Bivši ruski ministar vanjskih poslova Andrej Kozirev, koji je služio pod Borisom Jeljcinom 90-ih godina i koji je pokrenuo kampanju u kojoj poziva ruske diplomate da daju ostavku u znak prosvjeda protiv rata u Ukrajini, oglasio se u ponedjeljak poslijepodne na Twitteru nizom objava. One su odgovor na kritike njegove prošlotjedne analize koju je također objavio na svojem Twitter profilu, a u kojoj je naveo kako ne vjeruje da bi Rusija upotrijebila nuklearno oružje te kako vjeruje da je Vladimir Putin racionalan akter, tj. da nije poludio.
Kozirev sada navodi kako je prošlog tjedna čitao kritike svojeg stava o, kako ju je on protumačio, racionalnosti ruskog predsjednika Vladimira Putina i mogućnosti izbijanja nuklearnog rata. Mnogi, kako navodi, nisu dovoljno realistični u pogledu nuklearne prijetnje i/ili ispravnog odgovora, odnosno reakcije ili (ne)nasjedanja na tu situaciju.
Strategija nuklearne ucjene
- Tvrdim da ćemo, ako 'trepnemo' na Putinovu nuklearnu prijetnju, povećati rizik od Trećeg svjetskog rata. Ne pozivam na uspostavu zone zabrane letenja niti na bilo kakve specifične vojne poteze u Ukrajini. Izvedivost i učinkovitost tih opcija je izvan moje stručnosti. Ali pozivam na političke izjave koje će omogućiti "moć pregovaranja" isključujući opcije koje izazivaju strah od nuklearnog rata, naveo je Kozirev.
Putin je, kaže, izjavio da su ekonomske sankcije "čin rata" pa se pita može li natjerati Zapad da ublaži sankcije baukom nuklearnog rata. - Ne vidim zašto ne bi pokušao, kaže Kozirev.
Zapad je, kako kaže, dragovoljno pružio dokaze o učinkovitosti te strategije. - Sramotna 'igra vrućeg krumpira' u vezi poljskih MiG-ova započela je nakon Putinove nuklearne prijetnje. Sada Kremlj želi vidjeti što još može zaustaviti nuklearnom ucjenom - zapadne konvoje oružja nazvali su "legitimnim metama", navodi dalje.
Doduše, ujedinjeni je odgovor na invaziju Putina i bliske suradnike zatekao nespremne. Rat, ističe, ne ide po planu, a zapadno oružje uvelike pomaže Ukrajincima. Putin se, kaže, ne voli zateći na krivoj nozi ili u defenzivi, pa sada u Kremlju analiziraju je li prijetnja nuklearnim ratom učinkovita. - Slabi odgovori na njihove akcije na Krimu, Donbasu i Siriji, uvjerili su Kremlj da su SAD i Zapad postali bezlični te su izgubili volju za otporom nakon proglašenja posthladnoratovske ere, navodi Kozirev.
Povoljni ishod guranjem opasnih događaja na rub aktivnog sukoba
No, za Putina i njegov tim bivših časnika KGB-a, navodi dalje, 'Hladni rat' nikada nije završio. Raspad SSSR-a je, kaže, bio samo jedna izgubljena bitka u natjecanju koje je još uvijek u tijeku. - Testiraju Zapad ograničenim ratovima (Gruzija), intervencijama (Sirija), kibernetičkim ratom (Estonija) i dezinformacijama.
Pita se što bi bilo da je ondašnji američki predsjednik Ronald Reagan 'trepnuo' na činjenicu rasporeda Pershinga (rakete srednjeg dometa sposobne nositi nuklearne bojeve glave, op.a.) u zapadnoj Europi te bi li tada šef SSSR-a Mihail Gorbačov "srušio (Berlinski) zid". Također se pita što bi bilo da je tijekom kubanske raketne krize tadašnji sovjetski vođa Nikita Hruščov vjerovao da njegov američki kolega John F. Kennedy želi izbjeći rizik od nuklearnog rata više od njega.
- Kao rezultat JFK-ova umijeća pokušaja postizanja povoljnog ishoda guranjem opasnih događaja na rub aktivnog sukoba u kubanskoj krizi, izbjegnut je Treći svjetski rat. Ravnoteža straha funkcionirala je na temelju američke odlučnosti, smatra Kozirev. - Kao što sam objasnio u svojoj drugoj temi, on nije zainteresiran za pritisak na dugme strateških nuklearnih projektila, ali je dovoljno pametan da zaprijeti kako će to učiniti. Hruščov, sovjetski vođa koji je bio fasciniran nuklearnim bombama, to je već pokušao, kaže Kozirev.
Ravnoteža straha
Korištenje strateških nuklearnih snaga, za koje je Putin naredio da se stave u stanje visoke pripravnosti (i očito je da se ništa nije dogodilo), navodi dalje, samoubilački je čin s obzirom na politiku MAD ("mutually assured destruction", sigurno uzajamno uništenje).
- Nuklearno odvraćanje temelji se na uvjerenju da će svaki napad nuklearnim oružjem odmah izazvati zrcalni odgovor. Više od 70 godina nuklearne sile su dijelile ovo uvjerenje - ravnotežu straha - te su držale Treći svjetski rat podalje od stvarnosti.
Andrej Kozirev, koji sada živi u Miamiju, a tijekom godina se prometnuo u velikog Putinova kritičara te se snažno protivi invaziji na Ukrajinu, prošlog je tjedna kroz desetak tvitova pokušao objasniti da je 'Putinova invazija na Ukrajinu nemoralna, ali iz Putinova gledišta ne i iracionalna', kakvom je smatra većina ljudi koji su upravo radi toga počeli potezati pitanje nuklearnog rata.
Naveo je tada tri po njemu racionalna razloga zašto je po Putinu ruska invazija na Ukrajinu racionalna (stanje Ukrajine kao zemlje, stanje ruske vojske i geopolitičko stanje Zapada), a kao primjer Putinove racionalnosti naveo je i njegovu prijetnju nuklearnim ratom. "Kremlj zna da može pokušati izvući ustupke, bilo od Ukrajine ili Zapada, potežući posljednju kartu u špilu - nuklearno oružje. Zapad ne bi trebao pristati na bilo kakve jednostrane ustupke ili previše ograničiti svoju potporu Ukrajini zbog straha od nuklearnog rata", zaključio je Kozirev.