polazišnom točkom medijacije koju bi vodio Beijing/Peking.
Što dulje čekaju, to se manje nadaju da bi Xijeva mirovna inicijativa mogla uvažiti većinu njihovih legitimnih zahtjeva. Zelenski u razgovoru za AP definira da je Putinova odluka o razmještaju nuklearnog oružja u Bjelarusu/Bjelorusiji pokušaj odvraćanja pozornosti od nedostatka jamstava koje je dobio od Kine. "Što to predmnijeva: da posjet nije bio dobar za Rusiju", nagađa Zelenski, a tumači AP.
Ključna je poznata nepoznanica trenutka, kad je riječ o mogućim mirovnim pregovorima za Ukrajinu, što Xi kani poduzeti. Čeka li razgovor s europskim čelnicima koji dolaze idući tjedan (Von der Leyen, Macron, Sánchez), je li nakon razgovora s Putinom shvatio da nema prostora za mirovne inicijative ili čeka da padne Bahmut pa da, sukladno posljedicama, modificira pristup.
Čekamo i svi mi.