- Na zimsko sunčano poslijepodne lako je zamisliti da život u Bosni može biti dobar. Kosi krovovi kuća na strmim padinama sarajevske doline izgledaju kao snijegom prekriveni satovi s kukavicom. Djeca kližu na otvorenom klizalištu na jednom od sportskih borilišta izgrađenom za Zimske olimpijske igre 1984., započinje svoju reportažu iz BiH BBC-jev novinar Jeremy Bowen.
- U strašnim ratnim godinama od 1992. do 1995. godine, kada je Sarajevo bilo pod opsadom vojske bosanskih Srba, također sam vidio i koliko loš, brutalan i kratak može biti život ovdje. Bosna i Hercegovina je doživjela krvoproliće, okrutnost i patnju kakve u Europi nije bilo od Drugog svjetskog rata, piše Bowen pa podsjeća na razne godine koje su ostavile dubok ožiljak na zemlji.
Najgori pojedinačni zločin dogodio se u Srebrenici na istoku zemlje, gdje su vojnici bosanskih Srba pobili više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka tijekom nekoliko dana u srpnju 1995. Ratni čelnici bosanskih Srba Radovan Karadžić i Ratko Mladić izdržavaju doživotne kazne zatvora za genocid i zločine protiv čovječnosti.
Podijeljena osobnost BiH
Možda je to trebao biti kraj, nastavlja Bowen. Rat je završio 1995. sporazumom sklopljenim u bazi američkog ratnog zrakoplovstva u Daytonu u Ohiju. No to je prije zamrznulo sukob nego ga riješilo. Sva sila mirovnih snaga i visoki predstavnik s ovlastima za donošenje zakona pobrinuli su se da se dogovor održi, ali svijet je prije nekog vremena krenuo dalje. No ne i Bosna.
9. siječnja je parada u Banjoj Luci, de facto prijestolnici bosanskih Srba, stavila u fokus bosanske probleme. Paravojna policija, piše BBC-jev reporter, marširala je ulicama u znak sjećanja na 30. godišnjicu proglašenja neovisnosti bosanskih Srba 1992. godine, dok se Jugoslavija raspadala, a Bosna klizila prema sveopćem ratu.
Mimohod je predvodio Milorad Dodik, kojeg su Amerikanci nakon rata dočekali kao 'dašak svježeg zraka', a sada ga doživljavaju kao srpskog moćnika koji se ne ustručava uznemiravati duhove prošlosti. Jedan od njegovih bliskih saveznika je mađarski premijer Viktor Orban, a Dodik oponaša mnoge aspekte njegovog desničarskog nacionalizma.
Parada Srba je pokazala nestabilnost karakterističnu za podijeljenu osobnost Bosne i Hercegovine.
Daytonski sporazum podijelio je zemlju na dva entiteta, sa slojem nacionalnih institucija, uključujući zajedničko predsjedništvo.
Uz neke prilagodbe, granica između entiteta prati crte bojišnice u trenutku kada su borbe prestale, podsjeća Bowen. Srpski entitet se zove Republika Srpska. Drugi entitet, Federaciju Bosne i Hercegovine, vode Bošnjaci Muslimani i Hrvati.
Odnosi između dvaju entiteta nikada nisu bili jednostavni, ali su prošlog srpnja postali kritični kada je visoki predstavnik na odlasku, Valentin Inzko, Austrijanac porijeklom iz bivše Jugoslavije, zabranio poricanje genocida.
Činjenica da stranac može donositi zakone iritira mnoge Bosance, ali ta je mjera čelnika bosanskih Srba razbjesnila. Pojačao je separatističku retoriku i prestao surađivati s nacionalnim institucijama, čiji je dio s obzirom na to da je srpski član predsjedničkog trojca.
Poricanje genocida
Sadašnji visoki predstavnik, Christian Schmidt, bivši njemački ministar, rekao je da je Bosnu zahvatila 'najveća egzistencijalna kriza nakon rata'. Kazao je kako Dodikova prijetnja da će svoju naoružanu policiju pretvoriti u pravu vojsku bosanskih Srba, riskira mogućnost ponovnog izbijanja rata, podsjeća BBC-jev reporter.
Britanski veleposlanik u Bosni Matt Field također je osudio Dodikove manevre, za koje je rekao da koriste govor mržnje i ignoriraju bosanske zakone kako bi uništili sigurnost i prosperitet. U prvom tjednu 2022. SAD su nametnule Dodiku sankcije zbog 'destabilizirajućih koruptivnih aktivnosti i pokušaja demontaže Daytonskog mirovnog sporazuma'.
Četiri dana kasnije odgovorio je svojim kritičarima marširajući sa svojim ljudima ulicama Banja Luke. BBC-jeve zahtjeve za razgovor je odbio.
Dodik ima mnogo kritičara i u zemlji i u inozemstvu. Jedan od najglasnijih među oporbom bosanskih Srba je Vojin Mijatović, potpredsjednik Socijaldemokratske partije, koji Dodika optužuje za raspirivanje kriminala i korupcije.
- Ovo je način na koji planira sakriti milijune i milijune koje je uzeo od kriminalnih korupcijskih aktivnosti u Bosni... Mislim da je to jedini način za njega da preživi. Zato mislim da je spreman nešto učiniti, kaže Mijatović.
