Utorak 16. svibnja ujedno je i 447. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Nakon gotovo petnaest mjeseci borbi i ovog se proljeća može zaključiti da Ruska Federacija nije postigla praktično ni jedan bitni cilj svoje agresije. No za razliku od lani – kada je na današnji dan započela masovnija predaja branitelja kompleksa Azovstal u Mariupolju – ruski napori za osvajanjem Bahmuta doduše idu svome kraju, ali bez ikakvih većih opkoljenja ili predaja. Naime, obrana tog grada još se drži u krajnjim zapadnim i jugozapadnim rubovima mjesta, a kako izgleda – ruska napredovanja tijekom zadnjih dana tek postupno guraju branitelje prema rubovima urbane zone, te prema izlaznim prometnicama koje ipak čvrsto drže branitelji. Dakle, uz velike žrtve nastavlja se rusko osvajanje Bahmuta zgradu po zgradu, dok tako kupljeno vrijeme sve jasnije ide u korist ukrajinskih snaga te ofenzive koju pripremaju.
Na ruku braniteljima u takvim pripremama ide i vrijeme, koje je nakon izuzetno kišnog travnja ovog mjeseca ipak bitno toplije, sunčanije i (što je najbitnije) suhlje. Takvi dani lijepog vremena s malo padalina počeli su dovoditi do sušenja terena u Ukrajini, čime brojni krajevi na istoku, jugoistoku i jugu Ukrajine postaju prohodni za vozila na kotačima i mimo uređenih prometnica i gradova. Ova promjena se itekako vidi na terenu – tako su ponovno oživjele borbe na sjeveru Donbasa gdje ruski izvori spominju pokušaje napadnih djelovanja uz rijeku Oskil, nekoliko kilometara južnije od Dvorične, a ukrajinski izvori spominju tek neuspješne napade agresora i tu i nešto jugoistočnije.
Ipak, i dalje se glavnina kopnenih sukobljavanja odvija u središnjem dijelu bojišta, baš kao i proteklih mjeseci – dakle, oko grada Bahmuta i oko 65 km južnije, oko okupiranog Donjecka (Avdiivka, Marinka). Kao što smo već spomenuli, fokus je i nadalje na Bahmutu, gradu kojeg ukrajinske snage drže tek nekoliko posto. U njegovoj je neposrednoj okolici zadnjih desetak dana bila vođena i lokalna protuofenziva – koja je zapravo otupila zube onih kliješta kojima su Rusi namjeravali zaokružiti to urbano bojište. Do kraja prošlog tjedna se tako čulo da su ukrajinski juriši oslobodili prostore uz cestu Bahmut-Časiv Jar (O-0506), da bi u zadnjih nekoliko dana slično ozbiljan pomak bio napravljen i jugozapadno od grada. Ondje se agresore odbacilo od prigradskih mjesta Ivanivske i Stupočki – time i od strateški važne magistrale Bahmut-Kostjantinivka (T-0504) – a borbe traju uz trasu kanala Siverski Donjec-Donbas, kako u smjeru Klišćivke tako i južnije prema Kurdjumivki. Svim tim pomacima oko Bahmuta navodno je oslobođeno oko 20 kilometara kvadratnih prostora, iako time nije bio oslabljen pritisak agresora u preostatku tamošnjeg urbanog bojišta.
"Teška, ali kontrolirana situacija"
Kako izgleda, tijekom posljednja dva ili tri dana Ukrajincima je u samome gradu išlo lošije nego oko grada. Iako su pod svoju kontrolu protunapadima vratili ulaze u grad spomenute dvije prometnice (prema Časiv Jaru i Kostjantinivki), ipak su ustrajno nastavili gubiti prostor u sredini zone visokih armiranobetonskih zgrada koje su im preostale (načelno, oko gradskoga spoja ta dva prometna pravca). Iako se izvori posljednjih dana razlikuju, vjerojatno je da su branitelji u samome centru te svoje zone imali prodor ruskih snaga sa sjevera ulicom Levanevskoga – koji prijeti njihov preostali gradski prostor podijeliti na dva dijela, manje ili više povezana stambenim segmentom južno od Jubilejne ulice (širine oko 300 metara). Naravno, to bi sve bilo bitno tragičnije prije nekoliko tjedana, ili još i prije nekoliko dana, kad branitelji nisu imali sigurno u rukama već spomenute prometnice koje Bahmut povezuju sa zaleđem. Ovako posada koja se još bori sjeverno od Jubilejne ulice, oko 18. srednje škole i dalje na zapad oko Dječje bolnice, ima zaleđe prema prigradskom selu Hromove i dalje na Časiv Jar, dok branitelji oko 12. škole i zabavnog centra „Peremoga“ imaju preko južnog dijela gradske ulice Čajkovskog cestovni izlaz na jugozapad prema Kostjantinivki (ili u istom smjeru niz lokalnih putova). Kako izgleda, ovaj postupni nastavak napredovanja agresora ipak još ne znači da su Ukrajinci odlučili pustiti Bahmut, budući se ondje borbe nastavljaju (a ukrajinski general Sirski i u zadnjim posjetima tamošnjem bojištu nastavlja govoriti o teškoj ali kontroliranoj situaciji, u kojoj je Bahmut nekakva „mišolovka“ za napadače).
