Kad je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski prošli tjedan otputovao u zapadnu Europu kako bi prikupio i konsolidirao ratnu podršku, u posljednji se trenutak zaustavio u Parizu. Bio je to svojevrsni mig francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu, piše POLITICO.
Macronov se stav prema ukrajinskim ratnim naporima često pokazao nedokučivim saveznicima koji su se pitali zašto se činilo da se Francuska štedi, nastavljajući dijalog s Vladimirom Putinom i naglašavajući potrebu za "sigurnosnim jamstvima" Moskvi.
Primjerice, njemački kancelar Olaf Scholz pretrpio je žestoke kritike zbog sporosti svoje odluke da pošalje tenkove Leopard 2 u Ukrajinu, a doprinos Pariza ukupnim ratnim naporima bio je znatno manji. Čak i ako uzmemo u obzir nedavno Macronovo obećanje da će isporučiti haubice Caesar i - zajedno s Italijom - protuzračni sustav MAMBA, ukupni napor Francuske vjerojatno će ostati znatno ispod onih najvećih pomagača u 2023. Do studenoga Poljska je obećala više od 3 milijarde pomoći, dok je Velika Britanija ponudila više od 7 milijardi eura. Francuska je, nasuprot tome, ponudila 1,4 milijarde eura - čime je zemlja bila znatno ispod zapadnih saveznika u smislu postotka BDP-a.
Kad je Zelenski prošloga tjedna otišao iz Ukrajine u posjet zapadnim čelnicima, Pariz nije uputio službeni poziv, a sastanak s Macronom zamalo nije ni održan. Francuski predsjednik prvotno je planirao provesti večer u kazalištu sa suprugom. Tek kad su suradnici vidjeli snimke svečanog obraćanja Zelenskog u Westminster Hallu u Londonu, požurili su s pozivnicom i dogovorili kasni večernji posjet Parizu.
Nije ni čudo da je Zelenski zamalo propustio susret.
Zašto se slijedio drugačiji put?
Pitanje je zašto je Francuska ponekad slijedila drugačiji put prema Ukrajini u usporedbi s drugim zapadnim saveznicima. Francuski dužnosnici, jasno, brane Macrona. U komentaru za POLITICO, bivši francuski predsjednik François Hollande rekao je da je prije invazije imalo smisla razgovarati s Putinom kako bi ga se "lišilo bilo kakvih argumenata ili izgovora".
"Bilo je ili to ili ne učiniti ništa. Macron je odlučio pokušati s diplomacijom - mislim da ga ne možemo kriviti za to".
Što se tiče mlakog francuskog doprinosa ratnim naporima, dužnosnici tvrde da, kao glavna vojna sila kontinentalne Europe, Pariz ima druge sigurnosne odgovornosti poput obrane južnog krila Europe te zbog toga mora zadržati određene kapacitete. Slanje francuskih tenkova Leclerc, kažu, nema smisla jer se više ne proizvode i ne mogu se lako zamijeniti.
Za Françoisa Heisbourga, višeg savjetnika Međunarodnog instituta za strateške studije, Macronov cik-cak pristup ratnoj podršci Ukrajini predstavlja propuštenu priliku u smislu konsolidacije moći - ali i u smislu Macronovih privatnih ambicija, iznesenih u govoru na Sorboni 2017. godine. Tad se dalo iščitati da se Macron hoće pozicionirati kao europski lider u stilu Françoisa Mitterranda ili bivšeg njemačkog kancelara Helmuta Kohla.
"Godina 2022. bila je godina propuštenih prilika", rekao je Heisbourg. Macron je "proveo 15 dana govoreći svima koji su htjeli slušati da su Rusiji potrebna sigurnosna jamstva, kao da Rusija nije dovoljno odrasla da ih sama traži".
Macron, kaže Heisbourg, još uvijek može nadoknaditi izgubljeno vrijeme, ali preduvjet za to je biti krajnje jasan po pitanju Ukrajine kako bi i povratio legitimitet među srednjoeuropskim državama.
Ironija je da je u geopolitičkom smislu Pariz rijetko imao bolju priliku voditi Europu. Britanija je napustila EU, uklonivši veliku liberalnu protutežu francuskom etatizmu. Njemački kancelar Olaf Scholz vezan je koalicijskom politikom i utjecajem neuspješne oklade Berlina na rusku energiju. Francuska je, nasuprot tome, uživala stabilnu vladu i sve prednosti relativne energetske neovisnosti zahvaljujući nuklearnoj energiji. Što se položaja Pariza u Europi tiče, "put je bio otvoren", poručio je Heibourg.
Propuštene šanse
S druge strane, Macron je neke prilike i iskoristio. Pariz je bio daleko najglasniji zagovornik snažnog odgovora EU-a na Zakon o smanjenju inflacije američkog predsjednika Joea Bidena. Kad je u studenome putovao u Washington, francuski je predsjednik izgledao poput europskog vođe koji isporučuje pritužbe trgovinskom rivalu - i kući donosi sjajne rezultate od kojih će koristi imati čitava EU.
Ipak, pokušaji Francuske da postane gospodarski lider u EU-u nisu se pretočili u šire nastojanje u kojem bi zemlja postala jamac europske sigurnosti i graditelj konsenzusa.
"Nitko nije zamijenio Angelu Merkel", ustvrdio je za POLITICO jedan istočnoeuropski diplomat na pitanje tko trenutno "vodi" EU. Hollande i nekoliko diplomata žalili su se zbog pogoršanja francusko-njemačkih veza pod Macronom, rekavši da je to potkopalo koherentnost bloka i svaku nadu u integriraniji pristup obrani.
Kako se rat u Ukrajini bliži prvoj godišnjici, Macron se okreće, izgleda, snažnijoj podršci Kijevu. U novogodišnjem obraćanju Francuzima, obećao je Ukrajincima da će im Francuska "pomgati do pobjede." Ostavio je otvorena vrata za obuku ukrajinskih pilota na zapadnim borbenim zrakoplovima i dao značajan doprinos obrambenim raketnim sustavom MAMBA.
"Prema pobjedi, prema miru, prema Europi", tvitao je tijekom posjeta Zelenskog Parizu.
Ipak, Francuska također ostaje jedna od najskeptičnijih zemalja kad je riječ o prihvaćanju Ukrajine u Europsku uniju, a njezin ukupni doprinos još je uvijek blijed u usporedbi s drugim zemljama.
Macronu ostaju tri godine na dužnosti, što je dovoljno vremena da i udvostruči svoj novootkriveni interes prema Ukrajincima i njihovoj pobjedi.
No s uličnim prosvjedima zbog planiranih mirovinskih reformi, trenutna zlatna prilika blijedi.