U srijedu je Die Zeit objavio da će Horst Seehofer (69) podnijeti ostavku na mjesto šefa bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU), no Seehofer je to oštro demantirao.
To vam je obična patka, debela patka, odbacio je vijest. I onda je nekoliko dana poslije, u utorak 12. studenoga, i službeno potvrdio - da, povlačim se.
Dan previše
Kratko nakon što je Angela Merkel, njegova omiljena koalicijska partnerica i još omiljenija meta njegovih kritika, objavila da se povlači s čela CDU, ali namjerava odraditi svoj kancelarski mandat do kraja, Seehofer je objavio da i on daje ostavku na mjesto stranačkog lidera. I da i on poput kancelarke planira do kraja mandata zadržati mjesto u vladi, gdje drži resor unutarnjih poslova. Seehofer računa s tim da će ipak nadživjeti Angelu Merkel: novi šef njezina CDU birat će se početkom prosinca, dok bi se izborna skupština manjeg koalicijskog partnera, bavarskog CSU, trebala održati u siječnju. Mnogima se to ne sviđa.
“Svaki dan koji Seehofer ostaje na mjestu ministra unutarnjih poslova jedan je dan previše”, ustvrdila je zastupnica Zelenih Katrin Göring-Eckardt. Ako sadašnji bavarski premijer Markus Söder u siječnju bude izabran za predsjednika CSU, a svi su izgledi da hoće, dobit će moć kakvu su imali Edmund Stoiber i Franz Josef Strauss. I Seehofer nakon njih.
Rat preko izbjeglica
Seehofera pamtimo kao žestokog kritičara izbjegličke politike Angele Merkel. Kao bavarski premijer žestoko se protivio otvaranju granica za sirijske izbjeglice, što je Angela Merkel napravila u jesen 2015. U protekle dvije godine teško da bi prošao tjedan a da Seehofer ne bi pozvao na slanje vojske na granice ili makar na utvrđivanje “Obergrenze”, gornje granice koliko Njemačka smije maksimalno primiti izbjeglica godišnje. Moglo bi se reći da je bio uspješan, barem djelomično: Njemačka je tiho zatvorila granice još 2016., “Obergrenze” je ušla u plan nove njemačke vlade nakon prošlogodišnjih izbora.
To je bio CSU-ov uvjet i velika Seehoferova pobjeda. No, presudili su mu bavarski izbori. On se svojim desničarenjem silno trudio ne prepustiti niti jednog birača rastućem AfD-u. Toliko je otišao udesno da su ovoga ljeta demonstrirali protiv njega u Münchenu. I uspio je, AfD je na pokrajinskim izborima u Bavarskoj 14. listopada osvojio 10,2 posto glasova, manje nego što mu ankete daju na saveznoj razini. Neodmjereni Seehofer je zato znatan dio svojih birača otjerao Zelenima koji su udvostručili svoj rejting i sa 17,6 posto osvojenih glasova postali druga stranka po snazi. CSU je osvojio visokih 37,2 posto, ali to je strahovit poraz za stranku koja 70 godina gotovo cijelo vrijeme samostalno vlada Bavarskom.
Tako se zatvara krug: Seehofer je na čelo stranke došao 2008. kad je CSU prvi put u više od 40 godina izgubio apsolutnu većinu. Velikim korakom ulazi na političku scenu 1980. kad je kao 31-godišnjak izabran za zastupnika u Bundestagu. Bio je ministar u vladama Helmuta Kohla i Angele Merkel, ali glavnu je moć dobio kao predsjednik CSU i bavarski premijer. Naslijedio je Edmunda Stoibera i 2008., godinu dana nakon Stoiberova povlačenja, Seehofer postaje šef CSU i bavarski ministar predsjednik, odnosno premijer.
Privatno burno
Seehofer je rođen u Ingolstadtu, gdje i danas živi, u konzervativnoj katoličkoj obitelji niže klase. Otac mu je bio vozač kamiona, a majka domaćica. Studirao je uz rad, završio Akademiju za upravu i gospodarstvo u Münchenu i radio u mjesnoj samoupravi. Der Spiegel piše da je on čovjek koji je ozbiljno shvaćao ime svoje stranke, političar koji će svako malo isticati svoje demokršćanstvo.
Ipak, privatnim životom ne uklapa se u predodžbu o smjernom vjerniku. Živi u drugom braku, u kojem je dobio troje, danas odrasle, djece, a ima i kćer iz duge izvanbračne veze. To je otkrio tabloid Bild pa je pod žestokim pritiskom stranke Seehofer nekoliko mjeseci poslije objavio da je donio odluku i da ostaje sa svojom suprugom. Nakon toga u drugom je pokušaju izabran za šefa stranke i postao bavarski premijer.
Posljednjih godina Horst Seehofer istaknuo se antiimigrantskim izjavama, no analitičari ističu da je on političar iznimnog socijalnog senzibiliteta. Bio je protiv reforme tržišta rada Hartz IV kojom je 2005. fleksibiliziran rad i smanjena pomoć za nezaposlene i usprotivio se ideji da se doprinos za zdravstveno plaća paušalno tako da bi isti iznos plaćale radnice u trgovini i direktori. U znak prosvjeda protiv socijalno neosjetljive zdravstvene reforme u studenome 2004. podnio je ostavku kao šef kluba zastupnika u Bundestagu. Na saveznim izborima 2005. osvojio je 65,9 posto glasova.
Povod za njegovu odluku je novi skandal smijenjenog šefa Službe za zaštitu ustavnog poretka Hans-Georga Maassena koji je rekao da je izgubio položaj jer su mu smjestili “lijevi radikali iz SPD-a”. No, na sastanku stranačkog vrha u nedjelju svi su čelnici od njega tražili da napusti vodeću poziciju, i to je bio presnažan pritisak. I za njega.