Za razliku od Bahmuta, gdje se stanje mijenja iz dana u dan – bojište je ponešto manje dinamično oko grada Donjecka. Usprkos žestokim kopnenim sukobljavanjima oko Avdiivke i Marinke, oba ta ukrajinska uporišta su i dalje barem dijelom u rukama branitelja, bez da se zadnje vrijeme bilježilo bitnijih pomaka bojišnice. Slična je situacija i uz frontu u oblasti Zaporižje, na oko 200 km poteza od Donjecka do rijeke Dnjepar, kao i na oko 360 km poteza gdje bojišnica onda prati Dnjepar. Iako mnogi nagađaju da bi to moglo biti područje buduće ofenzive, za sada se tu tek oprobavaju snage manjim napadima, te redovitom razmjenom topničke vatre i udara bespilotnim letjelicama. Iako u gradovima na zapadnoj obali Ukrajina redovito trpi žrtve i razaranja, izgleda da su njene snage uspjele agresorsko pješaštvo fiksirati uz obalu, dok je ruska teža vojna tehnika ipak završila povučena u zaleđe, izvan dometa ukrajinskog preciznog naoružanja.
Napomenimo i da se ovaj čitav okupirani kraj uz Dnjepar (dijelovi oblati Zaporižje i Herson) zadnje vrijeme nalazi pod posebnom prijetnjom. Naime, izuzetno kišno proljeće dovelo je do postupnog rasta razine vode u velikom Kahovskom rezervoaru na Dnjepru, čiju su glavnu branu agresori ozbiljno oštetili krajem prošle godine. Time taj objekt više nije u stanju dobro kontrolirati protok vode iz akumulacije, a zadnjih je dana razina tog umjetnog jezera dostigla rekordnih 17,5 metara i prijeti preplavljivanjem ionako oštećene brane. S druge strane, kako su ti isti agresori tijekom nekoliko proteklih mjeseci teško oštetili pumpne stanice na ulazu u Kahovski vodni kanal – oko 10 km istočno od mjesta Kahovka – taj veliki hidrotehnički kompleks sada ne može pomoći u smanjivanju razine vode u Dnjepru i Kahovskom rezervoaru. Dapače, poplavljen i opljačkan kompleks na početku ovog sustava kanala lako bi mogao u nadolazećim mjesecima presuditi i navodnjavanoj poljoprivredi u većini okupirane Hersonske i Zaporiške oblasti, vodeći do nedostatka pitke vode i u nizu većih okupiranih gradova tog kraja. Dakle, okupatori su se svojim divljaštvom sami doveli u problem kojeg zadnjih tjedana nastoje svim silama sanirati, iako upućeni tvrde kako će za popravke samo početne potopljene i devastirane stanice ovog sustava trebat mjeseci, ako ne i godine.
Zračni rat u fokusu
Iako se pomno prati stanje oko Bahmuta te prvi znakovi neke veće ukrajinske ofenzive, zadnjih je dana posebno u oči upadalo i zračno ratovanje. S jedne strane, nakon prošlotjedne objave iz Ujedinjene Kraljevine da se u Ukrajinu poslalo krstareće rakete dugog dometa Storm Shadow – još od prošlog petka, 12. Svibnja, niz eksplozija u Luhansku (preko 100 km iza bojišnice) počelo se pripisivati baš tom oružju. Iako se prema tamošnjim izvorima prvo sumnjalo na ukrajinske rakete tipa Grom, na kraju je ruska priča stala na raketama Storm Shadow u tandemu s američkim projektilima ADM-160B MALD (Miniature Air-Launched Decoy), specijaliziranim za zavaravanje protuzračne obrane protivnika. Ciljevi višestrukih napada bili su tamošnja industrija i vojni centri u Luhansku, a iz ruskih se izvora čulo da je Storm Shadow bio ispaljen iz ukrajinskog Su-24, kojeg je pratio Mig-29 – za koja su oba odmah ustvrdili i da su promptno srušeni.
