Richard Kemp, novinar britanskog Telegrapha i bivši pukovnik u britanskoj vojsci, bio je u Kijevu u ponedjeljak navečer kada je glavni grad Ukrajine pogođen najvećim raketnim napadom još od početka rata.
Bilo je to više od samo još jednog pokušaja teroriziranja grada. Nakon što je uslijedio posjet ukrajinskog predsjednika Zelenskog Europi s obnovljenim jamstvima vojne pomoći, to je predstavljalo demonstraciju sile od strane sve više opkoljenog ruskog diktatora, piše Kemp.
U pola sata grad je napadnut sa sjevera, juga i istoka. Došle su balističke rakete, iranske bespilotne letjelice Shahed, ‘hipersonične‘ krstareće rakete Kalibr lansirane s ratnih brodova u Crnom moru i hipersonične rakete Kinžal ispaljene iz borbenih zrakoplova MiG-31K.
Rezultat ove goleme vatrene moći bio je ništa drugo do krajnje poniženje za Putina, smatra Kemp.
Britanski novinar je svjedočio kako su ukrajinske kombinirane snage protuzračne obrane, uključujući američke Patriote i njemačke Geparde, srušile svaki ruski projektil s neba. Samo su tri osobe ozlijeđene od pada krhotina raketa, fizička šteta je minimalna, a po danu se grad vratio u normalu kao da se ništa nije dogodilo.
Ovaj događaj simbolizira i ukrajinsku otpornost i rusku slabost. Pogotovo ovo drugo, naglašava Kemp.
Nakon što je Putin bio zatečen neočekivanim neuspjehom svoje početne invazije prošle veljače, smislio je ishitreni plan B. To je bilo ulaganje u Wunderwaffe (‘čudesno oružje‘), na isti način kao što je Hitler učinio u drugoj polovici svjetskog rata, dok je gradio svoje snage za ponovnu ofenzivu ovog proljeća.
Taj toliko najavljivani napad nije se ostvario, jer se ruska vojska dosad jedva uspjela probiti nekoliko kilometara na jednom ili dva mjesta - i to po cijenu golemih žrtava. Kemp je razgovarao s ukrajinskim terenskim zapovjednikom tek nakon borbi u Bahmutu, koji mu je rekao da bi Ukrajina nakon rata trebala izgraditi spomenik ruskoj vojnoj korupciji, kojoj on pripisuje njezinu nesposobnost da izgradi i opremi dovoljno snaga ili uči iz ponovljenih taktičkih i strateških grešaka.
Neuspjeh drugog kraka Putinova plana, njegovog čudesnog oružja, možda je još štetniji. Kada je prvi put predstavio Kinžale 2018., tvrdio je da mogu probiti sve postojeće i buduće sustave proturaketne obrane. Neposredno prije invazije na Ukrajinu hvalio se da je Rusija globalni lider u hipersoničnim projektilima i da će, dok je druge zemlje sustignu, vjerojatno razviti tehnologiju za suprotstavljanje ovom novom oružju.
Surova stvarnost istaknuta u posljednjem očitom rušenju svih šest Kinžala ispaljenih na Kijev dodatno je postavila pitanja o sposobnosti Rusije da projicira vojnu moć, uključujući njezin nuklearni arsenal, koji je bio najznačajniji čimbenik u odvraćanju sveopće potpore Zapada Ukrajini.
Neodlučnost SAD-a i Europe oko doniranja dijela prijeko potrebnog oružja zbog straha od eskalacije postepeno se prevladava kako ruska nemoć postaje sve očiglednija. Nedavna opskrba Ujedinjenog Kraljevstva raketama dugog dometa Storm Shadow i ovotjedne odluke Britanije i Francuske da obučavaju ukrajinske pilote i rade s drugim zemljama na isporuci F-16 najnoviji su pokazatelji sve veće odlučnosti.
Ali bilo bi glupo išta od ovoga uzeti kao pokazatelj da je buduća ukrajinska pobjeda zajamčena. Kijev se još uvijek očajnički bori za život i nema znakova da će Rusija odustati. Nije jasno da ukrajinska vojska posjeduje dovoljno resursa za pokretanje odlučne protuofenzive o kojoj se dugo govorilo da je neizbježna.
Zapovjednici na terenu s kojima je Kemp razgovarao ovaj tjedan, iako neizmjerno zahvalni za ono što je do sada isporučeno, svi su naglasili hitnu potrebu za još više tenkova, borbenih zrakoplova, streljiva, projektila, topničkih granata i bespilotnih letjelica. Moral među ukrajinskim snagama ostaje visok unatoč više od godinu dana rata. Njihova hrabrost i borbena vještina su neupitni. Ali u konačnici mogu prevladati samo ako Zapad nastavi pojačavati svoju vojnu pomoć.
Putinova posljednja katastrofa nad Kijevom mogla bi pomoći da se to postigne, zaključuje Kemp u svom tekstu za Telegraph.