Poricanje genocida važno je pitanje u Bosni. Ubojstva u Srebrenici su iscrpno dokumentirana, ali mnogi Srbi smatraju da je optužba nepravedna.
- U Banjoj Luci sam susreo bivše vojnike bosanskih Srba koji su kazali da su lojalni svom bivšem zapovjedniku, osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću, i tvrdili da su i Srbi žrtve, piše Bowen.
Dodikov politički saveznik, Ljubiša Ćosić, gradonačelnik Istočnog Sarajeva, predgrađa grada koje se nalazi unutar Republike Srpske, prihvaća da su Srbi ubijali Bošnjake u Srebrenici, ali inzistira da to nije genocid.
- Kao suverena nacija znamo što je genocid i imali smo ga u Drugom svjetskom ratu. Nijemci su počinili genocid nad našim narodom, i to je potpuno drugačije od zločina u Srebrenici, rekao je za BBC Ćosić.
Ljudi u Bosni, piše dalje Bowen, su taoci prošlosti, ali nijedno mjesto u zemlji nije tako obilježeno strašnim krvoprolićem 1990-ih kao mali grad Srebrenica.
Izgubljene generacije
U bivšoj bazi UN-a, gdje nizozemske trupe nisu uspjele zaštititi bošnjačke civile 1995. godine, bivši gradonačelnik Ćamil Duraković pričao je o strahovima koje je izazvala sadašnja retorika.
- Kao da još uvijek postoji Treći Reich i Gestapo nakon holokausta. Svi kažu 'ajmo pregovarati s njima'. Ne možemo pregovarati s onima koji su počinili najgore zločine protiv čovječnosti u ovoj zemlji. Problem je što Srbi pokušavaju legalizirati ono što je stečeno ratnim zločinima, opisuje Duraković.
Duraković je imao 16 godina kad se srpska vojska približavala Srebrenici. Sa svojim stricem i dvojicom rođaka pridružio se tisućama drugih Bošnjaka i dječaka koji su pokušali preko planina pobjeći na sigurno. U kaotičnom odlasku bio je odvojen od svojih rođaka.
Negdje putem, dok su kolone ljudi u bijegu upale u zasjedu, svi su pobijeni. Duraković je samo zahvaljujući sreći i hrabrosti preživio.
Pridružio se iscrpljenim kolonama traumatiziranih ljudi koji su bježali u Tuzlu, teritorij koji je držala bošnjačka vojska.
- Osamdeset posto mojih školskih kolega je ubijeno 1995. godine. Sada vidim njihove majke ovdje i nekako kad ih pogledam vidim koliko sam izgubio. Ne samo članove obitelji, nego i cijelu generaciju, kaže.
U Sarajevu vodeći bošnjački političar Bakir Izetbegović kaže da je njegov srpski kolega Milorad Dodik oportunist koji se samo maskira u nacionalistu, ali da je svejedno opasan.
- On je bogat tip koji koristi tu crnu energiju nacionalizma. Nikad ne znaš hoćeš li pustiti taj duh iz boce. Jer ne možeš ga vratiti, izjavio je Izetbegović.
Bez sumnje, koristiti se etničkom mržnjom kao oružjem je krajnje neodgovorno u Bosni. No, Bakir Izetbegović, čiji je pokojni otac bio bosanski predsjednik tijekom rata, također je optužen za manipuliranje nacionalizmom kako bi na izborima koji se trebaju održati kasnije ove godine, pažnju birača odvratio od vlastitih političkih neuspjeha.
Nema rizika od rata
Bosanski političari nisu uspjeli riješiti nefunkcionalnu državnu upravu. Veleposlanik Ujedinjenog Kraljevstva Matt Field nedavno je na svom blogu objavio vrlo oštru kritiku duboko ukorijenjene korupcije i politike 'bez odgovornosti'. Osudio je način na koji moćni pojedinci kradu javni novac, blokiraju reforme, hvale ratne zločince, manipuliraju izborima i narodu uskraćuju pravdu.
Sve to je onemogućilo da se Bosna i Hercegovina izvuče iz prošlosti. Zemlja krvari mlade ljude kojima je dosta grobova, strašnih sjećanja i korupcije. Godišnje emigrira između 50 i 60.000 ljudi, uglavnom u Njemačku, Austriju i Sloveniju.
UN procjenjuju da bi se, ako se tako nastavi, stanovništvo Bosne od nešto više od tri milijuna ljudi moglo prepoloviti do 2050. godine.
Sada, piše Bowen, nema rizika da Bosna eksplodira u sveopći rat kao 1992. godine. Vojna infrastruktura za borbu u takvim razmjerima ne postoji. Ali u atmosferi zaraženoj strahom i mržnjom, mali incidenti mogli bi brzo eskalirati.
Nestabilnost i autoritarnost zasadili su neizvjesnost u dijelovima Europe. Neki diplomati u Sarajevu vide priliku da i Rusija napravi nered na zapadnom Balkanu.
- Jedan od njih mi je rekao da ovaj opasan trenutak shvatim ozbiljno. Bosna je, rekao je, država s posttraumatskim stresom - i oružjem, zaključio je Bowen.