Agresori su zauzvrat Ukrajinu idućih dana napadali valovima kamikaza-dronova – tako ih je u noći na subotu 13. svibnja navodno bilo otposlano 21, od čega su branitelji srušili 17, a ciljevi su bili u gradovima širom Ukrajine, uglavnom industrija s potencijalnom vojnom namjenom, prometna infrastruktura i civilna naselja. Na uzvrat iz Ukrajine nije trebalo dugo čekati – u subotu iza podneva čulo se o nizu neobičnih zrakoplovnih nesreća na nebu iznad granične regije Brijansk u Ruskoj Federaciji. Prvo su tu pala dva helikoptera Mi-8 MTPR-1 specijalizirana za elektroničko ratovanje (a jedno vrijeme se spominjalo i treću takvu letjelicu), da bi onda u pojedine ruske medije stigle i vijesti o padu borbenih aviona Su-34 i Su-35. Iako se početno spominjalo nekakve diverzante i njihovo rušenje iz same Rusije, postupno je postalo jasno (1) da sve pale letjelice spadaju u jednu te istu borbenu skupinu, koju je (2) izgleda srušila jedna te ista salva raketa iz nekog modernog sustava u čiji su domet uletjeli. Dok ni jedan od članova posade iz sve četiri letjelice nije preživio, do sada nije bilo viđeno takvo „upadanje u zračnu zamku“, koje je ujedno i spriječilo napad navođenim bombama na ukrajinsku sjevernu oblast Černihiv.
Nažalost, svojevrsni odgovor je došao već te iste večeri, baš u vrijeme kada su ukrajinski glazbenici iz Ternopila nastupali u Liverpoolu na izboru za pjesmu Eurovizije – dok je po njihovu rodnom gradu i ostatku Ukrajine krenulo u napad barem 19 kamikaza-dronova i krstareće rakete Kalibr s brodova na Crnome moru i rakete Kh-101/555 iz strateških bombardera Tu-95MS. Bio je to sedmi veći val takvih zračnih napada u mjesecu svibnju, a osim Ternopila pogođeni su i ciljevi kritične infrastrukture u Hmjelnickom. Jučer je to bilo nastavljeno jutarnjim napadom 4 kamikaza–drona Shaheed 131/136, a kao poseban kuriozitet treba spomenuti i ruske tvrdnje da se po prvi put uništilo krstareću raketu dugog dometa Storm Shadow – čime je nastavljena praksa da čim neko oružje bude uopće i spomenuto u kontekstu Ukrajine, ruski službeni izvori počinju brojiti njihova uništenja (bez obzira je li ta tehnika uopće stigla na bojišta, i koliko se često koristi).
Mogući daljnji primjer ovakve prakse stigao je danas rano ujutro kada se Ukrajinu navodno sa sjevera, istoka i juga napalo s 18 raketa raznih tipova. Moguće je da se posebnim ciljem ovog djelovanja pokazala baterija nedavno pristiglih američkih protuzračnih raketa MIM-104 Patriot u Kijevu. Iako se iz ukrajinskih izvora čulo da je svih 6 raketa Kh-47M2 „Kindžal“ (lansiranih iz aviona MiG-31K), pa 9 raketa Kalibr s brodova na Crnom moru i još tri rakete bilo sustava S-400 ili Iskander-M bilo uništeno – video snimka koja je počela kružiti društvenim mrežama pokazivala je nad Kijevom ispaljivanje oko 30 projektila PZO sustava (navodno Patriot) te onda i niz velikih eksplozija na tlu. Iako su ukrajinski izvori spominjali tek štete i požare od ostataka srušenih raketa protivnika – Rusi su se danas promptno pohvalili uništavanjem prvih lansera Patriota, koje su uništili „složenim napadom“ iz više smjerova, uz korištenje „maksimalnog broja napadačkih projektila u najkraćem vremenskom razdoblju”.
