Kineski renminbi dosegnuo je najvišu razinu od 2018. godine na valovima nade da će doći do smirivanja napregnutosti između Narodne Republike Kine i SAD-a. Za vrijeme virtualnog sastanka dvojice vodećih globalnih lidera, američkog predsjednika Joea Bidena i Xi Jinpinga, bilo je teško popisati sve funkcije ovog kineskog svevladara.
Kineski dnevni list na engleskom Global Times u komentaru susreta donosi presudnu rečenicu: "Odnos [Kine i SAD-a] potpuno je drukčiji nego što je bio odnos SAD-a i SSSR-a". Većina komentara odnos Pekinga i Washingtona uspoređuje s hladnim ratom, onemogućavajući da se precizno detektiraju važni aspekti potpuno novog dualiteta globalne scene. I to dualiteta koji definira doba u kojem živimo i definirat će ga u dogledno vrijeme. Trgovinske veze čine odnos Kine i SAD-a gotovo pa potpuno neusporedivim s dobom rivalstva Moskve i Washingtona. U to je doba postojala odgovornost dviju strana da ne izazovu armagedon, danas nesuglasje dviju strana izaziva energetsku krizu.
Nekad je bilo dovoljno razuma na obje strane da se ne pritisne lansirni gumb jer tada nema pobjednika, slijedi uzajamno uništenje. U nadmetanju oko tehnološke nadmoći nema takve prijetnje. Kao ni u trgovinskim odnosima.
Nisu Brežnjev i Nixon
I zato virtualni razgovor Xija i Bidena nije bio povijestan niti se od njega, kao od, primjerice, susreta Nixona i Brežnjeva, očekivalo da iznjedri zaključke koji će uvjeriti svijet da ga dvije sile neće spaliti.
Sastanak je zato - a trajao je gotovo tri i pol sata, sa stankom nakon dva sata - potvrdio globalnu važnost odnosa dviju najvećih ekonomskih globalnih sila i nužnost da razgovaraju. O svemu, slagale se ili ne. Iz navoda kineskih medija na engleskom može se zaključiti da Peking pokazuje sklonost da pristane na kategorizaciju tema, dakle da se nađe zajednički jezik kad je riječ o globalnom zagrijavanju, iako se i dalje dubinski ne slažu u pitanju ljudskih prava muslimana Ujgura u kineskoj pokrajini Xinjiang. Zajednička deklaracija tijekom summita o klimatskim promjena u Glasgowu bila je primjer takvog djelovanja dok su se razmjenjivale teške riječi oko Republike Kine na Tajvanu.
Moram citirati klasičnu kinesku naraciju predsjednika Xija, kako je prenosi People's Daily: "Xi je usporedio Kinu i SAD s dva divovska broda koji plove oceanom, rekavši da je važno da obje strane imaju mirnu ruku na kormilu, tako da dva divovska broda razbijaju valove i zajedno napreduju bez gubitka smjera ili brzine te da ne dođe do sudara."
Miroljubiva koegzistencija
Ova bi azijska sličica mogla sugerirati da je Xi pripravan na politiku ne samo miroljubive koegzistencije nego i suradnje na uzajamnu korist. To je i rekao, ali kod Kineza smo naučili da su riječi raspršene i bujne, a ocijeniti ih se može samo po djelima. Posebno kad nude suradnju.
Xi je naveo da želi da ekonomski i trgovinski odnosi dviju zemalja ne budu politizirani - iako upravo Peking politizira pristup tržištu. Obećao je da će olakšati putovanja američkih poslovnih ljudi u Kinu. Biden je o Republici Kini na Tajvanu rekao sve što je Xi htio čuti. Da SAD čvrsto stoji uz politiku "jedne Kine" u skladu sa svim sporazumima koji taj odnos definiraju. Ali i dodao da se, kako prenosi Bijela kuća, "SAD oštro protivi jednostranim pokušajima da se promijeni status quo ili potkopa mir i stabilnost Tajvanskog tjesnaca". Xi je pak, prenosi Guardian, poručio da bi Kina "odlučno odgovorila" na bilo kakav pokušaj ostvarivanja neovisnosti iz Taipeija te da bi američka podrška takvim eventualnim potezima bila "igranje vatrom".
