Kao i mnoge druge mudre izjave, iako nema potvrde, britanskom ratnom vođi Winstonu Churchillu pripisuje se i ona da "Amerikanci uvijek naprave pravu stvar - nakon što pokušaju sve ostalo". Koliko god je svijet mogao biti pod šokom kako su to Amerikanci mogli izabrati Donalda Trumpa za predsjednika, zbog čega smo četiri godine gledali djelovanje Bijele kuće kao neki reality show, sada su ipak Amerikanci napravili pravu stvar i uskratili mu još četiri godine mandata. Time su i sebi i svijetu skratili muke.
Amerika je potrebna svijetu, ne samo zbog njezine snage, nego i kao primjer. A ona s Trumpom na čelu nije bila nikakav primjer. Država koja se uvijek zauzimala za ljudska prava, medijske slobode, diobu vlasti i druge demokratske vrijednosti imala je na čelu osobu koja je vrijeđala i napadala medije, koja je pokušavala utjecati na neovisne institucije, koja se divila diktatorima i autoritarnim vođama, a s druge strane vrijeđala saveznike. U to vrijeme SAD nije koristio ni snagu, ni vojnu ni političku ni ekonomsku, da bi riješio neki problem u svijetu. Trump je povlačio Amerikance redom iz mnogih bitnih međunarodnih organizacija.
Malo je nedostajalo da uništi i NATO, svojim razumijevanjem NATO-a kao neke vrste američke zaštitarske tvrtke koja će štititi samo one koji plate. Umjesto rezultata, mediji su Trumpu brojali netočne izjave, kojih je bilo gotovo 2000 u četiri godine. Doveo je do toga da ne bude bitno što američki predsjednik govori. Da to ne bude bitno ni njegovim suradnicima, ni protivnicima ni saveznicima. "To je Trump", bio je jedini pristup kojim su svi preživjeli četiri godine njegova mandata. I najgora politička parodija, a kamoli TV serije poput fikcije "House of Cards" čine se preozbiljnim u odnosu na realnost Trumpova načina djelovanja i vladanja.
Nije ni čudo da je to sada završilo tako što on ne priznaje poraz, ne čestita pobjedniku, ne sudjeluje u predaju vlasti. A na ulicama Washingtona je više američkih vojnika nego u Afganistanu, Iraku i Kosovu zajedno kako bi osigurali taj događaj u kojem, usput rečeno, gotovo da neće biti građana zbog epidemioloških mjera. Ironično se može postaviti pitanje je li raspoređivanje američke vojske na ulicama glavnoga grada bio Trumpov cilj kada je govorio da treba "naše dečke vratiti kući", a ne da tamo ginu za neke "ponosne ali agresivne Crnogorce koji mogu početi treći svjetski rat!" (to je rekao uoči prvog summita NATO-a na kojem je Crna Gora sudjelovala kao punopravna članica).
Je li onda uopće iznenađenje da više od 60 posto građana Europske unije, a u Velikoj Britaniji još više, misli kako je "američki sustav doživio krah". Te je podatke dan uoči inauguracije Josepha Bidena objavilo Europske vijeće za vanjsku odnose (think tank, a ne neka institucija EU). Štoviše, većina Europljana vjeruje da će Kina za deset godina postati vodeća sila na svijetu te da europske države i EU ne bi trebale birati stranu u sukobima Amerike i Kine.
Ovakvo je razmišljanje Europljana, osim što je žalosno, i opasno, ali to je rezultat Trumpova vladanja koji je do te mjere primijenio Ameriku da je ona sada neprepoznatljiva. Scene iz Washingtona višesliče na one iz nedovršenih ili propalih država nego jedne države koja je lider demokratskog svijeta. Zato Bidenu i njegovoj administraciji predstoji teška zadaća popraviti sve što je Trump uništio kako bi Ameriku učinili ponovo normalnom. "Make America Normal Again" trebao bi biti slogan za glavni Bidenov prioritet. I to ne samo za američke građane, već za cijeli svijet, pogotovo za Europsku uniju i NATO. Europska unija koja bi bila neutralna u odnosima Amerike i bile koje druge svjetske sile, bilo to Rusije ili Kine, ne bi više bila ona ujedinjena Europa koja živi u miru i blagostanju kakvom su je zamišljali osnivači.
Bila bi to još slabija Europa, ranjiva i nesposobna, koja bi balansirala između drugih sila dok bi se iznutra dalje dijelila. Nije čudo da na američku snagu i dalje više računaju građani istočne Europe od onih zapadnih. Jer građani baltičkih država ili Poljske imaju svježije iskustvo od Nizozemaca i Nijemaca kako je to živjeti bez prave slobode. I znaju iz vlastitog iskustva da današnju slobodu, uostalom kao i Nijemci, Francuzi, Belgijci i Nizozemci, duguju i Amerikancima.
Na Bidenu i njegovoj ekipi je da ojača odnose s europskim saveznicima. No, i Europljani bi trebali pružiti ruku, a ne koristiti Trumpa kao izgovor za oprez u odnosima s SAD-om i nakon njega. Stavove europskih građana da "ne možemo više računati na to da će nas Amerika braniti" treba razumjeti jer je i to rezultat nepredvidljivosti Amerike za vrijeme Trumpa. Biden neće nikako dovoditi u pitanje NATO niti spremnost Amerika da preko tog vojnog Saveza brani sve države članice koje bi bile u opasnosti. A to da EU treba jačati svoje obrambene sposobnosti nije ništa novo. To će Biden strogo ohrabriti jer će se time jačati i NATO. Ni Amerikanci ne žele da udio europskih saveznika u obrambenim kapacitetima NATO-a bude manji od 20 posto.
Nakon Brexita je to još manje. Iluzija je da će EU uskoro izgraditi takve obrambene sposobnosti da ne bude ovisan u sigurnosnim smislu o Americi. Kako je davno rekao bivši predsjednik Europske komisije Jean- Claude Juncker: "I jato pilića izgleda kao snažna borbena jedinica u odnosu na EU!" Bez obzira na velike promjene u svijetu, odnosi Europe i SAD-a su nezamjenjivi i takvi će ostati još dugo. Zajedništvom Europe i SAD-a jača i demokracija u svijetu. Ali za to je potrebna normalna Amerika, sasvim drugačija od one kakva je bila u prošle četiri godine, i odlučna Europska unija koja neće ni pomisliti na neku neutralnost u svjetskim odnosima, poput neke "nesvrstana EU".