Bio je to tek dio današnjih ruskih navoda – koji ujedno spominju i uništavanje „7 krstarećih raketa dugog dometa Storm Shadow, 3 proturadarske rakete HARM i 7 raketa višecijevnih raketnih bacača HIMARS“. Naravno,sve to bez potvrde ili priloženih ikakvih dokaza. Ipak, da po pitanju sustava Patriot nije baš sve tako čisto – možda govore i današnja ukrajinska nastojanja da se demontiraju preostale web-kamere na javnim prostorima u Kijevu, jer navodno svojim snimkama daju neželjene informacije protivniku o postavu domaće protuzračne obrane.
Međunarodni odnosi i sankcije
Dok se Europa ne uspijeva dogovoriti oko sadržaja svog 11. po redu paketa sankcija za Rusku Federaciju, ipak je EU Republiku Srbiju obuzdala u njenim planovima izdavanja putovnica za ruske građane koji su ondje tijekom zadnjih godinu dana. Jednako tako, za očekivati je da će skori skupovi zemalja skupine G7, koji se održavaju u Japanu, uz najave dodatne pomoći Ukrajini donijeti i nove mjere prema agresoru. Ipak, dok ujedno traju i pripreme za predstojeći NATO summit u Vilniusu – ni ondje stajališta o Ukrajini nisu usklađena. Iako dio država članica podržava članstvo Ukrajine po uzoru na posebnu proceduru koju Savez zadnjih mjeseci koristi za Finsku i Švedsku – navodno se neke države tome itekako protive. Dok neki kompromisno rješenje vide u nuđenju daljnje pomoći, ali ne i članstva – zanimljiv je tu i suprotan primjer današnjeg primanja Ukrajine u krug država članica NATO centra izvrsnosti za kibernetičku obranu (CCDCOE) u Tallinu u Estoniji.
Uz to, za sada niz velikih EU/NATO država tu ipak uspijeva (barem na formalnoj razini) i dalje stajati na stajalištu kako Ukrajinu treba pomagati do daljnjega. Dok tu dobar primjer daje Švicarska, koja je nakon dugog oklijevanja ipak krenula prema promjenama zakonodavstva kako bi ubuduće bila u stanju ostati neutralna, ali ipak isporučivati vojnu opremu državama koje se brane od agresije (poput Ukrajine) – suprotni primjer opet daje Mađarska koja je ovoga tjedna zaustavila isplatu još od 500 milijuna eura iz Europskog instrumenta mirovne pomoći (European Peace Facility – EPF) tražeći garancije da će taj fond ubuduće biti „generalnije usmjeren“, a ne sav korišten samo za naoružavanje Ukrajine.
Sve to je posljednjih dana ipak palo u sjenu europske turneje na koju je zadnjih dana krenuo ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Prvo je u subotu 13. svibnja posjetio Italiju – ne samo vlasti u Rimu, već i Vatikan, gdje je imao oko 40 minuta razgovora s Papom. Dok je posjet Talijanskoj Republici prošao sjajno – čemu uz prigodne izjave svjedoči i jučerašnje pristizanje francusko-talijanskog modernog protuzračnog sustava SAMP-T u Ukrajinu – razgovori s Papom izgleda da nisu zadovoljili. Naime, kako se već ranije čulo, Vatikan je tu nastojao zadobiti ulogu svojevrsnih posrednika (pa i osloncem na pravoslavne krugove Rusije), što Zelenskom nije dobro sjelo – koji ima vlastiti koncept za okončanje sukoba i ruske agresije, te se ne da prisiliti na neravnopravne razgovore s Putinom.
Idući dan, nedjelja 14. svibnja, Zelenskog je odvela prvo u Berlin, a onda i u Aachen, gdje je primio nagradu „Karlo Veliki“ za doprinos ujedinjenju Europe. Tom je prilikom biranim riječima bila potvrđena suradnja Njemačke i Ukrajine, a napomenulo se i da je Njemačka ove godine za svoje partnere priredila 11 milijardi eura pomoći – od toga oko 2,7 milijardi skore vojne pomoći. Osim 20 dodatnih oklopnjaka Marder, tu bi trebalo spadati i 30 tenkova Leopard 1 te dodatni moderni protuzračni sustavi IRIS-T, koji su se navodno već izvanredno pokazali u Ukrajini. Uz navodno oko 1.200 bespilotnih sustava koje Njemačka donira, u Ukrajinu bi trebalo uskoro stići i 100 dronova tipa Quantum-Systems Vector, druga pošiljka takvih izviđačkih letjelica koje su se već lani jako dobro pokazale na bojištu. Uz to se danas čulo i da je s njemačkim konzorcijem Hensoldt potpisan i ugovor o isporuci 6 dodatnih radara TRML-4D, vrijedan oko 100 milijuna eura.
Riječ je o opremi čiju su kvalitetu Ukrajinci već upoznali, budući su baš to bili radari koje im je Njemačka poslala uz svoje protuzračne sustave IRIS-T. No osim susreta s domaćim vrhom (među ostalim i kompletnim kabinetom ministara zaduženih za sigurnost SR Njemačke) te odabranim predstavnicima njemačke vojne industrije, Zelenski je u Njemačkoj imao prilike razgovarati i s vrhom bjeloruske oporbe u inozemstvu – što je posebno važno ovih dana kada bjeloruski diktator Lukašenko ima težih zdravstvenih problema i rijetko izlazi u javnost. Ujedno se Zelenski u vojnoj bazi kod Aachena susreo i s ukrajinskim vojnicima koji su ondje na obuci.
Iste večeri, ukrajinski predsjednik je onda produžio i put Francuske, u svoj drugi po redu posjet Parizu od početka lanjske ruske vojne agresije na Ukrajinu. Ondje se također pričalo o vojnim i humanitarnim potrebama Ukrajine, detaljima NATO aspiracija vlasti u Kijevu – ali i o potencijalnom zapadnom doniranju borbenih aviona, što je žarka želja ukrajinskog državnog vrha. Ipak, dok je Francuska naznačila „otvaranje vrata“ budućoj obuci ukrajinskih pilota – ipak je glavnina konkretnog sadržaja ostala koncentrirana na skoru isporuku „desetaka oklopnih vozila i lakih tenkova“, obuku ukrajinskog ljudstva, te jačanje protuzračne obrane novom tehnikom – koja je dijelom taman pristizala na teren, kako smo već spomenuli.
Završno, Zelenski je svoju turneju okončao u Londonu, gdje su ga čekali razgovori s britanskim premijerom Sunakom. Nije sporno da će se Velika Britanija i na predstojećim skupovima u Europi, kao i na G7, zalagati za ukrajinske interese. Uz to, opet su spomenute i famozne rakete Storm Shadow (čiju bi i francusku verziju Ukrajina trebala uskoro dobiti od Pariza) – no uz to se napomenulo i plan skorog doniranja nekakvih britanskih napadačkih besposadnih letjelica velikog dometa (preko 200 km) – koje bi također mogle imati ozbiljnih učinaka na bojištima Ukrajine. Dok se te letjelice očekuju u nadolazećim mjesecima – napomenuto je i kako se u Velikoj Britaniji lani obučilo oko 15.000 ukrajinskih boraca, a u pripremama je i plan obuke ukrajinskih pilota, kojim bi se pomoglo nastojanja Kijeva da se opremi lovcima F-16 u nekom budućem trenutku.
Do tog budućeg doba ipak treba spomenuti da ovog tjedna u njemačku vojnu bazu Grafenwöhr stižu i prvi američki tenkovi M1A1 Abrams za obuku Ukrajinaca koja će uskoro ondje započeti. Ujedno se zadnjih dana čulo i da Japan planira u Ukrajinu poslati transformatorske opreme u vrijednosti od oko 40 milijuna USD ne bi li se osiguralo oporavak tamošnje elektromreže – dok se Island, koji nema vojsku, jučer odlučio u Ukrajinu poslati jednu kompletnu vojnu bolnicu. Ipak, sve to baca u sjenu privatna inicijativa iz Češke, nazvana „Dar za Putina“, koja nakon dosadašnjeg uspješnog skupljanja novaca za kupovinu tenka sa streljivom i višecijevnog bacača raketa sa streljivom sada kreće prikupljati novce za kupovinu 10 tona plastičnog eksploziva za potrebe Oružanih snaga Ukrajine. Taj se poduhvat javnog prikupljanja novaca radi pod nazivom „Operacija big-bada-boom“ i ne sumnjamo da će opet biti uspješan.